Otac poraženog hrvatskog olimpijca za neuspjeh optužio boksački Savez: ‘Da smo to imali, možda bismo i pobijedili‘

Hrvatski boksač Gabrijel Veočić (23) nije se uspio plasirati u polufinale poluteške kategorije do 80 kg izgubivši jednoglasnom odlukom sudaca od Dominikanca Cristiana Javiera Pinalesa koje je ulaskom u polufinale osigurao brončanu medalju.

- Bila je loša taktika i vidjelo se da nam je falilo kvalitetnih sparinga, s kvalitetnim boksačima izvan Hrvatske. Hrvatski boksački savez trebao se bolje i kvalitetnije pripremiti za Olimpijske igre, da imamo bolje sparing partnere. Onda bi tog Dominikanca možda i mogli pobijediti - kazao je izbornik hrvatske reprezentacije i Gabrijelov otac, Pero Veočić.

- Mijenjali smo gardove, išli smo na distance, poludistancu, da idemo unutra, ali nikako nismo uspjeli pronaći formulu za uspjeh - dodao je.

TOM DUBRAVEC Cropix

Dakle, izostajao je malo veći angažman boksačkog saveza?

- Druge zemlje dovode sparing partnere. Oni su tu već sparirali i uboksavali se kvalitetno. Mi smo se sami pripremali u Splitu i Brodu, nažalost to nije najbolje ispalo.

Komentar nam je dao i glavni protagnosti, poraženi Gabrijel.

- Borba je bila teška, ne što se tiče fizičke spreme, nego taktiziranja. Morali smo odmah nakon prve runde mijenjati taktiku, nismo bili zadovoljni jer smo je izgubili, a drugoj i trećoj smo promijenili taktiku i, vjerujem, bili blizu pobjede.

Zašto ste mijenjali taktiku?

- Iznenadio nas je zato što je viši, mislili smo da će bit nešto tromiji od mene, takvi su inače boksači koji su viši od mene. Ali evo to nije bio slučaj, morali smo mijenjati taktiku, a na drugu nismo bili spremni. Išlo je donekle, mislim da nas je nerazrađena taktika koštala pobjede.

TOM DUBRAVEC Cropix

Smatraš li i ti da su ti nedostajali jači sparing partneri?

- Ne mogu reći da mi nedsotaju jači sparing partneri, ali nedostajala mi je ta tehnika iz drugih dijelova svijeta. Na europske boksačke sam navikao....

Gabrijel je, naravno, malo razočaran, ali tvrdi da je ovo tek njegov početak.

- Došao sam do borbe za medalju s 23 godine. Mislim da je to uspjeh za svijet, a ne za Hrvatsku. Može se vidjeti da u meni postoji neka budućnost što se tiče boksa u Hrvatskoj, a vjerujem i da će se ostali boksači malo ugledati na mene, na moje postignute rezultate i mirnoću u ringu te da će pokupiti nešto od mene - zaključio je.