Ana Đerek
 ANTE CIZMIC/CROPIX
SAMO ŽELI UŽIVATI

Ana u Tokiju unatoč teškom padu: Mislila sam da više nikad neću moći to odraditi, a da se ne ozlijedim

Njezin plasman na druge OI je uspjeh! Tko misli drugačije, neka ode do dvorane u kojoj trenira....
Piše: Vedran BožičevićObjavljeno: 23. srpanj 2021. 20:47

Tamo negdje prije sedam, osam godina, dok su još bili klinci, Ana Đerek i Tin Srbić maštali su kako će jednog dana zajedno ići na Olimpijske igre u Tokiju. Snovi se ponekad, uz puno, puno paklenog rada i ostvare, pa su Ana i Tin danas doista u Tokiju, jedini hrvatski gimnastičari na ovim Igrama.

Tin će prvi odraditi svoje kvalifikacije, a dan kasnije (u noći sa subote na nedjelju po hrvatskom vremenu) isti posao čeka i Anu, 22-godišnju Splićanku koja, za razliku od svoga zagrebačkog kolege i prijatelja, ima već jedne Olimpijske igre “u nogama”. Prije pet godina u Rio de Janeiru bila je najmlađa hrvatska olimpijka.

- Jako mi je teško usporediti je li bilo teže izboriti Rio ili Tokio. Svaki olimpijski ciklus nosi nešto svoje - kaže Ana i prisjeća se lova na svoje prve OI.

Kockice u glavi

- Prije drugih kvalifikacija za Rio bila sam u najvećoj krizi u svojoj sportskoj karijeri. Bila sam svjesna da trebam biti u formi života, a bila sam fizički i psihički u najgoroj. Izborila sam na kraju te Igre jer su se jednostavno na taj dan kockice u glavi posložile, probudila sam se odlučna, samopouzdana i smirena. Tri mjeseca prije nisam bila sigurna u sebe, kad bih krenula u jedan element, napravila bih drugi, uopće nisam mogla vjerovati svojoj glavi i tijelu. Ali, eto, na taj dan kvalifikacija jednostavno se sve posložilo, bila sam to stara ja. No, to razdoblje ne bih htjela nikad ponoviti jer teže i od ozljeda je to kad ti ne možeš vjerovati sebi.

Kvalifikacije za Tokio bile su neka druga priča, ali ni ona nije prošla bez prepreka. Sjetit ćete se možda one zastrašujuće scene s treninga 2018., kada je pala prilikom preskoka, koljenima se udarila u glavu i zadobila potres mozga nakon kojeg se nije sjećala ni da je nastupila u Riju. Trebalo je nakon toga skupiti snage i ponovno raditi preskok jer samo se preko višeboja mogla kvalificirati u Tokio.

image
Ana Đerek na otvaranju
ZHENG HUANSONG/XINHUA NEWS/PROFIMEDIA Zheng Huansong/Xinhua News/Profimedia

- Nije u 2019. bilo nikakvih iznenađenja, nikakvih kriza, nikakvih velikih ozljeda, ali sam trebala vratiti taj preskok koji je priča za sebe jer sam godinu dana prije kvalifikacija bila sigurna da ga više nikada neću moći skočiti i ostati neozlijeđena. Stvarno nije postojala vizija u mojoj glavi da radim taj skok, a da se pritom ne ozlijedim. Velika je stvar bila u godinu dana doći u glavi od takvog razmišljanja do toga da sam se natjecala na SP-u, na najvećoj svjetskoj razini, kad je najveći stres i kad najviše gori pod petama, i da sam bila 100 posto sigurna da ću skočiti i da ću skočiti dobro. I na kraju sam baš na preskoku dobila i najbolju ocjenu. Ali, taj put u glavi je bio ogroman, koliko god izvana ne izgleda teško, meni je to bilo teže od svog fizičkog rada.

Sve odraditi sa smiješkom

Ana je realna djevojka, nikad nije precjenjivala svoje sposobnosti. Ne spada u najuži svjetski vrh na gredi i parteru, spravama na kojima će se natjecati u Tokiju, ali to nikako ne umanjuje njezin uspjeh, a plasman na druge OI to sasvim sigurno jest. Tko misli drugačije, neka ode do splitske dvorane u kojoj trenira, dvorane u kojoj pravog partera - nema. Kao ni mnogih drugih stvari koje su većini gimnastičara normalne. I zato Ana s pravom može biti ponosna na sve što je postigla u karijeri.

- Zadnjih nekoliko mjeseci smo, za promjenu, imali 2-3 natjecanja što je u usporedbi s prošlom godinom super. Na žalost, bilo je nekoliko ozljeda i zadnjih nekoliko tjedana ne treniram onako kako sam očekivala da ću trenirati uoči OI. Ali, nije mi ni prvi ni zadnji put da neke stvari radim na iskustvo, pa ću tako i sada. S obzirom da sam osječki Svjetski kup odradila dobro, mislim da će i ovo proći u redu. Voljela bih ponoviti te vježbe iz Osijeka. U redu mi je to što sam već u prvoj skupini, malo ću se ranije probuditi, ali nakon toga imam cijeli dan, a to mi je draže nego da čekam posljednju grupu.

S čime će biti zadovoljna kad u nedjelju završe kvalifikacije?

- Bit ću mirna i sretna ako odradim parter i gredu bez većih pogrešaka, sa smiješkom, bez puno nervoze i ako uspijem uživati.

A kreće li nakon Tokija u lov na svoje treće Igre?

- Iskreno, nemam komentara, ha-ha.

Linker
26. studeni 2024 11:38