OVAJ FENOMEN SPLIT JOŠ NE PAMTI Piromani izviždani, navijači ne žele kući!

Navijači Hajduka baš uživaju, Burić Boysi su im poklonili nezaboravnu večer, baš takvu kakvu zaslužuju poklonici bijelog dresa.

I na utakmici protiv Stromsgodseta, norveškog rivala u trećem pretkolu Europske lige, navijači su se pokazali kao važan faktor splitskog kluba. Jer, ne samo da ih je tridesetak tisuća (Hajduk je objavio) došlo vidjeti europsku predstavu nego su tako ustrajno navijali, pjevali, skandirali, baš su bili pravi generator borbenosti „bijelih“.

Izviždani piromani

Hajduk je odigrao onako u kompletu najbolju utakmicu sezone, to je bilo vrlo dobro čak i kad je izgledalo da će ostati 0-0. Međutim, dogodio se sretan završetak, najprije je Andrija Balić jednim izvanserijskim udarcem prisilio vratara Pettersena na kapitulaciju za 1-0 (67.minuta), a onda je Tomislav Kiš na isteku utakmice spretno povećao na 2-0 (90+3.), tako da je kraj dvoboja bio u pravom smislu euforičan, kako za igrače na terenu, tako pogotovo za prepune tribine.

Tijekom utakmice bez obzira na silna upozorenja službenog spikera Vedrana Očašića da se ne upotrebljavaju pirotehnička sredstva zbog realne opasnosti od drastične kazne Uefe, ipak su se našla dva piromana koji nisu mogli odoljeti da ne zapale bengalke. Reakcija kompletnog gledališta bila je jedinstvena, zvižduci na račun izgrednika bili su gromoglasni.

Dogodio se jedan fenomen, koji odavno nije doživljen, još od one slavljeničke utakmice protiv Barcelone, u povodu stote godišnjice „bijelih“. A to je da se navijačima nije odlazilo sa tribina, većina ih je ostala na svojim mjestima proživljavajući utakmicu, razdragano raspravljajući kako je tko igrao, posebno kako su pali golovi.

Poslije utakmice odjekivala je pjesma u svlačionici Hajduka, dočim su Norvežani bili pokunjeni, u pravoj pogrebnoj tišini slušali su prijekore trenera Ingebretsena, nisu bili raspoloženi za davanje izjava čak ni trojici norveških kolega. Jedino je 23-godišnji Flamur Kastrati (rođen u Oslu, porijeklom sa Kosova) kazao:

-To nije „game over“, mi imamo što kazati u uzvratu.

Naravno, da igra nije završena, to je odmah poslije utakmice rekao i trener Hajduka Damir Burić, koji je naglasio da „smo uspješno zaključili prvo poluvrijeme dvoboja“, ali se nije želio upuštati u detaljna razmišljanja što „bijele“ čeka u Drammenu, nego je rekao:

- Pustimo uzvrat, kroz pola sata bit će petak, odmah počinjemo pripreme za novi važni ispit u prvenstvu protiv Slavena Belupa.

Prednost Hajduka je više nego opipljiva, s tih 2-0 širom su otvorena vrata sljedeće runde Eurolige. Ali u prošlosti Hajduk je imamo takvih prednosti prije revanša, pa su „bijeli“, objektivno jači od ove generacije znali gadno izgutati. Bolna su sjećanja na debakle u St-Ettieneu (od 4-1 do 1-5), Eindhovenu (od 2-0 do 0-3), u Bordeauxu (od 4-1 do 0-4). Jer, ovo je vrlo mlada momčad, bez iskustva, koja lako može pasti u paniku i nemoć.

Upornost trenera Burića

Ipak, ono što hrabri navijače Hajduka to su talentirani, kreativni, maštoviti mladi igrači, koji su u stanju jednim potezom usmjeriti momčad prema uspjehu. Trener Burić je uporan, on na primjer forsira mladog Balića, ostavlja ga na terenu bez obzira na njegovu objektivnu nejakost, katkad u nemoć u duelima. Međutim, taj mladić ima klasu, to je nedvojbeno, on je jednostavno nadaren i to kako za milimetarska proigravanja, asistencije kojima rastvara obranu protivnika, tako i sposobnost, dozvolite da se tako izrazim, raketne balistike u nogama. Jednostavno, to su kvalitete s kojima se igrač rađa, koje se ne mogu naučiti.

Drugi jako bitan igrač za napad je Nikola Vlašić, koji ima sposobnosti komandosa, njegova probojnost mnogo znači, jer su protivnici prisiljeni na njega udvajati obrambene snage.

Tino Sušić bliže prvih 11

Ali onaj koji oduševljava i zabija golove, a ipak dobiva prilike, što se kaže, na kapaljku, je Tomislav Kiš, napadač s nevjerojatnim osjećajem za korištenje i najmanje šanse. Kiš je bez sumnje dragocjen u utakmicama u kojima Hajduk igra protiv postavljene obrane, dok u dvobojima gdje se traži brzina, sudjelovanje u kontranapadu znatno rjeđe dolazi u prave prilike. Dakle, Kiš je ubilježio šest nastupa na osam utakmica, niti jednom nije igrao svih 90 minuta, jednom je bio starter, ukupno je odigrao 123 minute, polučio je tri gola od kojih su dva bila kapitalna (prvi protiv Kopera, drugi protiv Stromsgodseta). I što je najvažnije, on je jobovski strpljiv, čeka da se ustali u napadu.

Ne mogu odoljeti, a da ne spomenem Tina Sušića, koji logično ne može biti zadovoljan tretmanom, ali koji je po igrama u posljednja dva susreta, pogotovo po učinku u prošlim prvenstvima, na najboljem putu izboriti se za mjesto u početnoj jedanaestorici. Uglavnom, trener Burić raspolaže s igračima koji imaju kapital za razvoj i to će on, uvjeren sam, znati oploditi.