Nina Vuković

 RENATO BRANĐOLICA/HAS
Blizu famozne granice

Novi veliki iskorak hrvatske atletičarke: ‘Nadmašila sam i vlastita očekivanja. Ovo je jako teško postići‘

Članica AK Zagreba napravila je novi veliki iskorak i približila se famoznoj granici od dvije minute
Piše: Vedran BožičevićObjavljeno: 22. veljača 2024. 11:56

U hrvatskoj atletskoj zimi koja se polako bliži kraju, štoviše za većinu je naših atletičara i zaključena državnim prvenstvom održanim prošli vikend, posebno je zablistala jedna djevojka. Nina Vuković, 21-godišnja članica Atletskog kluba Zagreb, oduševljavala nas je još tijekom prošle godine svojim napretkom na 800 metara, a ove je sezone napravila novi veliki iskorak. Na nedavnom Prvenstvu Balkana u Istanbulu osvojila je zlato, a na semaforu je uz njezino ime zasjao fantastičan rezultat - 2:01.75.

Približila se mlada atletičarka famoznoj granici od dvije minute i to u dvorani, gdje su zavoji oštriji i dvostruko ih je više nego vani, što sugerira da bi na otvorenom trebala biti još brža. S ovih 2:01.75 na visokom je osmom mjestu europske ljestvice, odnosno na drugom među mlađim seniorkama (U-23), a prema bodovnim tablicama Svjetske atletske federacije, to je i najvredniji rezultat jedne hrvatske atletičarke ove sezone.

Vani vrijedi ispod dvije minute

Prošli je vikend na prvenstvu nismo gledali u njezinoj glavnoj disciplini, već na upola kraćoj dionici, i opet je bila sjajna, istrčala je osobni rekord i postavila najbolji rezultat u Hrvatskoj ove zime (54.32).

- Kad mi je trener već dao izbor, htjela sam vidjeti gdje sam na 400 metara i koliko još moram raditi na brzini - s osmijehom objašnjava Nina, pa se okreće fantastičnom rezultatu iz Istanbula.

- Stvarno smo svi bili iznenađeni. Nismo uopće gledali na vrijeme i koliki su nam prolazi, budući da je semafor bio na dosta skrivenom mjestu, a znao se povremeno i gasiti. Čim smo završili utrku, moja prijateljica Caroline Bredlinger iz Austrije (stotinku sporija od Nine, op. a.) prstom mi je pokazala na semafor i obje smo ostale u šoku. Osjetila sam da je utrka dosta brza, ali jednostavno sam se isključila, rekla sam si “samo trči, prati i ne razmišljaj ni o čemu”.

Još od Slobodanke Čolović, koja od 1987. drži hrvatski rekord s 1:59.83, nijedna naša atletičarka nije bila tako brza na 800 metara u dvorani.

- Nadmašila sam i svoja očekivanja, dok vani to sigurno vrijedi ispod dvije minute. To je jako teško postići, treba se stvarno “potrefiti” odlična utrka, ali ako želim ići na Europsko prvenstvo u Rim ovo ljeto, ako se želim pokazati, onda ćemo i raditi za to.

Nije daleko od prolaska na EP po renkingu, a norma s kojom bi bila sigurna iznosi 2:00.00. Jedini mali problem je to što kvalifikacijsko razdoblje završava već 26. svibnja, pa će trebati brzo reagirati kad krenu natjecanja na otvorenom.

- Bit će prilike tijekom svibnja, samo treba pronaći dobre mitinge. Zato u ožujku idemo na pripreme, nestat ćemo iz Hrvatske i kad se vratimo, bit će to super. Bila bih već 100 posto u Rimu da sam odradila miting u Beogradu kako treba (šesto mjesto s 2:03.62, op. a.), ali bila sam mentalno i fizički iscrpljena i malo sam zeznula. Uz malo bolji plasman i za sekundu bolji rezultat, bila bih “unutra”, a ovako ćemo se morati potruditi u svibnju.

image

Nina Vuković

RENATO BRANĐOLICA/HAS

Ninu trenira Igor Čordaš, stručnjak koji je Andreu Ivančević vodio do hrvatskih rekorda na 100 m i 100 m prepone, a Nikolinu Horvat do nacionalnog rekorda na 400 m prepone.

- Nakon svake sezone trener i ja se nađemo i razgovaramo o tome što je bilo dobro, a što loše. Njegov je komentar bio da uživa raditi sa mnom jer je mirno i jer slušam, a tako i treba biti, to sam pokupila od bivšeg trenera Franje Gavranovića. Malo nas je u skupini koju trenira Igor, ali super smo ekipa, a tu posebno moram pohvaliti Matea Parlova koji je uvijek tu za mene, uvijek me vuče na treninzima i daje mi mentalnu podršku.

Ninin napredak i dobri rezultati nisu ostali neprimijećeni ni izvan hrvatskih granica. “Snimio” ju je poljski stručnjak Tomasz Lewandowski koji je svog brata Marcina vodio do naslova europskog prvaka na 800 m i svjetske bronce na 1500 m. Lewandowski je danas glavni trener nizozemske reprezentacije, ali vodi i međunarodnu grupu atletičara pod pokroviteljstvom Nikea i pozvao je Ninu i njezina trenera da im se pridruže na skorašnjim pripremama.

- Da, upali smo u taj tim u kojem su atletičari iz raznih disciplina, a sad su pokazali zanimanje i za mene. Bilo je pitanje hoće li biti Amerika ili Kenija, a onda su nas malo zatekli informacijom da se ide na pripreme u Južnoafričku Republiku. Sad imamo problema s izdavanjem vize, ali nadam se da će se to riješiti. Bit će to super iskustvo jer je riječ o dužim pripremama, između tri tjedna i mjesec dana. Realno, bit će mi bolje tamo, nego da se stalno vrtim po Maksimiru.

Poziv takvog uglednog stručnjaka svakako je veliko priznanje.

- Dobivala sam i prije neke upite, najviše iz Amerike, ali to se više odnosilo na studiranje tamo. Za neke sam poruke mislila da je riječ o “spamu”, da to nije stvarno, ali kad sam treneru proslijedila poruku Lewandowskog, znao je o kome se radi, i tako je sve krenulo.

Skupina koju vodi Lewandowski je iznimno jaka, a u njoj je i jedan od najvećih talenata svjetske atletike Niels Laros (18).

- Imaju i trkačice koje su na razini 2:00, tako da se jako veselim treninzima. Očekujem da ću saznati neke nove stvari, vidjeti što radim krivo, naučit će me i neke nove vježbe, neke nove načine treninga. Vjerujem da ću naučiti nešto i o prehrani jer moja baš i nije kako bi trebala biti, ha-ha.

Mogla bi nakon takvih priprema pred njom biti jako lijepa sezona.

- Da mi je netko rekao da ću ove godine istrčati 2:01, smijala bih se i rekla da je to nemoguće. I to još u dvorani. Ali sad kad gledam što mogu i kako sam radila na treninzima od početka ove godine, vjerujem da bih mogla trčati ispod dvije minute. Isto tako, mislim da bih vani na 400 metara mogla skinuti još sekundu, a tko zna, možda se pojavim i na nekoj “dvjestotki” - nasmijala se Nina i za kraj emotivno dodala:

- Bilo mi je fizički jako teško jer nisam znala kakvi me treninzi čekaju ove godine u odnosu na prošlu. Ali, bilo je teško i u obitelji jer sam prošle godine izgubila jednu jako blisku osobu, svoga djeda, tako da sve što napravim ove godine, to je za njega.

Linker
24. studeni 2024 07:08