Omiljeni olimpijski lik: Div od 132 kg zasjenio je Kareljina, uzeo peto zlato, a onda se slomio

Mijaín López​ je Kubanac i moj omiljen olimpijski lik. Div. 196 centimetara i 132 kilograma. Medo, što se ono kaže. E taj Mijaín López je u Parizu postao olimpijski pobjednik na pet uzastopnih Igara. Čudo od sportaša, a 41 godinu ima i već je veteran.

Dakle, niz je London - Peking - Rio - Tokio - Pariz. Zasjenio je s njim legendarnog Rusa Aleksandra Kareljina koji ima tri zlata i srebro. Japanka Kaori Icho ima četiri zlata u nizu, a Mijaín, majstor sve je potukao u Parizu. 7:0 Korejca, 3:1 Iranca Mirzazadeha za kojeg su rekli da je favorit 3:1, Azerbajdžanca Šaratija 4:1 i na kraju Čileanca Acostu u finalu 6:0. Kakva dominacija.

Vojnik revolucije, zaštitni znak kubanskog režima ili sporta, ako hoćete, čovjek koji je na svojim šestim igrama ovdje i nije rekao da neće u u Los Angeles za četiri godine.

- Obožavam biti sretan. Bio je to rezultat koji sam priželjkivao za cijeli svijet i svoju zemlju. Tako sretan što sam došao do olimpijske elite. Nagrada za cijeli život napornog rada uz pomoć svih i moje obitelji. To je moja najveća pobjeda. Imam puno inspiracije za sve mlade ljude koji mi dolaze po savjete. Želio bih educirati mlade generacije - pukle su emocije ovog diva nakon petog zlata. Iako kada ga vidite ne izgleda baš emotivno.

Čileanac Acosta koji je izgubio u finalu kaže:

- Želio sam osvojiti zlato, ali u isto vrijeme, ne toliko, jer je to Mijaín, legenda u hrvanju diljem svijeta.

Dok je López slavio iz zvučnika je dolazila "Sweet Dreams" od Eurythmicsa.

- Da biste došli do ove točke, prva stvar koju trebate je voljeti svoj sport, voljeti ono što radite i pokazati svijetu da ste sposobni pobijediti s tako malo - rekao je López koji živi skromno u Pinar del Riju, kojem se niti s jednim zlatom nije u tom smislu promijenilo previše. Niti on to očekuje za sebe i svoju obiltelj u kojoj su dvije djece.

PUNIT PARANJPE Afp

Četiri puta je nosio kubansku zastavu na otvaranju OI, pet zlata osvojio, zasjenio čak i velikane poput Alberta Juantorene, Felixa Savona, Teofila Stevensona…

Počeo se baviti hrvanjem sa 10 godina.

- Trenirao sam u maloj školi u svojoj rodnom Pinar del Riu. Zatim sam otišao u najbližu Školu za inicijaciju u sport (EIDE), a kasnije i u nacionalni stožer za atletsko savršenstvo (ESPA) u kategoriji mladih. Oduvijek se želio baviti moćnim sportom. I rekli su kada su me vidjeli da je moja tjelesna građa idealna za hrvanje.

Obožava hrvače Hectora Miliana i Filiberta Azcuya, dragi su mu igrači bejzbola Omar Linares i Victor Mesa, a kaže da je za sve što je dosegnuo u životu zaslužna njegova majka.

U Tokiju 2020. je osvojio zlato bez prepuštenog boda, što se nikad u povijesti nije dogodilo.

Kubanski predsjednik Miguel Diaz Canel nakon novog Mijaínovog zlata je poručio.

- Ne pretjerujem kad kažem da je Mijaín jednako Kuba. Ljudi afričkih i europskih korijena koji ne odustaju, koji se ne prodaju, koji vjeruju u sebe i svoje porijeklo. Njegovih pet olimpijskih zlata najbolja su počast kubanskom sportu i nadolazećem 98. rođendanu tvorca tog djela i njegove najveće inspiracije Fidela Por Siempe. Hvala Mijaín, za tvoju odanost, tvoj talent, tvoju predanost. Hvala ti za zlato tvog srca kubanskog ratnika.