U POTRAZI ZA IZGUBLJENIM VREMENOM Zašto sudačka nadoknada Dinamu traje 5 plus jedna i pol minuta, a Rijeci točno tri sa izmjenama?

Nervoza oko sudaca u Koprivnici, nadovezana na onu u Maksimiru, ukazuje na prilično raniju tenziju oko djelitelja pravde.

Kako do kraja polusezone raspored predviđa još četiri kola, s vrlo važnim dvobojima koji mogu bitno usmjeriti borbu za naslov, ali i onu za ostanak, bilo bi jako dobro da se napokon suci i njihova Sudačka komisija usuglase.

Naime, primjetno je kako suci imaju, i to sve naglašenije, različite kriterije procjena, odnosno primjene Pravila nogometne igre.

Iako se javnost najviše zabavlja, ili živcira, krupnijim previdima kod procjena kaznenih udaraca ili ofsajd-pozicija, najmanje u istoj mjeri, ako ne i više, na tijekove utakmica gotovo uvijek utječe opći kriterij koji zauzimaju suci.

Upravo različitost kriterija prema suparnicima u temelju je svih prozivanja sudaca. Samo jedan detalj jasno ukazuje na tu selektivnost.

Generator prozivanja

U Koprivnici je sudac Burilo odredio 3 minute sudačke nadoknade (bilo je 3 izmjene), a onda je trener domaćih Kopić uveo u sudačkoj nadoknadi dva igrača. Unatoč tomu Burilo je svirao točno nakon 3 minute kraj ne mareći za dvije izmjene.

Dva dana prije sudac Frković je odredio 5 minuta sudačke nadoknade Dinamo - Istra (3 izmjene), a kad je trener Tomić ubacio dva igrača, nadoknada je produžena za još minutu i pol. Kako je moguće da u istom natjecanju postoje tako različiti kriteriji sudaca?

Različite interpretacije prekršaja, pogotovo za kazneni udarac, odnosno tzv. slobodno sudačko uvjerenje već je dovoljan generator više ili manje opravdanih prozivki sudaca.

No, tamo gdje je pravilnik vrlo jasan, primjerice glede nadoknada, ne može biti ‘elastičnosti’ njegove primjene kako kome paše.