STANJE KAOSA U SRBIJI Marakana dočekuje Vatrene kao da dolazi San Marino

Ekspres-lonac srpskog nogometa stigao je do eksplozije. Pet dana uoči “utakmice svih utakmica”, vatrenog okršaja Srbije i Hrvatske na Marakani, u našem susjedstvu nitko ne govori o Vatrenima.

Znali smo odavno da su Srbiji Zvezda i Partizan ručak i večera svakoga dana, Orlovi su tek bljutavi desert, ali da će situacija dovesti do toga da najveći srpski stadion neće biti pun sljedećega petka, nismo mogli ni sanjati.

No u zemlji u kojoj, recimo, glavne konce transferne politike Crvene zvezde vuče direktno potpredsjednik Vlade Aleksandar Vučić, pitajući Dragana Džajića zašto nije kupio desnoga beka (!), više ništa ne iznenađuje. Kao da režiju potpisuje legendarni Slobodan Šijan, tvorac kultnog ostvarenja Maratonci trče posljednji krug. Radi se naime o tragikomediji kojoj se ne nazire kraj...

Srpski nogomet nalazi se u stanju kaosa i šoka, u kojem svi samo i isključivo traže kompletni reset cjelokupnog sustava, koji bi se trebao dogoditi najkasnije do kraja godine, iako mediji zazivlju izvanredne promjene odmah nakon utakmice s Hrvatskom. Predsjednik Nogometnog saveza Srbije (FSS) Tomislav Karadžić postao je persona non grata, nakon petogodišnjeg mandata punog kontroverzi očito je stigao kraj koji je i sam najavio. No ne pod pritiskom sve jače i opasnije opozicije koju predvodi Crvena zvezda (Karadžić je na mjesto predsjednika stigao iz Partizana), a podržavaju je gotovo svi klubovi, već odlukom koju potpisuje sama vlast. Koja naime muku muči s kosovskim i inim unutarnjim pitanjima i previranjima (rekordna nezaposlenost) te joj nikako ne ide na ruku i sveopći košmar u nogometu.

Navijači rogobore već dugo vremena, no Karadžić je sve dosadašnje napade odbijao u stilu Vlatka Markovića. Sada je međutim stigao konačni rasplet... Potpredsjednik Crvene zvezde Nebojša Čović u javnost je iznio Karadžićevu biografiju, zatvorske dane, šverc cigareta i alkohola s amenovanjem Slobodana Miloševića, a Karadžić je učas uzvratio da Zvezdu vode makro Kokeza, kockar Tončev i čovjek sumnjivih poslova na Kosovu i Metohiji, Čović. Doista, miris napalma nezadrživo se širi i pitanje je vremena kada će eksplodirati, iako je jasno da zvezdaši znaju gdje se i kada skloniti, jer im leđa čuva Vučić.

- Posljednji događaji u nogometnoj Srbiji vode u pravcu ozbiljne polarizacije u nogometu. Četiri desetljeća uloženog osobnog rada, napora i želje kako bi u našem nogometu bilo bolje ne dopuštaju mi da na bilo koji način doprinosim tim podjelama. Iz tih razloga odlučio sam nakon završetka jesenskog dijela prvenstva sazvati redovnu skupštinu na kojoj ću se povući s mjesta predsjednika FSS-a - napisao je nekidan u priopćenju Karadžić.

I stoga je dvoboj s Hrvatskom zadnja rupa na svirali. Događaj koji je pao u posljednji plan. I stoga shvaćamo nakon razgovora s ljudima koji su duboko u problematici srpskog nogometa, Hrvatska stiže za nju u najbolji mogući čas...

- U Srbiji je klima kao da dolazi San Marino. Uoči Maksimira svi su mediji dva mjeseca najavljivali dvoboj, prisjećali se '99. godine, novine su bile pune spektakla. Sada pak nitko ne piše o sljedećem petku, nitko ne traži ulaznice, predviđanja govore da će se na stadionu okupiti najviše 20-25 tisuća gledatelja. Više se govori o pojačanjima Crvene zvezde nego o ljutom boju Srbije i Hrvatske - otkriva nam kroničar srpskog nogometa, Darjan Nedeljković.

Čak su i ljudi iz Republike Srpske, bastiona nacionalizma, odustali od Mihajlovićeve i Karadžićeve reprezentacije... Ako je kult ikada i postojao, trenutačno je samo prašina i dim.

Štoviše, velik dio ulaznica Savez bi mogao i podijeliti samo da se izbjegne bruka i sramota. Uostalom, Srbija je po gledanosti posljednja reprezentacija skupine A, u prosjeku manje od 13.000 po utakmici. Najbolji je to odraz stanja srpskog nogometa, čiji se gumb za resetiranje ionako nalazi u kabinetu Vlade, a ne na nogometnim Terazijama.

Siniša Mihajlović ionako je odavno izgubio kredibilitet, iako je bio hvaljen poput nacionalnog heroja u času kada je preuzimao mjesto izbornika. Bila je to zapravo posljednja Karadžićeva prilika da pomiri ionako teško polarizirani nogometni svijet Srbije.

Tragikomična farsa

No Mihajlović se ispostavio trojanskim konjem. Iako je deklarativno za Karadžića, Mihajlović je uveo svoj Savez unutar Saveza. Izbornik Srbije dirigira svime, sam odlučuje o apsolutno svemu i zapravo čeka kraj kvalifikacija kako bi pokupio kofere i otišao. Premda su neki govorkali kako će Mihajlović nakon utakmice s Hrvatskom objaviti ostavku, činjenica je da će on biti zaposlenik Saveza do prosinca, kada mu istječe ugovor. Otići će, a nitko, ali baš nitko neće suzu pustiti.

U času kada je klupski nogomet zaorao dno, kada su europski Kupovi sanak pusti, utakmica s Hrvatskom doima se kao posljednji čin jedne tragikomične farse.

Samo, tko će preuzeti odgovornost i nanovo skrpati potpuno devastirane kulise Potemkinova sela...?