Gotovo punih 16 godina. Toliko je prošlo od ulaska Sandre Elkasević, odnosno tada Perković, na veliku seniorsku scenu. Istina, te 2009. godine je još bila juniorka, osvojila je zlato u bacanju diska na Europskom U-20 prvenstvu u Novom Sadu (i bila peta u bacanju kugle, čega se mnogi više ne sjećaju), ali istog je ljeta u velikom stilu zakoračila i u seniorske vode. Na Svjetskom prvenstvu u Berlinu kao 19-godišnja je debitantica odmah uhvatila finale i završila na visokom devetom mjestu među velikim curama. Curama koje će u sljedećim godinama pobjeđivati kao od šale.
Već sljedeće godine osvojila je prvu veliku seniorsku medalju, dakako zlatnu, nadmašivši u posljednjem hicu Europskog prvenstva u Barceloni 19 godina stariju Rumunjku Nicoletu Grasu. Otključala je tada trofejnu vitrinu u koju će u sljedeće desetljeće i pol pospremiti ukupno 15 medalja s najvećih natjecanja, uključujući dva olimpijska, dva svjetska i čak sedam europskih zlata.
U toj 2010. godini u kojoj je Sandra osvojila prvu veliku titulu pokrenuta je i Dijamantna liga, serija prestižnih atletskih mitinga koji su naslijedili dotadašnju Zlatnu ligu. Prvi miting održan je 14. svibnja u Dohi, na njemu je Sandra završila na trećem mjestu, ali nije trebalo dugo čekati na njezinu premijernu pobjedu u elitnoj seriji. Manje od mjesec dana kasnije nastupila je u New Yorku i slavila s hicem od 61,96 m. Bila je to prva od ukupno 46 "dijamantnih" pobjeda Kraljice diska, što je učinak kakav nema nitko u atletskom svijetu, čak ni oni koji nastupaju u više disciplina. A još nevjerojatnije zvuči podatak da je u 77 nastupa čak 70 puta bila među najbolje tri.
Mijenjala su se lica u Dijamantnoj ligi u proteklih 15 godina, mijenjali su se formati natjecanja, nagradni fondovi, neki su gradovi ispadali, drugi su ulazili, puno se toga promijenilo... Ali jedna osoba je konstanta. Sandra je i dalje tu, doduše s drugim prezimenom, ali još uvijek motivirana, željna pobjeda i velikih daljina. Istina, sama će spustiti loptu na zemlju i više puta ponoviti da će u ovoj postolimpijskoj godini ići malo lakšim tempom, ali otvaranje Dijamantne lige neće propustiti. Za nekoliko dana sa suprugom i trenerom Edisom kreće na kinesku turneju, pa ćemo je tako sljedeće subote gledati na mitingu u Xiamenu, tjedan dana kasnije i u Keqiau koji je ove godine zamjena za Šangaj. Bacanje diska tamo nije dijamantna disciplina, ali se nalazi u programu, tako da ćemo u osam dana gledati dvije velike bitke najboljih diskašica svijeta.
- Ova je sezona po svemu neobična, pa tako i po načinu priprema. Krenuli smo s pravim treninzima tek poslije Nove godine. Kako smo prošle sezone imali dva velika natjecanja koja su okrunjena Olimpijskim igrama u Parizu, moj tim i ja odlučili smo u ovu godinu krenuti i odraditi je lakše kako bih se što bolje oporavila i pripremila za sezone koje su ispred mene. Tako je i trenutačna forma sukladna načinu treninga u kojem se nalazimo, a vidjet ćemo sve kada krene prava sezona. Cilj nam je dizati formu kako se bude bližilo Svjetsko prvenstvo u Tokiju u rujnu - objašnjava najbolja hrvatska atletičarka.
Posljednje natjecanje imala je sredinom rujna u finalu Dijamantne lige u Bruxellesu, vrijeme nakon toga iskoristila je za opuštanje i punjenje baterija. Putovala je svijetom, pronašla je vremena i za skok do Saalbacha kako bi na Svjetskom skijaškom prvenstvu podržala Zrinku Ljutić koju posebno cijeni. Najveći dio pripremnog razdoblja provela je, pak, u rodnom Zagrebu.
- Bili smo cijelo vrijeme u Zagrebu, zimu smo proveli u dvorani, i mogu reći da je to nešto što ćemo prakticirati i u budućnosti. A pred sam odlazak na natjecanja u Kinu odlučili smo se za naš voljeni Medulin.
U Zagrebu je trenirala u atletskoj dvorani na Velesajmu gdje je pripremljen poseban prostor za bacanje i zaštitna mreža, tako da je mogla sigurno "ispaljivati" diskove.
- Uvjeti su zadovoljavajući, puno je ugodnije bacati u dvorani nego vani, pogotovo kada je zima bila ovako varljiva. Posvetili smo se nekim stvarima u tehnici i uživanju u samom bacanju. Ovim putem zahvaljujem svim dobrim ljudima koji rade u atletskoj dvorani u Zagrebu, jer su nam bili spremni pomoći kad god je nešto trebalo.
Osjeća li i danas isti žar kao i, primjerice, prije 15 godina kada je odlazila na prvi miting Dijamantne lige?
- Kod mene je žar za sportom uvijek isti zato i sam u karijeri i postigla sve uspjehe koje jesam. Čak i sada kada znam da u ovu godinu nismo ušli sa 100 posto, opet želim više, dajem više i pokušavam što bolje izvući iz stanja u kojem se nalazim. Možda neće biti kao prijašnjih godina i spremna sam na takav ishod, ali nakon 16 godina u svjetskom vrhu, biti stepenicu ispod toga je opet zavidna razina. Vrijeme je da se posvetim sebi i oporavku tijela kako bih baš na Olimpijskim igrama u Los Angelesu opet bila na svom vrhuncu.
Što nam je u takvoj situaciji pripremila za Xiamen i Keqiao, posebno kad znamo da lani nije bila sretna otvaranjem sezone i četvrtim mjestom u Xiamenu sa 65,60?
- Prošle godine je bilo dosta teško otvoriti sezonu u Kini zbog nadolazećih Olimpijskih igara, ali ni raspored nas nije mazio. Bilo je puno dalekih putovanja tik pred Europsko prvenstvo u Rimu, zato sam i nastupila samo na jednom od dva kineska mitinga. Poslije Kine je odmah dolazio američki Eugene, uskoro nakon toga i EP i moj sedmi naslov europske prvakinje, što mi je i bio cilj za prvi dio sezone. Ove godine će mi Kina odgovarati i zato ostajem na oba mitinga kako bih iskusila nešto drugačije u odnosu na protekle godine.
Već za malo više od mjesec dana dolazi Hanžekovićev memorijal, dok se Dijamantna liga nastavlja u Rimu, Parizu i Eugeneu. Jesu li u planu nastupi na svim tim mitinzima?
- Ako budemo zadovoljni nastupima u Kini, u planu je sve od navedenog. Tempiramo formu za rujan i Tokio, do tada mi je želja nastupiti na svim mitinzima Dijamantne lige i, naravno, na našem najdražem Hanžeku.
Dijamantna liga je ove sezone odlučila ponešto povećati nagrade, pa će tako tijekom sezone biti podijeljeno rekordnih 9,24 milijuna dolara. Malo su povećane premije u svakoj disciplini, a uvedene su i po četiri "plus" discipline na svakom mitingu koje će se dodatno nagrađivati. Nije to neki veliki korak naprijed, ali se Svjetska atletska federacija ipak barem malo trgnula nakon pokretanja lukrativnih mitinga, poput Grand Slam Tracka pod vodstvom Michaela Johnsona ili Athlosa iza kojeg stoji Alexis Ohanian, suprug Serene Williams.
- Iskreno, nisam uopće znala za tu informaciju o povećanju nagrada, ali ako je tako, sve se podiglo pa valjda je logično i da se kod nas u sportu nešto promijeni. Mislim da je to jako pohvalno. Grand Slam Track je dobra stvar, ali nadam se da će se i drugi ugledati na to i da će se proširiti krug natjecanja, kako se ne bi sve svodilo samo na trčanje.
Postoji jedno "netrkačko" natjecanje koje je posljednjih dana podiglo prašinu. Na otvorenom bacalištu u američkoj Ramoni disk nošen jakim vjetrom leti do nevjerojatnih daljina. Mykolas Alekna je tamo drugu godinu zaredom srušio svjetski rekord (75,56), bolje od starog rekorda je bacao i Matthew Denny (74,78), Sandrina dobro poznata suparnica Valarie Allman je sa 73,52 došla na peto mjesto svih vremena. Kako hrvatska rekorderka gleda na te rezultate i postoji li šansa da i nju vidimo u Ramoni?
- Rezultati su odlični, Allman, Alekna, Denny... Oni su klasa za sebe i daleko bi bacali bilo gdje na svijetu, ali zanimljiviji su mi rezultati ostalih sportaša i sportašica. U Ramoni 70 metara izgleda kao minimalna daljina koju će svaki diskaš koji tamo nastupi zapisati u svojoj karijeri, ha-ha. Da je Gabriele Reinsch tamo bacala, svjetski rekord bi bio i 85 metara, jer to je žena koja je muški disk bacala 57 m. Zanimljivo je svakako... Možda se i ja jednog dana okušam tamo. Ipak sam ja jedina diskašica koja na stadionu u novije vrijeme ima hitac od 71,38 m, što je i danas rekord Dijamantne lige.
Bacimo pri kraju pogled i prema glavnom natjecanju ove godine, Svjetskom prvenstvu u Tokiju (od 13. do 21. rujna). Svjetska atletska federacija odlučila je da od ove godine svaka sezona završava najvećim natjecanjem i da poslije toga više nema velikih mitinga. Je li to dobra ideja, može li to povećati zanimanje za atletiku ili je to opasnost budući da u to doba već kreće nogometna Liga prvaka i drugi sportovi?
- Pa, mislim da je to dobra ideja, dobro je što će na samom kraju sportaši biti okrunjeni naslovima svjetskih prvaka i što ćemo tako završiti sezonu. Jer malo je sportaša koji nakon velike titule još mjesec dana mogu zadržati formu. Zanimljivo mi je to, ali vidjet ćemo kako će se pokazati u budućnosti.
Komentari (0)
Komentiraj