Hrvatska odbojkaška reprezentacija osvojila je prvo mjesto na FIVB World Grand Prixu treće jakosne skupine bez svoje dugogodišnje kapetanice Maje Poljak. Srećom pa je tu bila Mia Jerkov, generacija, tako da djevojkama bude lakše.
Maja je za to vrijeme odrađivala “generalku”.

- Nakon naporne sezone u Turskoj, koja je okončana početkom svibnja, morala sam na svoju standardnu rehabilitaciju, odmor, onako, već ustaljena praksa. Pratila sam zato naše cure iz prikrajka, i strašno sam ponosna na njih, drago mi je da su napravile taj sjajni rezultat s novom, pomlađenom ekipom. To je samo dokaz da se ne moramo brinuti za žensku odbojku u budućnosti.

Dobra vijest i za vas, jer u reprezentaciji smo zapravo imali dvije mlade novakinje baš na vašoj poziciji srednje blokerice.

- Da, to je dobar znak.
U posljednje se vrijeme sve češće spominje vaš oproštaj od reprezentacije, pa je i izostanak s Grand Prixa samo podgrijao te tvrdnje.
- Ja sam odlučila igrati još jednu sezonu, pripremam se trenutačno u Splitu, tu su mi najzgodniji uvjeti, tu mi je obitelj, a i stignem popodne malo na kupanje. Što se reprezentacije tiče, još nije poslan popis za kvalifikacije za Europsko prvenstvo, ako me izbornik pozove, i ako bude sve sa zdravljem u redu, nema razloga da se ne odazovem.
Ako me izbornik pozove? Najbolje da neće, najbolju srednju blokericu na klupskom svjetskom prvenstvu i Ligi europskih prvakinja prošle godine! Nego, ovu jednu sezonu koju je zamislila odigrati odradit će u...

- Moskvi. Da, potpisala sam za Dinamo, jednogodišnji ugovor.
Uvijek je bila svoja, nije poput ostalih joj kolegica po sportu potpisivala samo jednogodišnje ugovore, mijenjajući države i klubove češće no torbe. Nakon zagrebačke Mladosti iz koje je otišla 2000. godine osam je godina bila u Italiji, tri u Vicenzi i pet u Bergamu, potom također osam u Turskoj, jednu u Ankari, dvije u Vakifbanku i pet u Eczacibašiju. Osam je očito broj koji joj leži, i na dresu ima osmicu, s jedinicom ispred (18).

Veselim se Rusiji

Dakle Moskva, kako i zašto?
- Najkraće i najiskrenije rečeno - zbog bolje financijske ponude. Nisam mogla odbiti.
Lanjska sezona u Eczacibašiju nije bila poput one prethodne, za pamćenje, kada su postale klupske prvakinje Europe i svijeta.
- Nije bila neka sezona, točno, no došlo je i do zasićenja, vrijeme je bilo za rastanak. Koji nije bio lagan, jer sam morala preseliti doma osam godina svog turskog života, nakupilo se toga. Rusi su bili najkonkretniji, tamo je i dobar trener koji je bio nekada dobar igrač, zna talijanski, što mi je važno, tamo je kondicijski trener Damir Kolec, partner naše Nataše Osmokrović koji mi je pričao puno lijepih stvari o treneru i klubu općenito. Ima tu puno dobrih igračica, ruskih reprezentativki, od Gončarove nadalje, tako da mislim da će biti dobra i uspješna sezona. Igramo u Ligi prvakinja, u skupini je Volero iz Züricha, ekipa koju je nikada ne mogu zaobići, uvijek su mi negdje na putu, rumunjski Blaj u kojem je igrala Ana Grbac lani i četvrti dolazi iz kvalifikacija.