Nepuna dva mjeseca nakon što je na nagovor “velikih prijatelja”, kakvima smatra predsjednika Brazilskog košarkaškog saveza Guya Peixota i direktora Marcela Sousu, preuzeo reprezentaciju koju je 2021. od njega u ruke dobio dotadašnji pomoćnik Cesar Guidetti, Aco Petrović (65) s Brazilcima priprema put u Pariz, na olimpijski turnir košarkaša. Aco je ponovo uspio, drugi put u osam godina kreirao je najveću senzaciju olimpijskih kvalifikacija, nakon što je 2016. u Torinu preko Giannisa i Grčke - da, naši “krvnici” iz Pireja - te favoriziranog domaćina Italije s Hrvatskom došao do Rija i Brazila, sad je u Rigi na Igre odveo Brazilce s kojima to nije uspio prije tri godine u Splitu.

- Osjećaj? Iskreno, ne znam što bih rekao. Bilo je to putovanje u kojem sam razmišljao samo kako preživjeti sljedeći dan - javio se Petrović koji je već u ponedjeljak ujutro bio u Zagrebu.

- S obzirom na sve probleme s kojima smo se suočavali na pripremama, tek devet dana prije početka turnira u Rigi dogovorili dolazak Marcelinha Huertasa jer su nam bila ozlijeđena oba playmakera, Raulzinho (Raul Neto) i Yago, i mogli smo samo ići dan za danom. Tu smo odradili solidne pripreme s dva rezervna playa u Zagrebu te odigrali seriju utakmica u uvjetima kakvi su nas dočekali u Rigi. Prve tri s malo publike, u gotovo praznim dvoranama i posljednju sa Slovenijom pred 12.000 ljudi. Ispalo je točno kao na turniru, s tim da je završna bila s Latvijcima, senzacijom Svjetskog prvenstva prošle godine.

Udavili Bertansa i Latvijce

Međutim, pratio je Aco taj senzacionalni lanjski pohod i dobro snimio Latvijce.

- Naša obrana je funkcionirala prilično dobro, mislim da smo u prosjeku primali najmanje poena od svih reprezentacija na ovim kvalifikacijama. To je zato jer imam dva, tri “pitt bulla”, igrače koji mogu braniti pozicije 2-3-4 pa smo tako udavili Bertansa, ali i sve vanjske igrače Latvije, što je ono na čemu su oni napravili dobar rezultat na SP. Usput smo rasli kroz turnir, prolazili neke šokantne situacije jer smo nakon uvodne pobjede nad Crnom Gorom, kod -24 kasno u prvom poluvremenu protiv Kameruna već bili doma. U finalu nam se konačno otvorilo i na šutu (trice 8-8 u prvoj četvrtini), malo smo i prerano poveli 23-24 razlike jer onda nisam znao kako se ponašati, ali Latvija nas ni u jednom trenutku više nije ozbiljnije ugrozila.

I eto njega ponovo na Olimpijskim igrama nakon Barcelone 1992. (pomoćnik Petru Skansiju u pohodu na povijesno srebro) i Rija 2016.

- Dosta jako je ovaj uspjeh odjeknuo u Brazilu, pogotovo nakon poraza nogometaša od Urugvaja u četvrtfinalu Cope Americe. A još po dolasku u Rigu smo gledali samo kako preživjeti...

Priča se nastavlja u Zagrebu

Kakve život piše romane. Prije nepunih godinu i pol se Petrović na klupi reprezentacije Hrvatske, dok je kao prvi čovjek struke u Hrvata tražio trajno rješenje za izbornika, zbog čega će se u konačnici rastati s našim Savezom, protiv Austrije vodio - kako je rekao - “posljednju utakmicu u životu”, ali jedan poziv iz Brazila je sve stubokom promijenio.

- Iskreno, nisam znao koliko je situacija zapravo bila loša kad su me zamolili za pomoć, što nisam mogao odbiti zbog fantastičnih odnosa, kakve nisam izgradio igdje drugdje u 35 godina trenerske karijere. Situacija s izbornikom koji me naslijedio nakon Splita nije bila, blago rečeno, blistava, došlo je do velikih problema s odazivom igrača. Zato smo Tiago Splitter, koji mi je bio pomoćnik, i ja krenuli okretati brojeve, dogovorili jednog po jednog igrača. Sad opet nastavljamo priču u Zagrebu, tu nas od 17. srpnja čeka pet, šest dana priprema, tu tražimo jednu ili dvije utakmice, možda u Beogradu sa Srbijom i(li) protiv nekog drugog u Francuskoj.

U svemu ovome Aco istinski uživa.

- Kratko, nabrijano, prepuno adrenalina... To je ono što meni paše. Pogotovo u ovoj fazi karijere. Prije četiri godine sam napravio grešku kad sam, uz reprezentaciju preuzeo i klub (Pesaro). Tu sam “puknuo”.

Aco Petrović

RICHARD FERRARI/ZUMA PRESS/PROFIMEDIA

Oduševljen je svojim igračima, stožerom, općenito svime što Brazilci donose “na stol”.

- Trebali ste vidjeti kakvo je to bilo slavlje, baš na onaj njihov, “samba” način. Ta sreća, zadovoljstvo, želja je nešto nevjerojatno. Najbolji primjer koliko njima sve ovo znači je kad me Yago Santos nazvao prilikom slaganja popisa, molio da ga ne eliminiram, da će se sigurno oporaviti. I bilo je logičnije pozvati nekog zdravijeg playa, pogotovo jer je Raulzinho isto bio ozlijeđen, ali Yago je na kraju dao svoj doprinos na ovom turniru, do Pariza će se potpuno oporaviti. Kao i Raulzinho.

Od Francuza izgubiti što manje

Nemoguće je ne vratiti se na Marcelinha Huertasa, 41-godišnjaka koji je u polufinalu i finalu iskombinirao 25 poena i 14 asistencija za po 26 minuta na parketu.

- Kod njega je fascinantno da je u 41. godini za Tenerife u Španjolskoj odigrao svoju najbolju sezonu unazad cijelog desetljeća. Čovjek živi spartanski, sve je podređeno košarci, makar ima i obitelj s troje djece. Došao je sedam, osam dana prije početka kvalifikacija potpuno spreman, odmah pohvatao akcije i odigrao kako je odigrao. Tu se zaista više nema što reći.

Što možemo očekivati od Brazilaca u Parizu, gdje ih u skupini čekaju domaćin Francuska, svjetski prvak Njemačka i Japan?

- Naš target su Japanci s kojima igramo u posljednjem kolu, trebamo se potući s Nijemcima, dok su nam Francuzi na otvaranju, po tome kako su posloženi i kako izgledaju u pripremnom razdoblju, prilično šokantan protivnik kojeg moramo maksimalno usporiti, zbog sustava natjecanja pokušati izgubiti što manje, koliko god to čudno zvučalo. S obzirom na to da u četvrtfinale ulaze dva od tri trećeplasirana, bit će to bitka za svaki koš, s tim da je pobjeda protiv Japana naš jedini imperativ. Želja je četvrtfinale, dok se onda u jednoj utakmici može svašta dogoditi...

Pa i to da Aco Petrović ostane na klupi Brazila nakon Olimpijskih igara?

- Ne, ne, ovo je još uvijek jednokratni angažman. Kao što rekoh, kratko, nabrijano, prepuno adrenalina... Pa na odmor!

Dobro, pustimo za sada što jednom “umirovljeniku” nosi budućnost kad je sadašnjost tako lijepa.

- U smiraju trenerske karijere mi se nakon rastanka s Hrvatskom košarkaškim savezom 2017. sve otvorilo, nisam mogao ni zamisliti da ću u Brazilu pronaći “drugi dom”, makar su povremeni odlasci na drugi kraj svijeta, u jedno tako lijepu i zanimljivu zemlju za mene zapravo bili sjajni. Uživao sam te četiri godine, uživam i sada, s velikim guštom čekam OI...

Drukčije bih branio Giannisa

Ako ste pak mislili da zbog obaveza u Rigi nije stigao pratiti što se događa u Pireju, gdje Hrvatska nije uspjela ono što je napravio Brazil, grdno ste se prevarili.

- Naravno da sam sve pratio. Bio je to najjači od četiri kvalifikacijska turnira, ali od prvog je dana bilo jasno da ni Slovenija, ni Hrvatska, ni Dominikanska republika, ne mogu napraviti bilo što protiv Grčke. Imaju fiziku, igrali su doma, makar... Vidio sam da je Antetokounmpo veći dio utakmice igrao na “četvorci”, dok nas je Papagiannis s “petice” zatrpao tricama. Iako sam svjestan da je Giannis bolji igrač, nego 2016. i 2019. kad sam pobjeđivao Grčku s Hrvatskom u Torinu, odnosno s Brazilom na SP, moj izbor bi opet bio isti, branio bih ga s najnižim mogućim igračem, kao što je to bio Alex Garcia koji je tada imao “sto godina” jer bih uvijek izabrao da me kažnjava s “low posta”.

Time je završio priču o turniru u Pireju i stavio naglasak na ono što čeka našu reprezentaciju u neposrednoj budućnosti.

- Ukupno je to bio dobar nastup, još jedno dobro ljeto koje se sad mora potvrditi protiv fizički izuzetne reprezentacije BiH u kvalifikacijama za Eurobasket. Taj dvomeč u studenom je presudan jer bi bila tragedija da nakon dva dobra ljeta i utakmice za Dražena koju će reprezentacija odigrati pred 15.000 ljudi u Areni, što će sigurno biti dodatni podstrek, ne uspijemo izboriti plasman na Eurobasket, odnosno barem na koš-razliku u dvije utakmice ne budemo bolji od BiH - zaključio je Aco Petrović.