Drugu etapu 'Tour of Croatia' odlučio završni sprint: Cavendish odnio pobjedu

Bio je to paklen plan. Tko je god imao prilike uhvatiti TV signal druge etape Tour of Croatia, vožene od Plitivčkih jezera do Splita, tko je god imao prilike uhvatiti dio krajolika uz trasu, a tko nije imao prilike vidjeti, morao se zapitati gdje li se nalazi ovo rajsko mjesto na kugli zemamljskoj. Bio je to paklen plan organizatora, spojiti Plitivice i Split, poslati u zrak helikokpter i dronove te plasirati slike iz zraka trebalo je ponuditi ludi vizulani dojam Hrvatske. No, nisu uživali samo gledatelji.

- Hrvatska je prekrasna, sve što sam vidio otkako sam došao ovdje jednostvano me oduševilo - govorio je Mark Cavendish nakon dolaska u cilj.

Nešto ranije odnio je pobjedu u drugoj etapi, dugoj 240 kilometra, etapi u kojoj su vozilo više od pet i pol sata i u etgapi u kojoj je njegova momačad Dimesion Data uzvratila Treku za poraz u sprintu u Varaždinu, a sam Cavendish je na osvetu za poraz Giacomu Nizzolu čekao samo 24 sata.

Bio je to sprint u kojemu je glavninu posla za Cabedisha odradio njegov klupski kolega Mark Renshaw. Australac se uoči posljednjeg sprinta klonio u stranu, pustio prvu zvijezdu svoje ekipe iz zavjetrine na ulasku u splitsku rivu i stinuo šaku. Učinio je to prije nego li Cavendish u posljednjim metrima odnio pobjedu nad Nizzolom, jer bio je to, košarkaškim riječnikom rečeno, čisti asist na zicer. Cavendish je dobio nesmetan prolaz, u najboljem mogućem trenutku, u situaciji kad je Nizzolo mogao samo pokušati. Iako su šanse bile sasvim male.

Mark Cavendish je projurio ciljem, svoju je plavu majicu drugoga u poretku, ubrzo zamijenio crbenom, nakon što je od ljupkih hostesa primio puse, preuzeo je majicu i najboljeg sprintera i bio je tu gdje htio biti.

Ne voli čovjek poraze. Obično su najveći i velike zvijeri sa žvotinjskim isnstiktom pobjede. Omaleni Brinatac je upravo takav tip, čini se.

Kad je parkirao svoj bicikl uz pozornicu smješetnu preko puta Prokurativa, Cavendish se presvukao, a prije nego li su se uključile kamere, uzeo je svoj mobitel. Nije pri tome nazvao suprugu petu da se pohvali trijumfom. Ma kakvi. Upalio je prednju kameru i popravio je frizuru. Da bude skockan u TV intervjuu. Nakon pet i pol sati na biciklu, nakon luđačkog sprnita u kojemu se u posljednjim metrima brzina vozača penje i 70 km/h, nakon svog tog ludila, ako niste profi, onda vam zacijelo to kako ćete izgledati na TV ne bi bila najvažnija stvar na svijetu. Međutim, nakon što ostvariš 26 pobjeda na Tour de Franceu, nakon što četiri godine uzastopno osvojiš posljednju etapu te utrke u Parizu, valjda s vremenom naučiš.

Related content

Kad se sredio, počeo je i govoriti.

- Jako sam sretan, jer je moja monmčad za mene naparvila veliki posao. Znali smo kako je lani na ovoj utrci bilo dosta problema prije zavrpnog sprinta, da su se dogodili teški padovi, jer su posljednji kilometri tehinčki zahvjetni, ali tome smo se odlično prilagodili. I pobjeda je tu.

Ako je imalo sumnjao u ovu utrku, Cavendish, ne samo zbog činjenice da je slavio u drugoj etapi i zbog sve ljepote Hrvatske u kojoj uživa, već i zbog konkrencije koja ga je pogurala do maksimuma, priznao je...

- Bio je pun pogodak kad smo se odlučili kao momčad za ovu utrku.

A te riječi su jako odjeknule, ne samo u gabaritima ove utrke, već i šire. Što je, pak, dobra naznaka za sve ono u što bise ova utrka mogla pretvoriti u godinama koje dolaze.

Koliki je napredak između prve i druge godine našeg Touru sugerirat će podatak kako su se lani na spltskoj rivi za pobjedu borila dva slovenska sprintera, Bole i Kum, sprinteri čije momčadi dolaze iz drugoig i trećeg razreda svjetskog biciklizma. Ove godine, u svojem drugom izdanju za pobjedu se botili i u prvoj i drugoj etapi dva sprintera iz momačdi najelitnijeg razreda. I to je velika pobjeda.

I dok se Spličani, koji fino pounili prostor na rivi polako počeli udaljavati, slijegali su dojmovi jednog prekrasnog dana.

Zante li onaj osjećaj u kojemu vam se čini da je u tih pet, šest sati, od strata na Plitivicama sve do cilja u Splitu, protekla cijela vječnost. I kad se zamislite, a pomoglo je i toplo sunce, negdje vam se počnu vraćati slike.

Recimo ona od buđanja na Plitvičkim jezerima, slika nevjerojatne čistoće prirode u jutro. Slika u kojoj ste tražili komadičak sunca, jer je bilo oko pet stunjeva celzijevaca i prilično proladno. Onda se vratiti u zbilju i shvatite kako je cilj u Splitu bio na dvadesetak stupnjeva. Sunce je uvijek bilo tu negdje. Sunce je bilo prijatelj u srijedu. Sjetio se toga i Cavendish.

- Prošli smo dvije različite klime na biciklu i to je za mene bilo vrlo zanimljivo. Iako je etapa bila duga, ne mogu baš reći da je bila teška. Duga da, teška, baš i ne.

Ostalo je dovoljno snage. Snage za sutra kad će se voziti od Makarske do Šibenika, snage za još jedan sprint, jer bi se opet trebalo sve razriješiti u posljednjim metrima.

A sve kao lagana priprema za petak, kad će voziti od Crikvenice do Učke. Do vrha Učke. Ajko se pitate hoće li majicama najboljih vozača biti dosadašnji junaci Cavendish i Nizzolo i nakon petka, odgovor je ne. Tada će u prvi plan ispalivati favoriti za ukupnu pobjedu. A bit će to neko od sjajnih penjača.

Međutim, do tada, čeka nas još treća etapa. I opet sprintserski obračun. Sutra u Šibeniku...