Osam godina otkako me moje srce pokušalo otpisati. Lijep pokušaj, ali ja imam garanciju na duže staze! Još uvijek ovdje, još uvijek dišem, još uvijek se smijem. Život je lijep!
Tim je riječima prije nešto više od dva tjedna Tomislav Marković na Facebooku proslavio svoj drugi rođendan. Tog nesretnog 29. ožujka 2017. tijekom laganog je treninga doživio težak srčani udar i samo čudom ostao živ. Punih pola sata bio je klinički mrtav, a spasili su ga prisebni treneri Vladimir Mađarević i Boris Čulin koji ga reanimirali do dolaska hitne pomoći.
Gimnastička karijera mu je, jasno, tog dana bila završena, ali ne da se gimnastika iz Tomija. Nakon oporavka se zaposlio u svom klubu Osijek-Žitu, nekoliko je godina radio kao trener, dok je danas na tajničkoj funkciji. A to znači i da ima posla preko glave tijekom Svjetskog kupa koji se 16. put održava u njegovom rodnom gradu. Nekad je svojim nastupima na parteru podizao Gradski vrt na noge, čak tri puta je ovdje osvajao zlato, a danas ga je u istoj dvorani gotovo nemoguće uhvatiti jer stalno juri gore-dolje i obavlja tisuću poslova.
- Radim apsolutno sve, ne znam što ne radim, ali dobro, kad sve završi, kad prođe cijela halabuka, onda smo svi sretni i zadovoljni. Stvarno sam uključen u sve operativne segmente u dvorani, a ima i više posla otkad je turnir ušao u najvišu kategoriju, posebno oko postavljanja podija - govori nam 39-godišnji Marković.
Kad smo posljednji put razgovarali na istom mjestu, bio je još trener u klubu, najprije rekreativcima, a potom i mlađim kategorijama. I bio je uspješan, nizao je medalje s klincima, ali morao se ostaviti tog posla.
- Nisam se osjećao dobro nakon svih tih napora. Imao sam energije za pola dana, nakon toga sam bio istrošen. Mislio sam da ću moći, ali previše je to fizikalija, pogotovo kad si trener mlađim dečkima. Jednostavno se fizički ne osjećam tako da bih to mogao raditi.
Nakon srčanog udara ugrađen mu je svojevrsni pacemaker, točnije kardioverter-defibrilator (ICD), uređaj sličan elektrostimulatoru srca, koji detektira i tretira aritmije i vraća normalan srčani ritam, te pokreće srce kada stane, što se Tomiju ranijih godina događalo u više navrata. No, u međuvremenu je dobio i novu, napredniju verziju elektrostimulatora i danas nam sa širokim osmijehom na licu govori kako mu je stanje puno bolje nego prijašnjih godina.
- Zdravlje je top, srce se oporavilo na više od 50 posto, tako da je stvarno dobro. Ni uređaj se ne uključuje, bilo je ranije par komada koji su me udarali, ali sad već gotovo dvije godine nisam imao nijednu aritmiju, tako da se stvarno osjećam jako dobro.
I psihički mu je danas sve lakše podnositi nego ranije.
- Kad si zdrav, sve je lakše. Nema više one muke. Prije sam živio u strahu, budio se u strahu, nije mi bilo svejedno, ali evo, otkad mi je ugrađen novi uređaj CRT, stvarno sam se preporodio. Zahvalan sam svojoj doktorici i svima koji su to prepoznali. Ono ranije je bio običan defibrilator s jednom elektrodom, a ovaj ima tri elektrode i sinkronizira srce da radi pravilno. U tome je razlika, sada srce radi jednakom snagom. Svakih sedam godina moram mijenjati uređaj, tako da sam sada još četiri godine miran.
Prepričava nam kako mu se, otkad mu je ugrađen CRT, dogodila samo jedna aritmija.
- I to odmah nakon dva mjeseca nakon ugradnje, dok je još sve bilo friško i novo. Ali nije bila onako jaka da me ubije. Krenuo sam padati, pomislio sam "ne, ne ne", a onda sam se odjednom podigao sam od sebe. Sve je bilo dobro, uređaj je ispravio srce, lupio ga je i radi i dalje. Imam mali stroj kod kuće koji stavim na srce, očitam podatke, to ode njima u Split, pa pogledaju na monitoru što se dogodilo i koliko je trajala aritmija. Eto, ova moja je trajala točno 7,6 sekundi.
Nekoliko godina nakon što ga je srce "pokušalo otpisati", doznao je da je krivac genetika. Točnije da nosi gen koji uzrokuje iznenadnu srčanu smrt, gen koji, na žalost, može biti nasljedan.
- Kad se meni to dogodilo 2017., mama mi je bila živa još tri godine. I 2020. je jednu večer otišla živa i zdrava spavati i zaspala je zauvijek. I onda smo se mi u obitelji pokrenuli, zapitao sam se je li to možda stvarno genetski. Testirali su nas i ja sam ispao pozitivan, kao i moja mlađa kći, dok brat i starija kći nisu. Dakle, možeš imati taj gen i ne moraš. Mlađa kći ga, na žalost, ima, ali treba se kontrolirati i sve će biti OK.
Kako se nositi s time da ti i dijete u sebi ima potencijalnu opasnost?
- Naravno, nije lako s time živjeti, ali navikneš se. Međutim, da je u tom trenutku to bio šok - jest. Samo sam se molio da njih dvije ne nose taj gen, ali eto, na kraju ga mlađa ima... No, bolje je znati, a i doktorica kaže da se redovnim kontrolama to može spriječiti, jer vide se promjene na srcu godinu dana unaprijed. Kći ima 13 godina, zna da potencijalno ima neki problem, ali sad da je nešto uplašena, i nije. Rekao sam joj ja da postoji mogućnost da joj se ugradi taj pacemaker, ali bolje i to imati nego da se nešto dogodi.
Idemo se ipak prebaciti na vedrije teme. Još prije puno godina Marković nam je govorio o Aurelu Benoviću (24) kao o svom nasljedniku koji će ga i nadmašiti. Tomi je Aurelu bio i mentor, i prijatelj, i stariji brat, a njegova se prognoza pokazala točnom. Aurel je zablistao na lanjskim Olimpijskim igrama, završivši na petom mjestu, samo 0,049 bodova udaljen od postolja. Ali ne na Markovićevom parteru na kojem je ranije pokazivao najviše, nego na - preskoku.
- Aurel je čudo! Strašan talent, strašan dečko koji će prave stvari tek napraviti odsad pa nadalje. To što se dogodilo u Parizu stvarno nije slučajnost. Žao mi je što na parteru nije ušao u finale, ali na preskoku ima praktički dva najjača skoka na svijetu. Ako ukopa doskoke na oba, u finalu je svakog velikog natjecanja. Mislim da od njega samo možemo očekivati još više.
Bilo je nakon Pariza puno rasprava oko toga jesu li ga suci oštetili, jesu li bili prestrogi prema njemu ili preblagi prema suparnicima. Kako Tomi gleda na to?
- Teško je govoriti o tome. To je subjektivna procjena suca, a ima li tu drugih stvari, stvarno ne znam. Po meni je zaslužio barem broncu jer stvarno je odradio dva vrhunska skoka, ali u te kojekakve sudačke igrice ne ulazim. Nisam ulazio u to ni kad sam ja vježbao, a kamoli kad nekog drugog gledam sa strane i kad nisam tamo. Televizija je jedno, a gledati uživo nešto sasvim drugo.
Medalja u Parizu mu je izmakla, ali Marković ne sumnja da će ih se njegov mlađi sugrađanin naosvajati.
- Siguran sam da hoće, pogotovo na preskoku, ali i na parteru ima jako dobru vježbu, samo je treba ustabiliti. Novi pravilnik je smanjio broj elemenata na osam, lakše mu je s te strane, a kažem, na preskoku s dva skoka može trajati praktički idućih 15 godina.
Komentari (0)
Komentiraj