Hrvatska - Srbija 11:13 (2:5, 3:3, 3:3, 3:2)
HRVATSKA: Bijač, Popadić - Harkov 2, Burić 1, Fatović 2, Joković 1, Vrlić 1, Bukić, Lončar 1, Vukičević, Žuvela, Marinić Kragić 3, Biljaka
SRBIJA: Filipović, Mišović - Ranđelović, V. Rašović 1, S. Rašović 1, Vico 1, Mandić 1, N. Jakšić 2, Ćuk 3, Dedović 2, Drašović 1, Ubović 1, P. Jakšić
Peterci: Srbija 1/1, Hrvatska -
Osobne pogreške: Srbija 14, Hrvatska 12
Igrač više: Srbija 7/10 (70%), Hrvatska 5/13 (38%)
Hrvatska muška vaterpolska reprezentacija osvojila je srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Parizu, u finalnom susretu igranom u La Defense Areni izgubila je od branitelja naslova Srbije sa 11-13 (2-5, 3-3, 3-3, 3-2).
Jerko Marinić Kragić je s tri gola bio najefikasniji kod Hrvatske, dok je Miloš Ćuk s tri gola predvodio Srbiju.
Koban po Hrvatsku bo je loš obrambeni ulazak u utakmicu, u prvoj četvrtini Srbija je iskoristila sve četiri situacije s igračem više u bazenu i povela sa 5-2. Srbija je uspjela iskoristiti svih sedam prvih situacija s igračem više te tako konstantno držala prednost od tri do četiri gola razlike.
Početkom četvrte četvrtine Hrvatska je smanjila na dva gola zaostatka te imala nekoliko napada za dodatno približavanje, ali ih nije iskoristila.
Hrvatska je u Parizu stigla do četvrte olimpijske medalje u vaterpolu od samostalnosti, a treće srebro, nakon Atlante 1996. i Rio de Janeira 2016. Jedino zlato ostaje ono iz Londona 2012.
Ovo je treće uzastopno zlato za srpske vaterpoliste na OI, nakon Rio de Janeira 2016. i Tokija 2021.
Hrvatski sportaši tako su nastup u Parizu okončali sa sedam odličja, po dva zlata i srebra te tri bronce. Zlata su osvojili braća Valent i Martin Sinković u veslanju i Barbara Matić u džudu, srebra Donna Vekić u tenisu i vaterpolisti, a bronce Miran Maričić u streljaštvu, Sandra Elkasević u atletici i Lena Stojković u tekvondou.
Ovo je konačna bilanca Hrvatske na Olimpijskim igrama u Parizu.
?? 2 zlata
?? 2 srebra
??? 3 bronce
Kraj utakmice.
Hrvatska nije pružila izdanje na kakvo smo navikli te će se morati zadovoljiti srebrnom medaljom. Srbija zasluženom pobjedom dolazi do trećeg uzastopnog olimpijskog zlata, što je impresivan podvig.
? Hrvatska je osvojila olimpijsko srebro.
8. ?
Utješni pogodak za Hrvatsku zabija Burić.
8. ?
Ćuk za 13:10.
7. ?
Odmah nakon time-outa zabija Harkov za minus dva. Minuta do kraja.
Zadnji time-out Ivice Tucka.
Pokušava organizirati napad Hrvatske minutu prije kraja, ali iz njegovog je pogleda sve jasno. Izbornik je jako razočaran, trebat će mu vremena da preboli ovaj poraz.
5. ?
Dedović s druge strane zabija za 12:9. Teško će se Hrvatska izvući iz ove situacije.
Na "iglama" je i predsjednik Zoran Milanović.
Do kraja su još samo četiri minute. Hrvatska je i dalje na minus dva.
4. Prvo Burić u blok, sada Žuveli ispada lopta iz ruke... Nismo pravi u najbitnijim trenutcima.
3. Upisao je i Bijač sada veliku obranu, no s druge strane Burić je uzeo težak šut te smo tako propustili priliku doći na minus jedan.
1. ?
Evo nas na minus dva! Vrlić zabija strašno bitan pogodak!
Priča je više-manje ista, i dalje Hrvatska zaostaje s tri gola razlike... Imao je Burić u posljednjem napadu udarac za minus dva, no nije to bila dobro razrađena akcija. Šteta, mogao je to biti presudan trenutak u utakmici.
KRAJ TREĆE ČETVRTINE
8. ?
Harkov! Prvi njegov pogodak na utakmici! Budimo se u napadu, ali obrana je i dalje problem...
7. ?
Hrvatska ponovno kasni u bloku, Mandić zabija novi gol za Srbiju.
7. ?
Joković lijepim plasiranim udarcem smanjuje prednost! Prvi njegov pogodak na utakmici.
7. Na srpskim vratima briljira Filipović, skupio je već 11 obrana.
Sve teže ovo proživljava Ivica Tucak. Ako Hrvatska ne napravi čudo u zadnjoj četvrtini, izbornik Barakuda ponovno će, kao i u Riju 2016., biti "najtužniji čovjek na svijetu".
6. ?
Drašović vraća prednost Srbije na plus četiri.
3. ?
Marinić Kragić ekspresno zabija i vraća na minus tri. Djeluje kao najraspoloženiji hrvatski pojedinac.
3. ?
Viktor Rašević silovitim udarcem za plus četiri Srbije. Teška situacija za Hrvatsku.
2. Stigao je i taj trenutak, Srbija nije iskoristila igrača više, promašio je Ćuk.
? Pred nama su još dvije četvrtine u kojima će Hrvatska pokušati uloviti zaostatak od tri gola.
Vrijeme je za još nekoliko vaših impresija...
"Ako ne uspiješ realizirati igrača više, ne zaslužuješ zlato, skroz jednostavno." (Petros Petar Flames)
"Srbiji s igračem više treba pet sekundi da organiziraju napad, a Hrvatskoj nije dovoljno ni 55." (Petar Čakić)
"Baš smo loši, da. Obrane nema, a u napadu se mučimo. Nadam se da će se u druge dvije četvrtine probuditi." (Slađana Hrvatin)
"Drugo poluvrijeme je naše. Igraj Hrvatska!" (Slavica Medić)
Nismo uspjeli u drugom dijelu smanjiti prednost. I dalje imamo tri gola zaostatka, u jednom trenutku izgledalo je kao da smo se probudili, no svaki trenutak inspiracije na ofenzivnoj strani brzo je bio neutraliziran lošom defenzivnom reakcijom. Spomenuli smo, Srbi imaju gotovo čudesnih 7/7 s igračem više, Hrvatska se mora popraviti u tom segmentu.
KRAJ DRUGE ČETVRTINE
7. ?
Dedović je ostao sam na drugoj vratnici i vratio prednost na plus 3. Srbi imaju nestvarnih 7/7 s igračem više.
7. ?
Marinić Kragić! Tako je, budimo se, stigli smo na minus 2! S druge strane treba spomenuti i vratara Popadića koji je zamijenio Bijača i skupio dvije obrane!
6. ?
Fatović zabija i smanjuje na minus 3! Opet smo se mučili, nije to djelovao kao dobar napad, no Fatović je preuzeo odgovornost i zabio.
Ivica Tucak je na time-outu održao pravu lekciju igračima.
"Momci, nemojmo se za****at, koji nam je k****, počeli smo sami sebi pucat u nogu."
4. Rašović vara Bijača, Srbi bježe na plus četiri.
2. ?
Obrana s igračem manje i dalje nažalost nije efektivna. Srbi brzo uzvraćaju i dižu prednost na 6:3.
1. ?
Sjajna akcija s igračem više! Fatović je proigrao Lončara koji smanjuje srpsku prednost.
? Nekoliko vaših komentara nakon lošeg otvaranja za Hrvatsku.
"Nemamo šanse. Mlaki smo. Nabili nam kompleks." (Vlado Strelec)
"Ništa od zlata, ovaj put bit će 6,7 kontrafaulova i to je to." (Autoelektrika Perić Zadar)
"Katastrofalna prva četvrtina. Previše isključenja i faulova u napadu imamo. Nikola Jakšić, vanjski šuter Srbije, razvaljuje." (Ivica Kratohvil)
Nismo dobro otvorili utakmicu. U napadu se mučimo, dok u obrani svaki naš isključeni igrač praktični znači pogodak za Srbiju. Trebamo jaku drugu četvrtinu za ostanak u utakmici.
KRAJ PRVE ČETVRTINE
8. ?
Novo isključenje, nova srpska realizacija. Nikola Jakšić za 5:2 vodstvo Srbije.
7. ?
Srbi sjajno koriste igrača više. Sada je sam ostao Nikola Jakšić i poentirao za novi gol.
6. ?
Nastavaljaju Srbi u istom tonu, ponovno su realizirali igrača više, Ćuk je bio strijelac.
5. ?
Marinić Kragić zabija za 2:2! Dočekali smo ga, sjajno je otvorio ovu utakmicu i realizirao svoj prvi pokušaj.
5. ?
Ćuk zabija iz peterca za prvo vodstvo Srbije.
4. ?
Ubović zabija za 1:1. Iskoristili su Srbi igrača više, Uboviću je prvobitno pobjegla lopta, ali uspio je reagirati i pretvoriti akciju u pogodak.
3. S druge strane Mandić promašuje cijeli gol, bila je to dobra obrambena sekvenca naše reprezentacije.
3. ?
Fatović za prvi pogodak Hrvatske! Realizirali smo igrača više i došli do početnog vodstva.
1. Prvi pokušaj Srbije, Ranđelović je dobio loptu na centarskoj poziciji i prebacio vrata.
1. Počela je utakmica.
Sretno, Hrvatska!!!
13.55 Sve je spremno, vrijeme je za nacionalne himne.
Atmosfera je sve bolja i na tribinama.
13.45 Susreli smo i skupinu srpskih novinara. Spremni su na šalu: 'Ma, neka pobijedi tko god, ali samo da to bude Srbija', priča nam jedan. - U strašnoj su formi naši, dižu se jako. Bit će ovo na jednu loptu, na zadnji napad. Koga nas je strah? Samo vašeg vratara Bijača, on je čudo! (Ivan Renić)
13.41 Vaterpolska legenda Ratko Rudić za Sportske novosti najavio je finalnu utakmicu Olimpijskih igara. O tome možete čitati OVDJE.
13.40 I Talijani navijaju za Hrvatsku. Rođak talijanskog reprezentativca Fondellija maše hrvatskom zastavom.
- Tko će pobijediti? Jasno je za koga navijam, ali bit će teško. Jedna je utakmica i puno emocija.
13.30 Ekipa iz našeg Saveza dijeli vaterpolske kapice prolaznicima. Zastaju Francuzi, Mađari, Amerikanci… Pitaju ima li još. Spremili su naši nekoliko velikih vreća, ali sve se brzo razgrabilo.
13.20 Među okupljenjima u Parizu je i Dubravko Šimenc sa svojim društvom.
Zanima nas samo zlato - kratko je poručio. - A onda se začulo: Torcida Ploče! Zbog jedne ljubavi… (Ivan Renić)
13.17 Uz hrvatske i srpske navijače, naletili smo i na Kineze. U ovom slučaju, navijaju za Srbiju.
- Pa sa mnom je četiri godine. Za koga će navijati nego za Srbiju!? - kroz smijeh nam veli srpski navijač. Atmosfera se polako zahuktava pred Arenom La Defense. (Ivan Renić)
13.12 Utakmicu nam je iz srpskog kuta najavio Radimir Drašović.
- Pred nama je utakmica karijere i to nećemo propustiti - rekao je. Opširnije pročitajte OVDJE.
13.02 Kako je najavljeno dan ranije odnosno prije vaterpolskog finala, na utakmicu Hrvatska - Srbija došli su Zoran Milanović, predsjednik Republike Hrvatske; potom Tonči Glavina, ministar turizma i sporta; Nina Obuljen Koržinek, ministrica kulture i medija, kao i Josip Pavić, bivši Barakuda, sada državni tajnik za sport u Ministarstvu turizma i sporta. (dba)
12.55 Atmosferu prije utakmice nešto više od sat vremena prije početka dočarao nam je naš reporter iz Pariza, Hrvoje Slišković.
VIDEO: Hrvoje Slišković
12.50 Srbija je posljednju medalju u vaterpolu osvojila baš na Olimpijskim igrama. Onim pandemijskim, prije tri godine u Tokiju. Tada se oprostila od izabrane vrste briljantna njihova generacija (Prlainović, Filipović, G. i D. Pijetlović, Nikić...), obavljena je smjena generacija i medalje su izostale. U pravilu bi ispadali u četvrtfinalima. U Splitu, na EP 2022. čak i ranije, u osmini finala, od Francuske.
Od 2021. godine Hrvatska i Srbija su odigrali samo dva susreta. Oba na svjetskom prvenstvu i ona su Barakude dobile. Godine 2022. u četvrtfinalu SP u Budimpešti, 14:12, te ove godine u četvrtfinalu Dohe, 15:13. (dba)
12.20 Dok čekamo vaterpolski klasik za zlato, američka muška vaterpolska reprezentacija osvojila je brončanu medalju nakon što je u susretu za treće mjesto boljim izvođenjem peteraca svladala Mađarsku sa 11-8 (3-2, 1-1, 2-2, 2-3; 3-0).
Amerikanci su bili u blagoj prednosti tijekom prve tri četvtine samo da bi Mađari s tri uzastopna pogotka na startu posljednje dionice stigli u dobitnu poziciju s vodstvom 8-6. No, Amerikanci su u zadnje tri minute s dva gola s igračem više u bazenu poravnali na 8-8. Imali su Mađari priliku u zadnjim sekundama ipak do pobjedničkog gola, ali nisu bili preizni.
Prilikom izvođenja peteraca sva tri američka igrača bila su precizna, dok su dvojica Mađara pogađala okvir gola, a američki vratar Weinberg zaustavio udarac Vigvarija.
Ovo je sedma olimpijska medalja za američke vaterpoliste, a prva nakon srebra iz Pekinga 2008. kada su u finalu izgubili od Mađara. Ukupno u svojoj kolekciji imaju tri srebra i četiri bronce. Mađari su najtrofejnija nacija u povijesti u vaterpolu s devet olimpijskih zlata, no posljednje su osvojili upravo u Pekingu prije 16 godina, dok nakon ovog poraza nisu uspjeli ponoviti rezultat iz Tokija otprije tri godine kada su bili brončani. (Hina)
Najavu piše: Dean Bauer
Kakvo je ovo bilo nestvarno osmomjesečno putovanje. Moja turneja s Barakudama. Prapočetak je još tamo silno daleke 1993. u hladnom Sheffieldu na Europskom prvenstvu, prvom velikom natjecanju na kojem je našu domovinu predstavljala hrvatska vaterpolska vrsta. I više od tri desetljeća svašta toga proživjesmo, od uspona do padova, pa novog uzdizanja, smjena generacija, promjena trenera, nekih dragih prijatelja s tih putovanja više nažalost niti nama.
Divnih ljudi poput premilog Sile ili Brune Silića, pa Duleta ili Duška Antunovića, dobrodušnog Ive Ivaniša ili dobrog duha sa Crnice, velikog Vrbe odnosno Renata Vrbičića...
Bilo je godina u kojima su naši vaterpolisti osvajali tri medalje u samo jednom ljetu. Mnogi su zaboravili, mi nismo, godinu 2010. Bronca u Svjetskoj ligi u Nišu, pa srebro FINA kupa u Oradei i onda europsko zlato u Zagrebu. Mislili smo da to nikada nećemo ponoviti. Tri medalje u jednoj godini. E, pa...
Ne da smo ponovili, nego smo otišli daleko, daleko dalje i više. Sad su u pitanju tri najveća natjecanja. Počeli smo u doba dok još ni borove nismo raskitili, 4. siječnja, na hrvatskom jugu, u Dubrovniku s prvim kolom Europskog prvenstva. Preko Gruža, pa Zagreba, onda Dohe i svjetske smotre, dođosmo do 11. kolovoza. Olimpijske igre i opet finale. Treće finale u osam mjeseci. Vrh, apsolutni vrh. Nitko nikada, vrlo vjerojatno ni poslije njih, poslije Barakuda, neće imati uopće mogućnost u osam mjeseci igrati EP, SP i OI.
No, ovih naših 13 Barakuda nisu samo igrali ta tri natjecanja. Oni su na sva tri došli do finala! Ukupno do danas, od 4. siječnja, točno 20 velikih utakmica. Toliko najava, strepnji, planova, opcija. Dobro, nisu baš svih tih 20 možda zavrijedile epitet “velike” (primjerice Južna Afrika i Kina u Dohi), ali baš sve su bile značajne, ozbiljne, na svoj način važne. Svaku je valjalo dobiti, za svaku se pripremiti.
Danas je u La Defense Areni utakmica br. 21 ove godine. Najveća. Kruna svega. Za ulazak u olimpijski panteon sportskih besmrtnika. S druge strane istočni susjedi, finale Hrvatska - Srbija. Vaterpolskim rječnikom, “klasik u vodi”. Gledali smo i njih praktički cijelo vrijeme, skoro pa sve utakmice. Otvoreno ćemo reći, nisu nas se dojmili. U eliminacijskom dijelu, Hrvatska je do finala došla rušeći divove klase Španjolska i Mađarska, Srbi pak Grčku i SAD. Nije ista razina. Nećemo reći da je ovaj suparnik najlakši u usporedbi s prijašnja dva, ali igrački nam Srbija - čini se - najviše odgovara. Nisu brzi poput Španjolaca, nemaju ni toliko izrazite individualne kvalitete kao Mađari, škola i stil vaterpola su slični našem...
Sličnosti s Mađarskom
- Meni je to teško reći jer sam puno utakmica sa Srbijom odigrao i za njih nikada ne bih rekao da su najlakši suparnik. Uvijek je s njima bilo teško i komplicirano. Tako da ne znam baš buih li se složio s time da su nam najlakši u krugu ova posljednja tri suparnika. Vidjet ćemo u nedjelju.
Tako zbori Luka Bukić. Uz Bijača, Fatovića i Jokovića, reprezentativac s najvećom prosječnom minutažom (22,14 minute po susretu). Igra poslovično u oba smjera, obavlja velik posao u obrani, o napadu nećemo ni pričati. Protiv Mađarske je on bio strijelac naša posljednja dva gola. Kada su se dvaput Mađari primaknuli na samo gol zaostatka (7:6 i 8:7), Luka je pospremao loptu u mrežu, držao protivnika na odstojanju.
- Iskreno, dok ovo niste spomenuli, nisam ni bio svjestan da su naši posljednji golovi bili moji – spominje, onda i pojašnjava Bukić:
- Kad imate cijelu četvrtinu pred sobom kao što smo mi imali nakon treće... Onda ne razmišljaš baš o tome tko je kada, koliko dao. U posljednjoj četvrtini polufinala su možda malo i suci promijenili kriterij. Bilo je manje isključenja, odnosno manje ih je dosuđeno. Možda je i to razlogom što je malo golova ukupno postignuto u toj četvrtini.
Odmah smo se vratili primarnoj temi. Finale u nedjeljno poslijepodne.
- Nije Srbija slučajno u finalu. Uopće se ne zamaramo kakve su rezultate ili igru imali u prvom tjednu. Na nama je pripremiti se najbolje što možemo. Dat’ ćemo sve od sebe, to vam je tako jasno.
Koja je ili kakva razlika pripremati utakmicu s Mađarskom i sada sa Srbijom?
- Srbi imaju neke sličnosti s Mađarskom na desnoj strani. Mađari imaju doduše dvojicu, ali Srbi imaju jednog i on je sjajan. Mislim na Mandića. To onda znači da je nama koji igramo na lijevoj strani, da nemamo ni sekundu opuštanja ili dekoncentracije. Tu “sijevaju” šutevi doslovno ako im se prepusti samo milimetar prostora.
To bi danas mogao biti jedan od primarnih zadataka Luke Bukića. Zaustaviti Mandića. Doduše, ima, postoji način. Amerikanci su u polufinalu upravo njega potpuno isključili iz igre, ostavili bez gola. Istina, “procurilo” im je na drugim mjestima...
- Mandića naravno ne može zaustaviti samo jedan igrač. To ćemo se pripremiti da cijela momčad obrati pozornost na njega. Nadam se da će tako i biti, te da ćemo odigrati obranu kao i u prijašnje dvije utakmice. Teško mi je komentirati kako su to Amerikanci učinili jer nisam pogledao utakmicu - spominje igrač koji je zbog operacije bruha “preskočio” SP u Dohi i taman nakon postoperativnog oporavka slomio ruku.
Do posljednjeg daha
U ožujku je to bilo. No, odagnao je Bukić svaku sumnju u mogućnost punog i potpunog oporavka, kandidature za olimpijske Barakude. U Parizu je jedna od ključnih karika pohoda na medalju. Ne, nije jedini dakako. Svi takav status zaslužuju; od Bijača preko Fatovića, Vrlića, Lončara, Vukičevića, Žuvele, Biljake, do Popadića. Bez iznimke, svi od prvog do trinaestog.
Prije 12 godina, na Olimpijskim igrama u Londonu, finale Barakuda tada protiv Italije je bila posljednja disciplina na cijelim tim Igrama. Sada, u Parizu gotovo pa ista situacija, skoro i isti datum. Ovdje će se nakon vaterpolskog finala igrati još samo finale ženske košarke, ali tu smo mi. Na kraju i pri kraju. Fućkaš tulum ako ga mi Hrvati ne zatvorimo. Barakude ostaju do “fajrunta”, dok igraju... Igraju u skladu sa svojom himnom koju je još 2010. skladao Goran Karan, Do posljednjeg daha.
Za zlato. Za Olimp. Za olimpijsku i sportsku besmrtnost.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....