Francuskih vaterpolista, senzacije ovogodišnjeg Svjetskog prvenstva u Dohi (četvrto mjesto), više nema na olimpijskom turniru. Zauzimanjem tek petog mjesta u skupini, za vodene Les Blues su Igre u Parizu okončane nakon natjecanja po skupinama. Naime, jest da u vaterpolu postoji borba za poredak od petog do osmog mjesta, dakle, za poražene u četvrtfinalu, ali srećom nema barem za poredak od devetog do 12. mjesta.

Iz tog razloga je i Vjekoslav Kobešćak, jedan od sigurno naših najboljih i najtrofejnijih vaterpolskih trenera, u konačnici najtrofejniji u stoljetnoj povijesti dubrovačkog Juga, u srijedu već krenuo put doma.

Puno se govorilo i o medalji

Francuska reprezentacija je u Parizu prije svega, sasvim očekivano, imala sjajnu, bučnu, vatrenu podršku. Pa čak i u posljednjoj utakmici u skupini protiv Španjolaca. Iako su tada već ispali iz kombinacija za prolazak u četvrtfinale, do posljednjeg je mjesta bila ispunjena La Defense Arena, predivno i vrlo veliko zdanje. Svih 13.100 gledatelja zdušno je navijalo za svoju vrstu, očito nimalo ne zamjerajući što nisu uspjeli ući u krug najboljih osam, što je bila tiha nada. Do te mjere da su u francuskim medijima čak pale i prve kritike. Nešto što i ne mora biti nužno loše, dok je sigurno poticajno.

- Mi u stožeru, u cijeloj reprezentaciji smo razočarani zato što nismo ušli među osam - zbori Vjekoslav Kobešćak, pomoćni trener francuske vaterpolske reprezentacije.

- Odmah se postavlja puno pitanja, jasno. Posebno kada vidite ovakvu atmosferu. Mi smo na svakoj utakmici fantastičnu podršku. Nisam siguran da sam u životu imao bolju podršku, pogotovo na ovakvom, velikom i olimpijskom bazenu. Ovo je ipak vaterpolski vrhunac. Od 1983. sam na bazenima i znam što govorim. No, nije samo to u pitanju, već smo se mi spremali kroz cijeli ciklus od posljednje tri godine, malo više, da probamo biti među osam.

Čuli smo čak, negdje pročitali i nešto o... Medalji! To nam se čini malo...

- Da, puno se govorilo i o tome, ali nije bilo realno. Mi smo ipak udarili u zid nekih svojih limita, granica u utakmicama protiv Australije, Srbije i Mađarske. Po meni više psihološki, nego taktički ili tjelesno. Medalja mislim da nije bila realna u ovom trenutku, ali ulazak u osam kao cilj, to da. Nismo odigrali dobro utakmicu protiv Australije i to treba na sebe preuzeti. Trebali smo nešto drukčije pripremiti, napraviti. Probudili smo očekivanja javnosti u protekle tri godine, pogotovo s rezultatom u Dohi, na Svjetskom prvenstvu. To je bilo opterećenje za većinu igrača, kao i igranje pred ovoliko gledatelja. Tek su se malo protiv Španjolske opustili, složili, ali onda kada više pritiska nije bilo. To je jednostavno sastavni dio jednog procesa u kojem se treba fokusirati na mlade. Po meni, Francuski savez sada treba više “napadati” Brisbane, nego Los Angeles.

Vjekoslav Kobešćak

TONČI VLAŠIĆ/CROPIX

Vjeko Kobešćak time aludira da se od ovog trenutka u Francuskoj više valja posvetiti momčadi, stvaranju sastava za OI u Brisbaneu 2032, nego za Igre u Kaliforniji 2028.

- Za pravi uzlet nužno vam treba jedno sedam, osam godina rada i ulaganja u mlade - naglašava Kobešćak.

Hrvatskom treneru je s posljednji danom OI u Parizu u biti istekao angažman u francuskoj reprezentaciji. Ostaje li i dalje?

- Zasad ne znam. Dogovorili smo do Pariza, dalje ćemo razgovarati. Sad je Jug na redu. To je bio i ostao prioritet.

Glede dubrovačkog kluba, Vjeko Kobešćak ima još godinu dana ugovora s Gosparima. Vratimo se malo Francuzima. Kakve su informacije “iznutra” o francuskom vaterpolu i ulaganjima? Naime, ona su bila posljednjih šest, sedam godina vrlo velika, upravo zbog OI u Parizu. Već neko vrijeme čujemo da je to od ovog ljeta upitno, klubovi imaju manje proračune, dosta stranih igrača je već otišlo, napustilo ovdašnje klubove.

- Većini klubova proračuni jesu smanjeni, to je točno. Zasad se ne zna što će biti. Da je osvojena medalja ovdje, tako jasno da bi ulaganja bila i dalje, velika. Da su bili među osam, ostali bi na razini dosadašnjih ulaganja što je dostatno da se projekt održava. Nisu toliko klubovi važni u smislu snage seniorske momčadi, već kako će i koliko klubovi raditi s djecom, pa kvaliteta tih trenera. To je bitno. Većina najboljih francuskih igrača bi po meni trebala otići u strane lige, španjolsku, talijansku, našu hrvatsku, grčku... Bilo koju. To bi za njih bilo dobro.

Vernoux na meti Talijana

Ne postoji li strah da Talijani naturaliziraju najboljeg Francuza, stvarno dragulja, Thomasa Vernouxa?

- Već je tu bilo pokušaja, ponuda, ali on je odlučio ostati. Mislim da on želi biti vođa i u reprezentaciji i svom klubu, u Marseilleu.

Malo o olimpijskom turniru. Najveće iznenađenje je donekle bio par Hrvatska - Španjolska, iznimno jak, prvak Europe na prvaka svijeta, ali to Kobešćaka i nije u tolikoj mjeri iznenadilo. Ne glede navedenog para, već općenito.

- Turnir ovdje je vrhunski. Mi smo to znali, najavljivali. Nije to pretjerivanje. Dobro je da smo imali jednu Australiju u četvrtfinalu, kao što smo imali Francusku u Dohi u polufinalu. Japan je prva tri kola ovdje bio jako dobar, da bi ih onda Španjolska tek “razmontirala”. Osim Rumunjske, na ovom turniru su sve momčadi bile konkurentne. Stvarno je bilo devet momčadi koje su mogle do medalje, koje su imale odnosno imaju generalno gledano tu kvalitetu - za kraj će pariškog druženja Kobešćak.