EKSKLUZIVNO: HRVATSKI PLIVAČKI DRAGULJ ZA SN OTKRIVA KAKO JE POSTAVIO NESTVARAN SVJETSKI REKORD Ti koji mi prijete su mi najdraži, strašna motivacija!

U Budimpešti se svirala Lijepa naša, na postolju svjetskog juniorskog prvenstva mladi 16-godišnji Franko Grgić, Splićanin rođen 31. siječnja 2003. godine, vitak, 177 visok, tanak, krasan... Svjetski prvak, svjetski juniorski prvak i svjetski juniorski rekorder na 1500 metara slobodno!

Osmijeh od uha do uha učenika drugog razreda Tehničke škole u Splitu, tko zna o čemu je mislio kada je gledao hrvatsku zastavu. Neposredno prije toga, prolazeći prema postolju, onako nas je nabrzinu u hodu upitao:

- Koji rezultat su imali drugi i treći?

​Tko će znati, koji su rezultat imali, Franko ostavio si ih negdje na pola bazena, eto možda još plivaju, možda još uvijek nisu stigli.

​Nasmijao se, i dobacio:

- Rus koji je bio drugi i koji je plivao sa mnom na 800 metara kada sam osvojio zlato, malo mi je prijetio "vidimo se na 1500 metara". E, takve baš volim, ti su mi najdraži, kada mi se prijeti i unaprijed, to je meni strašna motivacija - rekao je Franko prije nego li ga je dograbila masa mladih djevojčica, negdje njegovo godište, i Hrvatica i Mađarica.

​Imamo svjetskog juniorskog, plivačkog, daljinskog prvaka. Fantastičan podatak, Hrvatska to valjda nikad nije i imala.

Getty Images

​Franko je, zapravo sjajan, mladi, neopterećeni tip, vidjelo se to već na startu ove, sada već povijesne utrke. Dok su svi ti njegovi konkurenti prije njega, jer je on naravno bio u kraljevskoj stazi, izlazili, svi su bili nekako ozbiljni, mrki, koncentrirani, sa slušalicama na ušima, "u punoj ratnoj spremi". A Franko je uletio na bazen u bijeloj majici kratkih rukava, tresući onako ruke kao nakon treninga, s osmijehom na licu, dok je, zapravo gotovo cijeli govor tijela odavao samo jednu rečenicu: "ajmo to što prije završiti".

I, bome, potrudio se naš Franko što prije završiti, stao je na 14.46.09, na novom svjetskom juniorskom rekordu na 1500 m slobodno, odradio vrhunski utrku, i jedino što mu moramo "zamjeriti" je što nas je lišio dramatike. Jer, svoje najbliže pratitelje Rusa i Australca ostavio već na pola utrke nekih 10-ak metara iza, i doista je drugi dio isplivao potpuno sam. Prijašnji rekord, Australca Macka Hortona, koji je stajao od 2014. godine, nadmašio je za čak pet sekundi!

Foto: Zlatko Karlo

Franko Grgić i Marin Mogić

Bi li mu bilo možda draže da je imao jaču konkurenciju, da su ti bili bliže, da si ih vidio možda s lijeva, s desna?

- Ma, kakvi, nikako mi ne bi bilo drago, jer nikada ne znaš koliko je tko jak, pogotovo u finišu. Zato je naša taktika bila odmah se odvojiti, plivati svojim ritmom koji sam već apsolvirao na treninzima i osvojiti tu medalju.

​Imao si i navijače na tribinama, osim oca i majke, bilo je i nekih prijatelja i ostatak naše reprezentacije, jesi li ih čuo tijekom utrke, jesu li ti pomogli pri osvajanju rekorda?

- Čuo sam ih, i značili su mi dosta. Za razliku od utrke na 800 metara sada sam ih baš čuo, ali još više me podignuo službeni spiker. Njega sam čuo cijelo vrijeme kako je galamio, ne znam na kojem jeziku, ali sam po tonu osjetio da se događa nešto dobro, da je rezultat dobar i da bih mogao osvojiti ono pošto smo došli, a to je zlatna medalja.

S tolikom mirnoćom i staloženošću govoriš da si došao po zlatnu medalju?

- Pa, kad sam to očekivao. Znali smo i trener i ja da sam u dobroj formi, da je ozljeda ramena sada iza mene, i da možemo ostvariti naš cilj. Dva i pol tjedna smo se pripremali svojski za ovo prvenstvo i evo ostvarili ga.

A što je sada sljedeće?

- Sljedeće su Olimpijske igre, naravno. Imam normu na 800 i 1500 i sada se možemo mirno posvetiti tome.

Getty Images

Kako to da se Franko uopće krenuo baviti plivanjem?

- Ma, probao sam ja svašta, i nogomet, i boks, i taekwondo, ali me plivanje zadržalo u cijeloj toj priči, ono mi se najviše dojmilo. A i nekako se spojilo da smo moj klupski prijatelj Marin Mogić kliknuli, on je četiri godine stariji od mene i bio mi je silan uzor. Znamo se još iz POŠK-a, pa smo prešli u Jadran, i uvijek mi je bio uzor, htio sam biti kao on. Velika mi je motivacija i velika podrška.

​Nekako po strani samozatajan stoji trener Mate Ružić, nekadašnji plivač, koji sam za sebe kaže da nije bio nešto poseban, a i neke ozljede su ga malo usporile.

- Završio sam višu trenersku školu, krenuo kao trener plivanja, oformio ovu sada sjajnu skupinu s kojom radim u Jadranu, i guštam u tome.

​Mate nije od velikih riječi, nije doduše Franko, tek je Marin tu glasnogovornik te skupine. No, iz Mate smo ipak još nešto iscijedili.

- Mene nije sram pitati ako mi nešto nije jasno, pa sam dosta surađivao s drugima, i eto, u ovih 15 godina mislim da smo na dobrom putu, iako se smatram vrlo mladim trenerom. Ono što mi je najvažnije i na čemu inzistiram je da moji plivači u klubu budu homogeni i jedinstveni, da se međusobno uvažavaju. Ja ne mogu uvjetovati tko će se s kim družiti, ali želim da se međusobno poštuju. Dosta radimo na tom psihičkom planu, i mislim da se to i vidi u našim odnosima, a u krajnom slučaju i rezultatima.

​Koliko vam je kao treneru sada lagodna situacija što vaša dva plivača imaju olimpijske norme i mogu se mirno pripremati za Tokio.

- Naravno da mi je drago, ali sve je to dio plana, ništa se nije dogodilo slučajno, niti preko noći, mi smo išli na to da već od ožujka kada su se otvorile kvalifikacije za Tokio krenemo napasti norme i da što prije osiguramo Olimpijske igre. I točno znamo kakav nam je plan do igara i što ćemo raditi. Ovi rezultati su samo potvrda da smo na dobrom putu.