Dvije sezone u Békéscabai, odličnom klubu u kojem se do kraja isprofilirala kao odlična primačica-pucačica, no 24-godišnja 198 cm visoka Lucija Mlinar, dijete Mladosti, za iduću je sezonu pronašla novu destinaciju, ide u Dresden. Zašto?

- Odlučila sam napraviti korak više u svojoj karijeri i oprobati se u nekoj snažnijoj ligi. Mislim da su dvije godine u Mađarskoj bile sasvim dovoljne da se razvijem kao igračica i skupim neko lijepo iskustvo. Bila sam željna promjene, a i mislim da je to dobar put u karijeri.

Osvojilo se ponešto?

- Kup, Prvenstvo, MEVZA ligu, sve prošle godine, doduše, a ove smo došli do polufinala u Kupu CEV-a.

Sve veće ambicije

Posljednjih se nekoliko godina često priča o tome da Mađari u odbojci grabe koracima od sedam milja, da kompletna država stoji iza njihova saveza, ali i klubova, da nemaju problema s financiranjem... Koliko je to zapravo istina?

- Ja sam sigurna da je to istina. Zemlja kao zemlja i inače jako puno ulaže u sport, a odbojka je nekako jako popularna u posljednje vrijeme, naročito ženska. Uostalom, već ta činjenica da su jedni od suorganizatora Europskog prvenstva valjda dovoljno govori o njihovim ambicijama. Jako puno mladih djevojaka trenira odbojku, jako puno klubova ima u svojim omladinskim pogonima gomilu djece, i iz te se kritične mase dobrim radom sigurno mogu pojaviti u dogledno vrijeme ozbiljne, prave igračice.

Dobro poznajete sve te njihove reprezentativke, koliko su one jake kao ekipa, koji je to zapravo nivo odbojke? Konkretno, dva ste ih puta ljetos pobijedile u Zlatnoj Europskoj ligi, je li to pravi omjer snaga?

Željne su dokazivanja

- Mislim da Mađarska ima 20-ak igračica, možda nemaju neke vanserijske pojedinke, ali radna su ekipa, inače su radan narod, i to ih nekako drži skupa. Samo njih nekoliko igra negdje vani u inozemstvu, mahom Njemačkoj, ostale igraju u domaćoj ligi. Ali, isto tako, moram reći da je Mađarska liga jaka, jača od Hrvatske i to puno, a i svake godine je sve kvalitetnija jer je tu dosta strankinja, klubovi kupuju po 4-5 inozemne igračice i to donosi na kvaliteti jer se pojačava konkurencija. A to što smo ih dobile dva puta u Zlatnoj Europskoj ligi ne smije biti nikakvo mjerilo, jer one su sada na domaćem terenu, željne dokazivanja, a i nisu baš u najboljem položaju na tablici tako da će svakako protiv nas tražiti pobjedu.

Trener je Belgijanac, dugo je tu...

- Osobno ga ne poznajem, ali mi djevojke kažu da su skroz zadovoljne njegovim radom.

Idemo postaviti taktiku za ovu našu posljednju utakmicu u skupini. Što napraviti i - kako?

- Paa, vrlo jednostavno zapravo. Njihovo najjače oružje su pucačice-primačice, Renata Sandor i Greta Szakmary, obje igraju u Njemačkoj. U odličnoj su formi i od njih definitivno prijeti najveća opasnost. Dakle, njihova je snaga napad iz zone četiri, a i dodala bih tu i sjajnog libera Ritu Molcsanyi, koje je igrala sa mnom u Békéscabai. Ona im je pola ekipe, vrhunski libero, stvarno. Dakle, obrambeno su vrlo jake i ako se fokusiramo na njih mi smo odradile pola posla. Obje srednjakinje su igrale sa mnom u klubu, dobre su, ne mogu reći, ali mislim da nam tu ne prijeti tolika opasnost kao od četvorki. Trebat će ih zbog toga napasti servisima, udaljiti ih od mreže...

Je li Lucija očekivala ovakav rasplet situacije u skupini, ili ste ipak mislili da će to sve nekako lakše ići?

- Više sam očekivala, iskreno, ali morate shvatiti da smo mi nova generacija, da nam je ovo prvo EP u ovakvom sastavu, da je ovo prvo EP za mnoge igračice uopće, i da se taj nedostatak iskustva negdje mora pokazati. Mi se trudimo biti iz utakmice u utakmicu sve bolje, no to je ipak proces koji ne ide preko noći.