Svjetski rekordi uvelike su obilježili atletsku 2024. godinu - gledajući samo olimpijske discipline srušeno ih je 11 u osam različitih disciplina. Pritom su dva posebno zanimljiva, ona dva koja su zbog svoje dugotrajnosti često nazivana nedodirljivima, dva rekorda iz famoznih osamdesetih godina koje mnogi zbog raširenog dopinga smatraju najprljavijim razdobljem u povijesti atletike. Mnogi su atletičari bili pod sumnjom, to su zapravo i dan-danas, ali kako im nečasne radnje nikad nisu dokazane, ni njihovi svjetski rekordi nikad nisu brisani. Unatoč razvoju tehnologije koji je mnoge discipline odveo na neku novu razinu, još uvijek imamo puno svjetskih rekorda iz osamdesetih. No, od ove godine su ipak dva manje, zahvaljujući Litavcu Mykolasu Alekni i Ukrajinki Jaroslavi Mahučih.
Još u travnju, na samom početku sezone na otvorenom, u povijest je otišao dotad najstariji svjetski rekord u muškoj atletici. Odavno je poznato da bacači diska redovito traže otvorene stadione ili bacališta gdje im jak vjetar može dodati nekoliko metara. Tako je i 1986. Jürgen Schult, atletičar iz Istočne Njemačke, u vjetrovitim uvjetima u Neubrandenburgu bacio 74,08 m i taj je rekord ostao nedodirljiv 38 godina. A onda je ovog proljeća u fokus ljubitelja atletike došao gradić Ramona u Oklahomi.
Organizirana je tamo serija bacačkih mitinga, upravo zbog iznimno jakog i povoljnog vjetra, a najbolje je takve uvjete iskoristio 22-godišnji Mykolas Alekna Litavac koji je bacio senzacionalnih 74,35 m i prebrisao Schulta s popisa svjetskih rekordera. Sin dvostrukog olimpijskog pobjednika Virgilijusa Alekne uspio je u onome što je njegov tata godinama neuspješno “ganjao”, ali sada kada je Ramona otkrivena, nije isključeno da će i drugi vodeći svjetski diskaši krenuti u lov na Mykolasa, pa da njegov rekord neće trajati tako dugo.
Sedih jedini među muškima
Jaroslava Mahučih, čudesna djevojka iz Dnjipra, nakon ove sezone slobodno može reći da je u atletici napravila sve. A tek su joj 23 godine. Ne postoji više nijedno veliko zlato u skoku u vis, globalno ili kontinentalno, koje nema u svojoj kolekciji. Posljednje pokraj kojeg je stavila kvačicu je ono olimpijsko koje je osvojila ljetos u Parizu, no samo koji tjedan prije toga u istom je gradu napravila nešto još senzacionalnije. Na mitingu Dijamantne lige preletjela je 2,10 m i tako za centimetar nadmašila rezultat koji je 1987. na Svjetskom prvenstvu u Rimu postavila Bugarka Stefka Kostadinova. Generacije visašica pokušale su srušiti Kostadinovu, najviše joj se, na samo centimetar, približila naša Blanka Vlašić, ali tek ju je Mahučih uspjela poslati u povijest.
Nakon pothvata Alekne i Mahučih, na životu je, računamo li samo olimpijske discipline, ostalo još deset svjetskih rekorda iz osamdesetih. Zanimljivo, samo jedan u muškoj konkurenciji i devet u ženskoj. Može li u bližoj budućnosti, možda već u sljedećoj godini koja je pred vratima, pasti još koji? Ima li u ovom trenutku uopće atletičara koji su sposobni za takvo što?
Jedini muški rekord koji je na pragu četvrtog desetljeća života jest onaj u bacanju kladiva - od 1986. ga drži pokojni Jurij Sedih koji je na Europskom prvenstvu u Stuttgartu bacio još uvijek neuhvatljivih 86,74. Najbolji kladivaš današnjice, aktualni svjetski i olimpijski prvak, jest Kanađanin Ethan Katzberg koji je ove godine s 84,38 došao na deveto mjesto vječne ljestvice. Iako je to još uvijek daleko od svjetskog rekorda, Katzbergu su tek 22 godine i djeluje itekako sposobno za napad na Sediha u idućim sezonama.
Na stotki najbliže
Što se tiče atletičarki, najstariji aktualni rekord je onaj Jarmile Kratochvilove na 800 metara koji se drži još od 1983. godine (1:53.28). Najviše joj se u ovom stoljeću približila Kenijka Pamela Jelimo (1:54.01), ali i ona je u konačnici ostala prekratka. Međutim, imamo u ovom trenutku dvije sjajne mlade atletičarke koje ne skrivaju ambiciju da sruše Kratochvilovu i u svakom se slučaju imaju pravo nadati. Riječ je o dvije posljednje olimpijske pobjednice Athing Mu i Keely Hodgkinson, obje su 22-godišnjakinje i najbolje bi trkačke godine tek trebale biti pred njima. Britanka Hodgkinson je ove sezone došla na šesto mjesto svih vremena s 1:54.61, a Amerikanka Mu je lani trčala 1:54.97. Pritom je Keely vrlo jasno nakon zlata na ovogodišnjim Igrama u Parizu rekla da joj je sljedeći cilj svjetski rekord, a i njezini su treneri uvjereni da u idućim sezonama može to ostvariti.
Još jedan svjetski rekord koji je mnogima trn u oku i u čiju čistoću nisu uvjereni jest onaj na 400 metara (47.60) koji od 1985. drži Marita Koch, atletičarka iz Istočne Njemačke. Iako je aktualna svjetska i olimpijska prvakinja Marileidy Paulino ove godine došla na četvrto mjesto svih vremena s 48.17, nekako nam se čini da se potencijalna ‘rušiteljica’ Marite Koch prije krije na 400 m prepone. Riječ je, dakako, o čudesnoj Sydney McLaughlin-Levrone koje je već šest puta rušila svjetski rekord na preponama i dovela ga do zastrašujućih 50.37. Iako trčanje bez prepona zahtijeva drugačiji pristup, ovaj rezultat svakako sugerira za što bi Amerikanka mogla biti sposobna u “glat” utrci. Prošle godine se čak nakratko bila i okrenula trčanju “čistih” 400 m i spustila je osobni rekord na 48.74, ali onda se ipak vratila preponama. Daljnje planove zasad ne otkriva, ali posveti li se u potpunosti 400 m, s obzirom na njezin talent, ugrožavanje Koch uopće ne djeluje nemoguće.
Mislili smo posljednjih godina da bi konačno mogli u zaborav biti bačeni i rekordi Florence Griffith Joyner na 100 m (10.49) i 200 m (21.34) jer u velikom su naletu bile tri Jamajčanke. Elaine Thompson-Herah je istrčala stotku za 10.54, a Shelly-Ann Fraser-Pryce za 10.60 sekundi, dok se Shericka Jackson na 200 m približila slavnoj Amerikanki na samo sedam stotinki. No, ozljede i godine učinile su svoje i Jamajčanke danas više ne izgledaju dovoljno moćno za napad na Flo-Jo. Možda eventualno Jackson ako se uspije oporaviti od ozljede koja ju je izbacila s ovoljetnih Igara. Trenutne vladarice stotke, svjetska prvakinja Sha’Carri Richardson (24) i olimpijska pobjednica Julien Alfred (23), imaju odlične osobne rekorde, 10.65 i 10.72, ali to je još uvijek daleko od Flo-Jo. Zlatna olimpijka na 200 m Gabby Thomas (osobni rekord 21.60) redovito, pak, ističe da joj svjetski rekord nije prioritet.
Nedostižne Reinsch i Lisovskaja
Gabriele Reinsch drži nevjerojatan svjetski rekord u bacanju diska (76,80) još od 1988., a najbliže mu je u ovom stoljeću došla Kubanka Yaime Perez koja je ovog proljeća u već spomenutoj vjetrovitoj Ramoni bacila 73,09. Iako se Reinsch doista čini neuhvatljiva, nije isključeno da će u dogledno vrijeme Valarie Allman pokušati uhvatiti dobar vjetar, a i naša Sandra Elkasević je nakon pariške bronce priznala kako i dalje sanja postavljanje svjetskog rekorda kako je to davno prorekao njezin bivši trener Ivan Ivančić.
Rekord u bacanju kugle (22,63) koji više od 37 godina drži Natalija Lisovskaja je, bojimo se, još nedostižniji. Dovoljno će reći podatak da je u 21. stoljeću najdalje bacala Valerie Adams, ali i onda je ostala udaljena više od metra (21,24). Unatoč brojnim dobrim daljašicama, nismo u ovom trenutku sigurni da ijedna može napasti svjetski rekord Galine Čistjakove (7,52), a sigurnim se čini i sedmobojski rekord Jackie Joyner-Kersee (7291). Ugrožen bi, međutim, itekako mogao biti rekord na 4x400 metara koji su 1988. postavile atletičarke iz Sovjetskog Saveza (3:15.17), a ovo ljeto su mu se Amerikanke u Parizu približile na samo deset stotinki.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....