Osijek i skok s motkom. Neraskidiva je to veza koja ima prilično dugu i uspješnu povijest. Atletski klub Slavonija-Žito već godinama je najveći hrvatski rasadnik talenata u ovoj disciplini. Nekad je sjajne motkaše tamo stvarao pokojni Josip Gašparac po kojem danas ime nosi dvoranski skakački miting koji je u međuvremenu dogurao do brončane kategorije World Indoor Toura. Kod Gašparca su stasali Ivan Horvat, dvostruki olimpijac i hrvatski rekorder na otvorenom (5,71) i u dvorani (5,76), aktualna državna rekorderka Elija Valentić, i mnogi drugi. No, i nakon njegove smrti Osječani su s mlađim trenerskim snagama nastavili proizvoditi kvalitetne motkaše, a među njima trenutno najviše sjaji 22-godišnji Ivan Paravac.

On je u godinu ušao sa skokom od 5,34 metra, čime je značajno poboljšao osobni rekord (5,27), ali nije se zaustavio na tome. Uskoro je preletio i 5,40 m, a na kraju dvoranske sezone, upravo na Memorijalu Josipa Gašparca, još dva centimetra više. S tih 5,42 drugi je na apsolutnoj hrvatskoj ljestvici svih vremena (otvoreno i dvorana), odmah iza sugrađanina i trening-partnera Ivana Horvata kojeg je ove zime “skinuo” s mjesta državnog prvaka.

Dvoranska sezona je bila dobra

Sezonu na otvorenom otvorio je prošli vikend na mitingu Dinamo-Zrinjevca u Zagrebu, preskočivši 5,20 m. S obzirom na okolnosti, na jak pljusak koji se spustio netom prije početka natjecanja i na prilično nisku temperaturu, otišao je kući prilično zadovoljan. Na pitanje može li u idućim mjesecima i više od 5,42, nema nikakve dvojbe.

- Naravno! Dvoranska sezona je bila jako dobra, a na ljeto me čeka Europsko mlađeseniorsko prvenstvo u Finskoj uoči kojeg se spremam prijeći na veće motke, što automatski znači i jači rezultat. Jedan je od ciljeva, ali ne primarni, pokušati se plasirati i na Svjetsko seniorsko prvenstvo u Budimpešti. Ako se dogodi - super, ali glavni cilj je ući u finale mlađeseniorskog EP-a i biti možda u gornjoj polovici poretka što je moguće postići većim motkama, jačim hvatom i bržim trčanjem - govori Paravac.

Nema, kaže, nikakve posebne tajne u njegovom ovogodišnjem usponu.

- Rekao bih da je ključ konzistencija na treninzima, ponavljanje onoga u čemu si dobar i ispravljanje onoga u čemu nisi. Rad na svemu, na sposobnostima, na tehnicima i to je to, nema tu puno filozofije.

A što je tajna osječke motke? Na hrvatskoj vječnoj ljestvici tri prva mjesta drže Osječani, a i na Dinamovom mitingu je cijelo postolje bilo u bojama Slavonija-Žita.

- Nema prevelike tajne, svi smo ekipa, podržavamo se, radimo zajedno, dajemo si savjete, odnos trenera i atletičara je jako dobar, međusobno si vjerujemo. Jednostavno, energija na treninzima je uvijek na visokoj razini i ta atmosfera je nešto što nas sve gura, kako nas starije motkaše, tako i mlađe naraštaje.

U grupi je - kao što smo spomenuli - i Ivan Horvat. Kako je trenirati pored dvostrukog olimpijca i nekadašnjeg svjetskog juniorskog doprvaka?

- Predobro je imati uz sebe jednog od idola kojeg možeš svaki dan gledati kako radi. Iako je sada, na žalost, u zalasku karijere, još uvijek na treninzima pokazuje kako je liga iznad i još uvijek ima stvari koje mogu naučiti od njega i koje je voljan podijeliti sa mnom.

Zanimljivo je da Ivanovi sportski počeci nisu bili u atletici, već u sportu koji je u Osijeku uvijek velika priča - gimnastici. Trenirao je u najjačem gradskom klubu GD Osijek-Žito, a kao klinac je osvajao medalje na istim natjecanjima kao i Aurel Benović, danas jedan od najboljih hrvatskih gimnastičara.

- Počeo sam trenirati gimnastiku s 5-6 godina, trener mi je primarno bio Boris Čulin. Imao sam i jedno državno zlato u mlađim kategorijama i premda ta medalja sama po sebi ne znači puno, gimnastika je zapravo jako dobra osnova za motku. Razvija osjećaj tijela u prostoru, tako da je korisna za motku jer sve što se događa u skoku, događa se u jako kratkom vremenu i potrebno je biti koordiniran. Paralelno s gimnastikom sam išao na atletiku u školi, tamo me trener pikirao, pitao me želim li probati skok s motkom i tako je krenulo.

Kad govori o dugoročnim ciljevima u karijeri, nije potrebno pogađati što mu je “meta” broj 1.

- Želja mi je, kao i svima, barem jednom otići na olimpijske igre, i sudjelovati na ostalim najvećim natjecanjima - europskim i svjetskim prvenstvima. Nemam neki specifičan rezultat koji želim dosegnuti, ali kad budem znao da je to moj maksimum, bit ću zadovoljan.

Student kineziologije

Ivan Horvat je praktički cijelu karijeru ostao vezan uz Osijek premda će se mnogi složiti da je za još veći napredak i ispunjavanje potencijala trebao potražiti rješenje u inozemstvu. Paravac zasad razmišlja slično kao i njegov stariji kolega premda je nedavno ozbiljno razmatrao i drugačije opcije.

- Ja sam konzervativan tip, volim svoj grad, nikad ne bih otišao iz njega i svađam se s ljudima koji mi govore da odem. Ali tijekom ove dvoranske sezone sam dobio ponudu da odem studirati u Ameriku i natjecati se za jedan tamošnji koledž. Tijekom pregovora sam bio dosta za to, ali kako je sezona išla jako dobro, osjetio sam da mi se otvara prostor za odlazak na Olimpijske igre. U Americi bih sigurno imao bolje uvjete i akademski bih bio u boljem položaju, ali draže bi mi bilo otići na OI, nego na američko sveučilišno prvenstvo.

Norma za OI je iznimno visokih 5,82 m, ali postoji mogućnost plasmana i preko renkinga, a skupiti bodove je lakše na mitinzima po Europi, nego na američkim sveučilišnim natjecanjima. Ivan je tako odustao od odlaska “preko bare” i obrazovanje nastavio kod kuće.

- Studiram na Kineziološkom fakultetu u Osijeku, treća sam godina preddiplomskog studija, a ove godine upisujem i diplomski. Nekako mi je faks uvijek bio usputan, više sam se fokusirao na sport, ali sad pokušavam izvući maksimum iz studija pa sudjelujem u izvannastavnim aktivnostima, pisanju radova, idem na konferencije i pokušavam se poboljšati u svim sferama.