Gradski vrt eruptirao je u nedjelju nešto prije 15 sati, s punih tribina je odzvanjalo "Aki, Aki", a dolje na podiju miljenik osječkih navijača Aurel Benović s čvrsto je stisnutim šakama slavio veliku pobjedu na preskoku. Nema ništa ljepše od trijumfa pred domaćom publikom u rodnom gradu, zna to Aurel već jako dobro. Prije tri godine na osječkom je Svjetskom gimnastičkom kupu bio najbolji na parteru, a lani je upravo na ovom mjestu slavio premijernu pobjedu i na preskoku. No, velika je razlika između lanjskog i ovogodišnjeg trijumfa jer ovaj put smo u Gradu na Dravi gledali "malu reprizu" olimpijskog finala. U Parizu je lani Aurel ostao na petom mjestu, sitnih 0,049 bodova udaljen od postolja, ali na svom je terenu nadmašio sve.
Za svoje je skokove dobio ocjene 14,300 i 14,500, odnosno prosječnih 14,400, što ga je kao posljednjeg natjecatelja u finalu lansiralo na sam vrh, ispred brončanog iz Pariza, Britanca Harryja Hepwortha (14,383), i srebrnog Armenca Artura Davtjana (14,216) koji je u ovoj disciplini bio i svjetski prvak. I to dovoljno govori koliko danas na preskoku vrijedi 24-godišnji Osječanin.
- Eto, taj revanš o kojem smo cijelo vrijeme govorili razvio se na najbolji mogući način, na moju stranu, pred domaćom publikom. Prekrasan je osjećaj, emocije su neprocjenjive, netko tko to ne prođe i ne doživi, ne može znati kako je to lijepo. Srce mi je puno, presretan sam! Naravno, opet se prisjećam finala Olimpijskih igara, ali mislim da ću više pamtiti ovo zlato iz Osijeka, nego Pariz. Ovo je veliki vjetar u leđa i motiv za dalje - govorio je emotivni Aurel nekoliko minuta nakon što je u njegovu čast zasvirala Lijepa naša.
Po silasku s postolja dočekao ga je Tin Srbić koji, unatoč ozljedi koja ga je izbacila s natjecanja, nije propustio doći u Osijek i zagrliti reprezentativnog kolegu. Bila je tu i psihologinja Renata Barić koja je, priznaje i Aurel, bila važan kotačić u ovoj pobjedi.
- Morao sam se smiriti jer sam bio pun adrenalina i želje da napravim odlično oba skoka. Kako sam i razgovarao s Renatom, pokušao sam ne gledati u pod, ne biti previše fokusiran na to što radim, nego proživljavati cijelu atmosferu. Uspio sam u tome i mislim da mi je to puno pomoglo u osvajanju zlata.
Naravno, ni nedjeljni nastup nije mogao proći bez male drame jer to je jednostavno Aurel. Da je sve u redu, bilo bi čudno. Lani je između nastupa jurio u bolnicu zbog apscesa iza uha, ovaj tjedan se uoči kvalifikacija ozlijedio na treningu, a u nedjelju je na zagrijavanju uslijedila nova nevolja.
- Izgubio sam se u zraku i umjesto jedan i pol okret, napravio dva i pol. Doskok je bio kratak, jako me zabolio gležanj i mislio sam da uopće neću moći nastupiti, da ću morati reći treneru da otkaže. Ali, odlučio se boriti do kraja, dati sve od sebe, stisnuo sam zube i ispalo je super.
Ukupna ocjena od 14,400 je na papiru znatno manja od one iz Pariza (14,900), ali treba naglasiti da se u međuvremenu promijenio pravilnik.
- Startne ocjene mojih skokova su smanjene s 5,6 na 5,2, ali u biti sam radio dva ista skoka kao na OI. Oba su skoka odrađena fantastično, iako je bilo nekih detalja, greškica koje smo trener i ja uočili i koje ćemo se potruditi ispraviti za EP i SP. Ocjena 14,400 je konkurentna svuda, a mislim da sam i u ovom finalu pokazao da se mogu boriti sa svima. Na EP-u u Leipzigu idući mjesec ću se potruditi odraditi ovakva dva skoka, a možda i još i bolja - zaključio je Aurel koji je Hrvatskoj donio 48. medalju na osječkom turniru.
Komentari (0)
Komentiraj