Jugaši prvaci Hrvatske!

Nakon što je dvije godine bio na Kvarneru, pokal namijenjen najboljoj, najkvalitetnijoj vaterpolskoj družini u Hrvata seli se na jug Jadrana, u dubrovački Jug CO. Gospari su osvojili 12. naslov prvaka Hrvatske, ukupno 54. trofej u dugačkoj povijesti. Ove sezone već treći nakon nacionalnog kupa, Triglav lige, sada je stiglo i prvenstvo Hrvatske.

Suludo je i deplasirano uopće napominjati riječ - zasluženo. Momčad trenera Vjekoslava Kobešćaka plijeni ljepotom, brzinom, moći, snagom, jednostavnošću i raznolikošću. To su u konačnici i konkretizirali toliko puta tijekom ove sezone, da je baš ovakav epilog državnog prvenstva bio jedini mogući.

Početak, malo čudan. Ili možda čak i nije. Naime, toliko je puta sport ispisao priču u kojoj bi sportaš ili momčad koji je na papiru slove kao izraziti favorit i koji bi već unaprijed pripremali slavlje, upravo stoga bivaju sputani. Točnije, htjeli-ne-htjeli, podsvjesno malo podcjenjivački, ne punom snagom uđu u utakmicu te uđu u... probleme.

To se dogodilo jučer jugašima. Samo, trajalo je kratko. Tek osam i to u vaterpolu onih uvjetno rečeno najmanje bitnih 8 minuta. Najmanje bitnih jer nakon njih ipak slijedi još triput toliko vremena za ispraviti ono što je uprskano u prvoj četvrtini.

Početak Riječnima

Ta prva četvrtina doista je bila posebna. Četvrtina u kojoj je najbolji jugaš Perrone imao šut 0-3, u kojoj je zato vratar Riječana Frano Vićan imao do posljednje minute tog dijela 3 obrane, a kolega mu sa suprotne strane ni jednu. Dionica u kojoj je Primorje EB postiglo čak dva gola sa 2 metra u pozicijskoj igri, dakle, s istim brojem igrača u vodi. Nešto što je u vaterpolu nedopustivo.

Kada se, u biti, promotri sve što je viđeno ili odigrano u prvih osam minuta, onda minimalno vodstvo Primorja EB (4:3) čak i nije izgledalo kao velik kapital.

Riječani su odigrali sjajno, jednako obrambeno i napadački. Osovina Radu - Dedović na 2 metra nezadrživa. Rumunj je po jedan gol postigao s igračem više, jedan iz pozicijske igre, baš kao što je jednom asistirao Dedoviću. Četvrti od tri gola gostiju djelo je Šetke, jedini vanjski šut, ali lukav, brz i iznenadan sa zakašnjelom Jugovom obranom.

S druge strane, Jug CO se u napadu primarno oslanjao na desnu stranu koja jest ubojita, dvojica sjajnih ljevaka (Garcia i Joković), ali samo tako dobiti utakmicu... Jako teško izvedivo.

Stoga je tako jasno zašto su utihnule solidne ispunjene gruške tribine tri minute prije kraja četvrtine kada je Primorje EB vodilo 3:1 i imalo napad koji je Vukičević završio za njega nesretno, pogodivši vratnicu. Uostalom, ništa veselije se nije atmosferom činila niti minutu i pol prije kraja prve četvrtine kada su Riječani opet vratili dva gola razlike (4:2).

Gosti pali u rupu

Kada je prvi put u ovoj dionici Jug CO konačno prebacio završnicu napada na lijevu stranu, mladi, lucidni Loren Fatović smanjuje na za njih podnošljivijih gol razlike.

U drugoj četvrtini razvila je do kraja jedra dubrovačka vaterpolska karaka. Kako to izgleda, kada se to i dogodi, najbolje znaju Ivan Asić i njegovi učenici. Usput, primorjaši su i dodatno tome kumovali jer su kao i inače ove sezone sučelice Juga CO (pa i ne samo njih) upali u “duboku rupu” odnosno 9 i pol minuta bez gola.

Znate što znači biti toliko vremena bez gola, a igrate protiv Juga CO? Piši kući, propalo!

Slijedila je kanonada po Vićanovu golu, sve gol do gola jedan ljepši od drugog. Sve iz daljine - Perrone za 4:4, pa Obradović za prvo vodstvo Gospara 5:4, a onda još i mladi branič Macan, sa srednjeg vanjskog za 6:4. Privid neizvjesnosti samo za koju sekundu, lijepim golom u posljednjoj minuti druge četvrtine vratio je Burić za 6:5. Napisasmo, samo privid i samo za kratko. Iz razloga što je niti 20 sekundi kasnije, Obradović pogodio prije poluvremena na 7:5.

U prve 3-4 minute treće četvrtine, nastavlja se serija jugaša. Mladi Benić s igračem više, pa Maro Joković s desne strane, a onda i Paulo Obradović... Sve zajedno za 10:5 desetak minuta prije kraja utakmice! Načelno, to je kraj utakmice, kraj prvenstva i početak slavlja. Jugova slavlja!