Svijet Formule 1 u nedjelju je izgubio jednu od svojih ikona, čovjeka koji je više od 50 godina bio spiritus movens jedne od najuspješnijih i najdugovječnijih momčadi u ovom sportu. Sir Frank Williams preminuo je u dobi od 79 godina, ali naslijeđe koje je ostavio iza sebe, s momčadi nazvanom po njemu, živjet će zauvijek u kolektivnoj F1 memoriji.

Pod njegovim patronatom momčad Williamsa osvojila je devet momčadskih naslova prvaka (više u povijesti ima samo Ferrari sa 16) te sedam vozačkih titula, po čemu je četvrta svih vremena. A sve to unatoč osobnom hendikepu - Frank Williams je, naime, od 1986. bio osuđen na invalidska kolica nakon što je stradao u automobilskoj nesreći u Francuskoj. Nakon testiranja bolida, žurio je na zrakoplov i pri tome izgubio kontrolu nad Ford Sierrom iz rent-a-cara...

- Kasnio sam na let, zapravo mislio sam da kasnim jer sam zaboravio na vremensku razliku između francuskog i engleskog vremena tako da sam imao dovoljno vremena, ali... - pričao je u jednom od ranijih intervjua Sir Frank.

Posljednji pravi ‘garažist’

Sa 43 godine ostao je paraplegičar, liječnici su mu predviđali najviše deset godina života, no on ih je demantirao nadmašivši prognozu za skoro trostruko.

U međuvremenu je omogućio da svjetski prvaci postanu Nigel Mansell, Alain Prost, Jacques Villeneuve, Damon Hill, a prije toga još i Keke Rosberg, Alan Jones i Nelson Piquet. Osim vozačkih zvijezda, Williams je promovirao i inženjerske genijalce - Patricka Heada, Adriana Neweya, Rossa Brawna... Bolidi Williamsa ostvarili su 114 pobjeda (4. najuspješniji ikad), 128 “pole positiona” (4.), 313 postolja (3.), ali više od golih brojki daleko je fascinantnija priča koja stoji iza njih, način, strast, emocije na kojima su se svi ti uspjesi gradili.

Frank Williams posljednji je od originalnih takozvanih garažista. Taj je termin skovao još pokojni Enzo Ferrari za male, nezavisne momčadi iz 1970-ih i 1980-ih koje su svoje bolide sklapale doslovce u kućnim garažama i dvorištima, i brzo su se “gasile” jer nisu imale izvor financiranje, ali su na stazama znali povremeno pobjeđivati momčadi iza kojih su stajale velike i bogate tvornice, poput baš Ferrarija.

Kao tipičan “garažist”, Williams je imao težak i skroman početak, love nije bilo, pa tako ni za telefonske račune i zato je poslove znao sklapati i razgovorima iz - telefonske govornice.

Brzo je shvatio da mu vozačka karijera nije suđena pa je sa samo 28 godina ušao u Formulu 1 (1969.) kao vlasnik momčadi. Međutim, već se sljedeće godine dogodila tragedija u kojoj je život izgubio njegov vozač i bliski prijatelj Piers Courage zbog čega je odlučio prodati momčad. No, to je bio samo privremeni “izlazak” jer 1977. oformio je novu, još i danas aktivnu momčad, Williams Grand Prix Engineering. Prvi pogon za proizvodnju bolida bilo mu je napušteno skladište tepiha...

Villeneuve zadnji prvak

Međutim, uz nalazak sponzora - a bio je to hotelski lanac Albilad u vlasništvu Mohammeda Bin Ladena, oca Osame Bin Laden - uspjeh je bio gotovo instantan. Već 1979. stigla je prva pobjeda (Clay Regazzoni), a 1980. Alan Jones s njegovim je bolidom osvojio i naslov F1 prvaka.

Poslije toga uspjesi su se samo redali, a zlatne godine trajale su do pred kraj 1990-ih. Jacques Villeneuve bio je posljednji Williamsov prvak (1997.), a u 2000-ima su došla teška (financijska) vremena. Sir Frank izgubio je suprugu Ginny 2013. (karcinom) i nakon toga se povukao s liderske pozicije u momčadi. Nominalno je i dalje bio vlasnik i šef, ali svu operativu vodila je kći Claire. Svejedno, novac je postajao sve veći problem, pa se prošle godine, nakon skoro pola stoljeća djelovanja, obitelj Williams na koncu ipak povukla i momčad prepustila u ruke američkim investitorima Dorilton Capitalu.

Sir Frank Williams ostat će upisan kao jedan od vječnih stupova Formule 1, gigant nevjerojatne volje i odlučnosti.

- Da nije bilo osoba kao što je Frank mislim da Formula 1 danas ne bi ni postojala - oprostio se od sunarodnjaka i suradnika Bernie Ecclestone (91).