Tri španjolska trenera - Albert Riera (Celje), Gonzalo Garcia (Istra 1961) i Victor Sanchez (Olimpija) - kotiraju visoko kao kandidati za preuzimanje klupe Dinama. Kako sva trojica u ovom trenutku imaju klubove, nije realno da bilo tko od njih odmah dođe u Maksimir, ali na ljeto će svaki od njih biti dostupan, jer Dinamo je ipak daleko jači klub od onih koje trenutačno vode.
Kakve su klase ti španjolski treneri, koliko Dinamo uopće može biti siguran da će u njima pronaći ono što mu treba? Njihove biografije su zanimljive, jesu li i dovoljno dobre za klub veličine Dinama? Po onom što smo doznali riječ je o trenerima koji znaju stvoriti igru i vole napadati, a to je ono što Dinamo u pravilu treba.
Evo da ih ukratko i predstavimo.
Victor Sanchez (49)
Aktualni trener Olimpije sigurno je najugledniji u ovom društvu, vodio je velike klubove kao što su Olympiacos, Betis, Malaga i Deportivo la Coruña. Zadnji posao prije dolaska u Ljubljanu bila je Cartagena, španjolski drugoligaš, u kojem je vodio samo sedam utakmica. Čak šest ih je izgubio, a samo jednu pobijedio. Nakon toga je osam mjeseci bio bez posla, da bi preuzeo Olimpiju. Sanchez je, dakle, u Španjolskoj imao silaznu trenersku putanju, ali je profitirao dolaskom u Olimpiju, u kojoj je od ljeta napravio izvrstan posao.
U 28 odigranih kola prvenstva Slovenije ima 19 pobjeda, šest remija i tri poraza, uz 49:12 gol-razliku. Na ljestvici je uvjerljivo vodeći, ima 12 bodova više od Maribora i praktički je već osigurao naslov prvaka. Usput, Olimpija ima možda i duplo manji proračun od Celja, a tako je uvjerljiva pod Sanchezom. U Europi je Španjolac uveo Olimpiju u Konferencijsku ligu (izbacio je Rijeku s onih šokantnih 5:0 u Ljubljani), u kojoj je prošao skupinu, da bi u 16-ini finala ispao od Borca iz banja Luke, što je mu je ipak određena mrlja.
Sanchez je trener koji igra u sustavu 4-2-3-1, klasičan je Španjolac koji voli igrati od noge do noge, imati posjed lopte i napadati. Hrabar je i ne boji se gurati mlade. Stilom se sigurno uklapa u Dinamovu viziju, ostaje samo pitanje kako je iz Španjolske i velikih klubova uspio dogurati do Slovenije. Premda u Ljubljani pokazuje da itekako ima trenerskog "štofa" u sebi i i da ga zna prenijeti na momčad.
Adaptacija na Dinamo ne bi trebala biti posebno problematična, jer je vodio velike klubove i zna kako funkcioniraju.
Albert Riera (42)
Victora Sancheza u Olimpiju je doveo Goran Boromisa, naš stručnjak koji je u Olimpiji sportski direktor. Prvi Španjolac kojeg je Boromisa doveo bio je Albert Riera. Jako je mlad trener, Olimpija mu je bila prvi samostalan posao, te je odmah u debitantskoj sezoni oduševio igrama i rezultatima. Olimpija je s njim uzela dvostruku krunu, uz poprilično atraktivan nogomet. Potom je otišao u Celje, gdje je dobio bogat ugovor, ali se u klubu zadržao samo 17 utakmica, jer je dobio izazovniju i bogatiju ponudu francuskog velikana Bordeauxa, koji ga je odabrao kao trenera s kojim bi se trebao vratiti u Ligue 1. U Bordeauxu je ostao do konca sezone, ali ga nije uspio dići više od 12. mjesta na tablici. U 32 utakmice imao je 14 pobjeda i 12 poraza.
Ljetos se vratio u Celje kako bi bio prvak s klubom koji ima daleko najveći budžet u ligi, ali u prvenstvu je tek četvrti, daleko od bilo kakve borbe za vrh. Zimus je za slovenske prilike puno potrošio na pojačanja, ali nisu se baš iskazala. Zato je senzacionalno dobar u Europi, u kojoj je dogurao do četvrtfinala Konferencijske lige, gdje igra s Fiorentinom.
Albert Riera očito nije baš najbolji u ulozi svojevrsnog sportskog direktora (takve ovlasti ima u Celju), pokazao je da nema problema napustiti klub kad dođe bolja ponuda, što je napravio i u Olimpiji i u Celju. S druge strane, klasičan je španjolski trener koji voli kombinatornu i napadačku igru, te ne poznaje strah. Vodio je Bordeaux, koji je veliki klub, ali u drugoj ligi, tako da je pitanje njegove adaptacije na Maksimir realno otvoreno.
Arsenalov trener Mikael Arteta mu je kum, nešto je i od njega vjerojatno naučio.
Gonzalo Garcia (41)
Njega najbolje poznajemo. Radi sjajan posao u Puli, protiv Rijeke u Kupu i Dinama u prvenstvu demonstrirao je iznimno okomit nogomet, prepun tranzicije, a znamo da mu je inače najveća odlika stvaranje igre. Nakon što je otišao iz Istre okušao se u portugalskoj Arouci, ali tamo je izdržao samo deset utakmica. Dobio je tri, a šest izgubio i - otišao. Nadao se dugoročnoj viziji, a tamo se odmah tražio rezultat.
Međutim, s povratkom u Pulu ponovno je brzo stao na noge, te je momčad pod njegovim vodstvom napravila vidni iskorak, kako u igri, tako i po pitanju rezultata.
Trener za Dinamo? Način na koji Istra igra sugerira da itekako je, samo je pitanje koliko se može adaptirati na okolnosti koje su u Maksimiru bitno drugačije nego u Puli. I u Maksimiru će se rezultat odmah tražiti.
Komentari (0)
Komentiraj