Goluža poručio: 'Srbija ima strašnu reprezentaciju, naši navijači su nam najveći motiv!'

Nedavno je Srbija pobijedila Hrvatsku na Kupu nacija, pripremnom turniru za Europsko prvenstvo rukometaša, bila je to prva pobjeda Srbije nad našom izabranom vrstom u nekoj službenoj utakmici od EP-a u Švedskoj 2002. godine, doduše, igrala je tada po imenom Jugoslavija.

Na europskim je prvenstvima Srbija, bez obzira pod kojim je imenom igrala, najveći uspjeh ostvarila 1996. u Španjolskoj kad je osvojila broncu. Hrvatska ima eurospku broncu i dva srebra, Hrvatska je jedina reprezentacija od prve četiri sa zadnjeg EP-a u Austriji koja je opet u polufinalu. Francuska, svjetski i olimpijski prvak, predala je krunu i završila EP u Srbiji na 11. mjestu, brončani Island je deseti, a Poljska, četvrta u Austriji, završila je na devetom mjestu.

Iskustvo osvajanja medalja, igranja velikih utakmica u završnicama, iskustvo nastupa pred desetak i više tisuća navijača, makar bili i neprijateljski raspoloženi, upravo je jedan od aduta hrvatske reprezentacije u sutrašnjem polufinalnom dvoboju sa Srbijom u beogradskoj Areni.

Slavko Goluža puno je takvih utakmica imao u igračkoj karijeri, prvi put je u polufinalu velikog natjecanja u ulozi izbornika.

Zadovoljan je onim što su njegovi izabranici prikazali u dosadašnjem dijelu prvenstva, osim nekoliko minuta protiv jake Španjolske, ali kaže i kako još nije ispucao sve adute, ima još jedan, jako vrijedan. I ne spominje imena, ali svi znamo na koga misli. Ali ne misli da Srbija ima aduta kojima ga može iznenaditi.

- Napravili su veliku stvar ulaskom u završnici, ali kad se vidi kako se sve to odvijalo, nošeni publikom, na kraju je to realno. Publika je prevagnula, ali Srbija ima, govorio sam to još u Švedskoj, strašnu reprezentaciju. Ali i mi igramo dobro pred brojnom i bučnom publikom, bez obzira za koga navija. Znamo i da imamo publiku koja nije došla, znamo da neće biti naših navijača u dvorani, da im je onemogućeno da krenu prema Beogradu. Ali imamo navijače u Hrvatskoj, i to nam je veliki motiv, smoći ćemo snage da odigramo jako dobro i pobijedimo za sve naše navijače.

Važnost utakmice se itekako osjeća u redovima reprezentacije.

- Osjetio sam to i u autobusu dok smo prolazili pored dvorane, vidio sam kako igrači gledaju prema Areni. Svi jedva čekamo početak dvoboja. Svi igrači su spremni i raspoloženi za igru. Manuela Štrleka je zamijenio Hrvoje Batinović, ostali su zdravi i sposobni za najveće napore, što je jako važno.

Goluža je već rekao kako je jedina taktika za utakmicu protiv Srbije boriti se za svaku loptu.

- Treba igrati jako dobru obranu i krenuti u svaki dvoboj kao da odlučuje o životu ili smrti, jedino se tako može do pobjede.

Srpski izbornik Veselin Vuković svjestan je naiskustva svoje momčadi na velikim natjecanjima.

- Od svih polufinalista imamo najmanje iskustva, ali igramo za snove koje već dugo sanjamo, to nam daje dodatnu snagu. Već smo malo i potrošeni, ali i ostali su isto tako, iamo ozljeda kao i drugi. Jedina nam je obaveza da damo sve od sebe, a to je dovoljno.

Vuković očekuje veliku podršaku publike.

- Možda je upravo Hrvatska najbolji protivnik za nas, jer su posebni odnosi, posebni motivi na obje strane, i ona publika... Zamislite da igramo u Hrvatskoj. Vjerojatno bi bila ogromna prednost za domaćina. Zato se nadam da se to u ovom slučaju biti prednost za nas.

O polufinalnom protivniku kaže:

- Najveća kvaliteta Hrvatske je upravo kvaliteta. Izuzetna ekipa, kao uostalom i Španjolci i Danci, ali mi smo pokazali da imamo kvalitetu, a mjerit ćemo je u petak od 20.15. Jedino se bojim da ekipa ne izgori od prevelike želje, ne znam kako ćemo se ponašati u svemu tome jer nemamo iskustva. Puno utakmica se igra na mali rezultat, mogu presuditi jedna ili dvije obrane vratara, takvu utakmicu može odlučiti jedna stativa, jedna sudačka odluka...

Vukoviću je bilo pomalo neugodno kad ga je jedan od novinara pitao je li ga iznenadila činjenica da Hrvatska na ovom turniru bolje igra bez Balića nego s njim?

- Nemojte da to komentiram, neću dirati u tuđe probleme, svatko ima svoje. Ivano je svjetski igrač, tko ne misli tako, griješi, možda je malo prošao zenit, ali je i te kako potreban i koristan, ali neka kolega Goluža razmišlja igra li bolje s njim ili bez njega.