
Iako zapravo nema dugu povijest, jer pokrenuta je tek 2000. godine, nagrada Laureus brzo je stekla status najprestižnije u svijetu sporta. Postoje, dakako, i stariji izbori za najbolje svjetske sportaše, no nema dvojbe da se Laureus prometnuo u najglamurozniji takav događaj jer praktički od samog početka pokušava kopirati filmski i glazbeni svijet. Blještave pozornice, crveni tepisi, smokinzi i skupe toalete, pregršt zvijezda... Sve je to Laureus.
Bilo je tako i ovog ponedjeljak u Madridu gdje su po 26. put dodijeljeni sportski Oscari, što je nadimak koji su mediji odavno prikrpali ovim nagradama. U onim najvažnijim kategorijama, sportaš i sportašica godine, najboljima su proglašeni atletski fenomen Armand Mondo Duplantis i gimnastička kraljica Simone Biles. Mondu je ovo prvi Laureus, a ujedno je postao i prvi atletičar nakon Usaina Bolta koji je podigao "kipić", dok je Biles već četvrti put izabrana za najbolju svjetsku sportašicu, čime se na vrhu u ženskoj kategoriji izjednačila s teniskom legendom Serenom Williams.
A kako se uopće biraju dobitnici ovih nagrada? Žiri sastavljen od novinara iz cijelog svijeta sastavlja popis nominiranih, da bi potom o pobjednicima odlučilo 69 članova Laureusove akademije. Među njima su brojne sportske legende, poput gimnastičarke Nadije Comaneci, tenisača Borisa Beckera, Martine Navratilove i Monike Seleš, nogometaša Alessandra del Piera, Luisa Figa, Raula i Ruuda Gullita, atletičara Sergeja Bubke, Edwina Mosesa i Sebastiana Coea, skijaša Alberta Tombe i Lindsey Vonn, veslača Stevea Redgravea, plivača Marka Spitza, klizačice Katarine Witt, biciklista Miguela Induraina... Velikan do velikana, tako da u njihov izbor ne bi trebalo sumnjati. Pa, ipak...
Puno je kontroverzi bilo tijekom godina jer pokazalo se, kao i kod svih dodjela priznanja, da i ovdje postoje brojni kompromisi, nedosljednosti i nagrađivanje starih zasluga, kao i silni utjecaji određenih zemalja i sportova. Mnogi su na svoju nagradu morali čekati (pre)dugo, pa je tako Lionel Messi tek 2020. prvi put izabran za sportaša godine, a ni naša Janica Kostelić, jedina hrvatska dobitnica u najprestižnijoj kategoriji (Goran Ivanišević je 2002. nagrađen za povratnika godine) nije dobila Laureus nakon tri zlata i jednog srebra na ZOI u Salt Lake Cityju, nego tek 2006.
Ali, to je još i dobro jer neki nikad nisu trijumfirali. Najtrofejniji olimpijac svih vremena Michael Phelps (28 medalja, od toga 23 zlatne) nikad nije proglašen sportašem godine, dobio je tek posebnu nagradu za izvanredno postignuće, a unatoč pet nominacija, do Laureusa nikad nije došla ni najbolja skijašica u povijesti Mikaela Shiffrin, vlasnica 101 pobjede u Svjetskom kupu. S druge strane, Serena Williams je, recimo, svog četvrtog Laureusa dobila početkom 2018. godine, dakle za uspjehe postignute u 2017. A te godine je odigrala svega dva turnira i, istina, osvojila Australian Open, ali imali smo te sezone još tri Grand Slam pobjednice, a o uspjesima sportašica iz drugih sportova da i ne govorimo.
U svakom slučaju, teško je u tom spoju različitih interesa i utjecaja tražiti neku logiku. Neki bi i ove godine nagradu za sportaša godine radije dali slovenskom biciklistu Tadeju Pogačaru ili francuskom plivaču Leonu Marchandu, ali tko može reći da je priznanje Duplantisu nezasluženo? Uostalom, on i Biles su trijumfirali i u ranijem izboru Međunarodne udruge sportskih novinara.
Šveđanin je apsolutni fenomen, trenutačno možda i najveći dominator u svijetu sporta, čovjek koji je pomaknuo granice u skoku s motkom do neslućenih visina. Lani je po drugi put osvojio olimpijsko zlato, treći put postao europski prvak, osvojio je i svjetski dvoranski naslov i Dijamantnu ligu, te tri puta rušio svjetski rekord. Ove zime ga je i dodatno poboljšao, već 11. put u karijeri, dovevši ga do nevjerojatnih 6,27 m. Više od 100 puta je skakao preko šest metara, a za usporedbu, Sergeju Bubki je to uspjelo 46 puta.
Često se spominje kako atletici nakon umirovljenja Usaina Bolta nedostaje globalna zvijezda. Mondo nije dosegao Boltovu popularnost, ali se svakako najviše približio tome.
- Jesam li postao zaštitno lice atletike? Ne znam, ne odlučujem ja o tome. Trudim se ne razmišljati previše o tome jer bi mi to stvorilo nepotreban pritisak. Usredotočen sam na to da skačem što više i da napredujem. Naravno, jako sam zahvalan za svu ljubav koju dobivam, jer putujem po cijelom svijetu i posvuda dobivam podršku što nisam mogao ni zamisliti - istaknuo je 25-godišnjak i osvrnuo se na nagradu.
- Naslijedio sam velikane poput Đokovića, Bolta, Nadala i Messija. Popis prijašnjih dobitnika ove nagrade je poput povijesti sportske izvrsnosti u proteklih 25 godina. Ovo je vrhunska nagrada koju svi sportaši žele osvojiti. Znam to dobro jer mi je ovo bila četvrta nominacija, što dokazuje da je teže osvojiti Laureus nego olimpijsko zlato - dodao je uz smijeh.
Za razliku od njega Simone Biles je već navikla na blještavilo Laureusa. Čudesna Amerikanka lani je Parizu osvojila tri zlata i jedno srebro, tako da sada na kontu ima 11 olimpijskih medalja, a još od ranije ima rekordnih 30 odličja sa svjetskih prvenstava, od toga 23 zlata. U SAD-u je superzvijezda, redovito je na popisima najutjecajnijih osoba na svijetu, proglašavana je ženom godine... Psihički krah na Igrama u Tokiju 2021. još joj je i povećao popularnost jer je postala jedna od najvećih promotorica brige o mentalnom zdravlju. Trenutno je najveća zagonetka hoćemo li je i dalje gledati na gimnastičkim natjecanjima...
- Nakon natjecanja u Parizu vratila sam se u Olimpijsko selo, ušla u lift i tijelo mi se potpuno raspalo. Deset dana sam bila bolesna. Tako da ne znam... Mnogi ljudi misle da je to samo jednogodišnja obveza, ali u stvarnosti je to četverogodišnji proces koji vodi do OI. Uzbudljivo je što su sljedeće Igre u Los Angelesu i sigurno ću biti tamo, samo još ne znam hoću li biti na podiju ili na tribinama - poručila je 28-godišnjakinja.
Komentari (0)
Komentiraj