Ako tražite primjer koliko se toga u životu jednog sportaša može promijeniti u samo godinu dana, ne trebate tražiti dalje od Aurela Benovića.
- Tko zna, možda će mi preskok sada čak postati i glavna disciplina - rekao je sa smiješkom prije točno 12 mjeseci, nekoliko trenutaka nakon iznenađujuće pobjede u rodnom Osijeku, na tadašnjem Svjetskom challenge kupu.
Prvi je put tada izveo iznimno težak skok “dragulescu” koji ni na treninzima nije dovoljno uvježbao, čak ga je i trener odgovarao od toga, ali tvrdoglavi Aurel je napravio po svome i odnio pobjedu. No, koliko god ona bila velika i iznenađujuća, ipak nije ostvarena u najjačoj mogućoj konkurenciji, tako da smo njegovu najavu da će mu preskok postati glavna disciplina ipak više shvatili kao šalu, nego kao zbilju. Aurela smo svi prvenstveno doživljavali kao sjajnog parteraša, uostalom samo desetak dana kasnije će upravo preko partera izboriti debitantski nastup na Olimpijskim igrama.
Međutim, upravo će Pariz posve promijeniti njegovu gimnastičku “definiciju”, tamo će dokazati da je u kratkom roku postao svjetska klasa na preskoku. Peto mjesto sa samo 0,049 bodova zaostatka za postoljem učinilo ga je članom elitnog društva, a ako je netko još i imao bilo kakve dvojbe, one su potpuno ugašene ove nedjelje.
Ponovno u Osijeku, u svome rodnom gradu, ali ovaj put na Svjetskom kupu najviše kategorije, ostavio je iza sebe dvojac s pariškog olimpijskog postolja, Harryja Hepwortha i Artura Davtjana, jednako kao i aktualnog svjetskog i europskog prvaka Jakea Jarmana. Možda je lani i zvučalo kao da se šali, ali Aurel je očito mislio ozbiljno.
- Vjerovao sam i uvijek ću vjerovati da se ono što vidiš u svojoj glavi može i ostvariti. Bio sam siguran da i na preskoku mogu konkurirati za finala i medalje na velikim natjecanjima budući da sam u kratkom vremenu naučio dva teška skoka, izborio Olimpijske igre, tamo ušao u finale i ostao korak do medalje. Pokazao sam sada da, i kada je najteže, mogu stati rame uz rame s najboljima, tako da mi je ovo zlato sigurno snažan vjetar u leđa za dalje - ističe 24-godišnji Benović.
Kad kaže da je pokazao da može i kad je najteže, aludira na seriju što manjih, što većih ozljeda s kojima se borio proteklih mjeseci, uključujući frakturu metatarzalne kosti. I posljednji dani bili su mu turbulentni, jer najprije se ozlijedio u srijedu na treningu, a potom i na zagrijavanju neposredno prije nedjeljnog finala kad mu je nastradao gležanj.
- Mislio sam da ću morati otkazati nastup, ali rekao sam treneru “ma, idem se boriti do kraja”. Mislim da me više ništa ne može izbaciti iz takta s obzirom na sve što sam prošao. Čak na neki način mogu reći da sam i sretan zbog toga, jer sve što mi se dogodilo, izgradilo me kao osobu i ojačalo mi karakter, tako da i u ovakvim situacijama, kad je teško, kad boli, kad se treba boriti, mogu stisnuti zube i izvući najbolje iz sebe.
Još kao klinac ostao je bez oca, prije godinu i pol preminula mu je i majka koju je nekoliko tjedana ranije oživljavao, a negdje u tom razdoblju dogodila mu se i ozljeda stopala zbog koje mu je i nastavak karijere bio pod upitnikom. Život ga nije mazio, a često nam je i sam znao iskreno govoriti da mu je vlastita glava najveći neprijatelj. No, gledajući njegove posljednje nastupe, nema dvojbe da je i psihički očvrsnuo.
- Sve što mi se dogodilo u protekle dvije godine prilično me ojačalo, jednako kao i rad s našom psihologinjom Renatom Barić koja mi svakodnevno pomaže prebroditi pritisak, tremu i stres. Ali ne radimo samo na stvarima koje su vezane za sport, jer kad imate probleme s privatne strane i kada se morate nositi s teškim trenucima, najprije se to mora sanirati kako biste se uopće mogli fokusirati na sport.
Pravilnici se u gimnastici mijenjaju u svakom olimpijskom ciklusu, pa su tako u ovom smanjene početne ocjene skokova, a samim time su i ukupne manje nego što su bile lani. Tako je i Aurelova osječka ocjena 14,400 manja od one koju je dobio u Parizu (14,900), ali skokovi su zapravo isti. A ako se pita Aurela, uskoro će biti i bolji.
- Apsolutno, trener i ja već radimo na novim skokovima, oba bi i po novim pravilima trebala biti početnih ocjena 5,6. Ali, kada bih naučio i samo jedan od tih skokova, sigurno bih mogao reći da sam konkurent za sve velike medalje.
No, da ne bi bilo zabune, i ovih nedjeljnih 14,400 je itekako konkurentna ocjena. Uostalom, pročitajte još jednom koga je sve ostavio iza sebe.
- Tako je, i ocjena 14,400 je konkurentna svuda. Istina, Davtjan je u kvalifikacijama dobio 14,600, ali poznata je već priča s njim, trener i ja vidimo da mu se na neki način poklanjaju ocjene. Na to ne mogu utjecati, a ono na što mogu je pokušati što bolje odraditi svoja dva skoka i boriti se s najboljima. Mislim da sam i sada pokazao da to mogu.
Na Svjetskom kupu u Dohi ovaj ga tjedan nećemo vidjeti, ali ima u planu još dva nastupa prije Europskog prvenstva u Leipzigu (26. - 31. svibnja).
- Ići ću u nešto bliže destinacije, na svjetske challenge kupove u Koper i Varnu, s obzirom na to da sam lani jako puno putovao i to me dosta izmorilo, a još na kraju ove godine idemo i na Svjetsko prvenstvo u Indoneziju. U svakom slučaju, prije EP-a ću odraditi ta dva turnira, čisto da potvrdimo formu, onda ću se u Leipzigu potruditi odraditi ovakva dva skoka, možda i još i bolja.
Povećava li osječka pobjeda ambicije uoči europske smotre?
- Ne volim pričati o ambicijama i očekivanjima, govoriti da ću biti pobjednik, da ću osvojiti zlatnu medalju ili ne znam što. Treba ostati skroman, treba se truditi i pokušati odraditi najbolje moguće svoj posao na Europskom prvenstvu i onda se, naravno, možeš nadati najboljem.
Komentari (0)
Komentiraj