Nije Tin Srbić ni ove godine mogao bez Osijeka. Iako ga je ozljeda izbacila sa 16. izdanja Svjetskog kupa u Gradu na Dravi, najbolji hrvatski gimnastičar ipak se pojavio u Gradskom vrtu kako bi podržao reprezentativne kolege, ali i izbliza vidio što imaju za ponuditi njegovi konkurenti na preči.
Na jednom od pripremnih treninga dogodila mu se ozljeda ključne kosti, a kako je i sam pojasnio, nije ovaj put htio ništa riskirati jer već sljedeći mjesec ga čeka Europsko prvenstvo u Leipzigu. S ključnom kosti ima puno iskustva, ozlijedio ju je nakon Olimpijskih igara u Tokiju i dugo ga je mučila i stvarala mu velike probleme u pripremi nove vježbe. Jasno je stoga da Tin sada puše i na hladno jer ne želi "reprizu" tih nevolja, posebno zato što je novi olimpijski ciklus donio i novi pravilnik, a to opet znači brojne promjene u vježbi i učenje novih elemenata.
- U biti, sada su u pitanju obje ključne kosti. Imali smo situaciju uoči lanjskih Igara u Parizu kada smo morali otkazati testno natjecanje u Belgiji jer me boljela lijeva ključna kost, premda sam općenito više problema imao s desnom, a sad me opet muče obje. Ponovno se na treningu dogodio trenutak u kojem je nešto puklo, kvrcnulo, baš se jako čulo i ta kost se zapravo malo vratila natrag. Dosad mi je stršala prema van, a sad se vratila, što je zapravo dobro, ali to je sve izazvalo upalu, stegnuli su se ligamenti, pa sad treba proći malo vremena da prestane ta bol. Ali, osjećam se OK i mislim da ću za nekoliko tjedana biti potpuno dobro. Mogu i sada raditi dosta toga na preči, treniram koliko mi stanje dopušta i idem svaki dan na fizikalne terapije, što i nije ništa novo za mene - ističe srebrni olimpijac iz Tokija i aktualni svjetski doprvak.
Tin je sezonu otvorio na Svjetskom kupu u Antalyji koja mu se još jednom pokazala sretnim mjestom. Prije dvije godine tamo je postao europski prvak, a sada je osvojio zlato na prvom natjecanju nakon osam mjeseci i pada u finalu pariških Igara. Poslije Osijeka je plan bio ići na Svjetski kup u Kairo (25. - 28. travnja) koji je, osim natjecateljske važnosti, trebao biti i svojevrsni poklon treneru Lucijanu Krceu, velikom obožavatelju Egipta i egipatske kulture.
- Vidjet ćemo tijekom ovog tjedna, ali rekao sam treneru da, čak i ako ja ne budem mogao nastupiti, svejedno ode u Kairo jer će tamo biti njegov drugi vježbač Liam Rabić. On se, doduše, nešto dvoumi, ali vidjet ćemo. Moguće je da mi tijekom ovog tjedna već bude puno bolje, pa odemo zajedno u Kairo, samo je pitanje kakvu ću vježbu moći odraditi tamo. Idemo korak po korak, nije nikakva panika i nisam previše uznemiren. Čak mi je i drago da se to dogodilo jer sada ta ključna kost bolje izgleda i trebalo bi malo manje boljeti kad prođe upala.
Ako se takvo što trebalo dogoditi, vjerojatno je najbolje da se dogodilo u prvoj godini novog olimpijskog ciklusa.
- Definitivno. Poslije Antalyje sam dobio puno energije i elana i onda sam malo jače krenuo, pa se možda i zbog toga sve ovo dogodilo. Jer, iskreno, nisam od Antalyje očekivao previše, malo me iznenadila pobjeda, pa sam se ‘nabrijao‘. A još je taman i Osijek dolazio, tu sam htio isprobati novi saskok, ali nema veze. Bit će prilike, mislim da će biti sve OK i da ću na Europskom prvenstvu biti u top formi.
Dakle, nastup na kontinentalnoj smotri nije pod upitnikom?
- Ne bi trebao biti. Ako budemo pametni, a sad smo već i dovoljno iskusni, onda ću se vratiti dovoljno brzo. A puno stvari možeš raditi i kad si ozlijeđen, mislim da možeš dobru fizičku formu održavati. Pozitivan sam i vjerujem da će već kroz dva tjedna sve biti dobro.
Kako općenito ide uvježbavanje vježbe po novom pravilniku i učenje novih elemenata?
- Mislio sam da nije dobro, a onda je došla ta Antalya i ‘ajde, vidio sam da je ipak dobro. Međutim, mene ne zanima neki prosjek. Pogledam ovog Tanga i mislim si što uopće moram pokušati napraviti da mu dođem barem blizu. Da se ne mora dogoditi da on padne kako bih ga pobijedio, nego da ga mogu dobiti ako nešto malo zabrlja. Nisam još ni blizu toj razini, ali postoji dovoljno elemenata koje bih mogao ubaciti, povezati neke kombinacije i napraviti novi saskok da dođem do nekakve početne ocjene 6,0. A sama izvedba mi je uvijek bila dobra i trudit ćemo se da bude još i bolja.
Spomenuti Tajvanac Chia-Hung Tang trenutno ima najatraktivniju i najtežu vježbu na svijetu, ali događaju se i njemu padovi. Bilo je tako u Parizu, a ponovilo se i ove nedjelje u osječkom finalu. No, ostaje činjenica da je, ako napravi sve kako treba, uglavnom nedodirljiv, a posebnost njegove vježbe je i izrazito zahtjevan element "walstrom" koji s čuđenjem i divljenjem gleda i Tin.
- Joj, nema šanse da to radim. Možda eventualno element "cassina", to mogu i to ću ubaciti sigurno, samo je pitanje vremena, to će mi podići početnu ocjenu za četiri desetinke. A ove ostale stvari koje Tang radi... On je moje godište, ali oni valjda imaju drugačije mozgove, a ja još imam volje za životom, tako da neću te stvari raditi, ha-ha.
Ako Tajvanac trenutačno i jest nedodirljiv, što je s europskom konkurencijom?
- Ne znam što bih rekao. Održano je nekoliko svjetskih kupova, vidio sam neke izvedbe i mislim da sam s trenutnom vježbom koju sam si složio konkurentan za medalju. Tu je opet Talijan Carlo Macchini, tu je Litavac Robert Tvorogal, tu su Britanci... No, možda me može dočekati i neko iznenađenje, jer je novi pravilnik i uvijek netko iskoči. Moj je plan raditi vježbu početne ocjene 5,6, kao u Antalyji, ali s novim saskokom. Ganjat ću da ga što bolje uvježbam, da što češće mogu napraviti ‘ukopanac‘ jer to donosi bonus od 0,1. Velika mi je želja da tu vježbu od 5,6 dovedem do savršenstva, da kad me suci gledaju ne mogu ništa odbiti. To je moj plan i vjerujem da je u Europi to dovoljno. Na svjetskoj razini možda još nije, ali treba biti pametan i ne forsirati jer ima dovoljno vremena do Los Angelesa.
Je li mu Svjetsko prvenstvo u Jakarti onda ove godine uopće u planu?
- Dogovorili smo se da ćemo vidjeti kako će proći prvi dio sezone, da vidimo gdje smo i što smo. Ako nam bude trebalo još rada, možda bismo i preskočili Svjetsko prvenstvo jer onda možeš puno više trenirati stvari koje ti fale. Ali, zasad je SP još uvijek u planu, pogotovo s obzirom na to kako je krenula sezona. A u najgorem slučaju, da se i natječem s 5,6 vježbom, vjerujem da bi mi ukupna ocjena 14,300 ili 14,400 bila dovoljna za finale. No, zasad još ne razmišljam previše o tome. Fora mi je što je SP u Indoneziji, pa bih volio otići tamo, ha-ha. Bio sam u Japanu, ali kao da i nisam jer sam zbog Covida bio zatvoren.
Komentari (0)
Komentiraj