Braća Martin (31) i Valent Sinković (32) osvojila su 16. medalju na najvećim natjecanjima, s Europskog prvenstva u poljskom Poznanju vraćaju se sa srebrnim odličjem u dvojcu bez kormilara. Od 2010. nije bilo nijedne godine u kojoj nisu osvojili barem jednu veliku medalju.

Da, najčešće su to bila zlata, pa će možda ovo srebro na prvi pogled nekome biti malo razočaranje, ali za to nema nikakvih razloga. Ova je korona-godina takva kakva jest, nisu svi mogli trenirati na jednak način, nije bilo nijednog natjecanja prije ovog EP-a na kojem bi se mogla testirati forma, pa eventualno ispraviti nedostatke, i s takvom se situacijom netko nosio bolje, netko lošije.

Rumunji nas iznenadili

Nema sumnje, Rumunji Marius-Vasile Cozmiuc (28) i Ciprian Tudosa (23) na ovo su natjecanje došli najspremniji i potvrdili su to u finalu u kojem su ostavili svjetske prvake Sinkoviće za više od dužine čamca, odnosno na 2.94 sekunde. Prije dvije godine u Glasgowu su bili treći, lani u Luzernu drugi i sada su došli na sam europski vrh.

- Malo nam je čudno jer smo osvojili srebro, ali generalno smo zadovoljni. Mogli smo definitivno bolje odveslati što se tiče osjećaja u čamcu i tehnike. Bolji smo bili u polufinalu nego u finalu. Bila je velika borba, a Rumunji su stvarno odlično odveslali, bili su bolji od nas i nemamo što reći, možemo im samo čestitati - istaknuo je Valent.

ZELJKO PUHOVSKI/CROPIX

I prije EP-a i nakon polufinala isticali su Talijane kao glavne suparnike u borbi za zlato. Znači li to da su ih Rumunji iznenadili?

- Sigurno su nas malo iznenadili. Istina, pokazali su u kvalifikacijama i polufinalu da su tu negdje s Talijanima, ali finale su odveslali puno bolje. Nismo očekivali da će baš toliko biti brzi.

Već od starta finala smo gledali scenu kakva prijašnjih sezona nije bila uobičajena. Martin i Valent su nas navikli da od samog početka krenu jako i vode praktički od prvog zaveslaja do cilja. Jučer su krenuli rezerviranije, nakon prve četvrtine utrke su zaostajali za Nizozemcima, a do polovice staze su se ispred njih probili i Rumunji. U završnici utrke naš je dvojac uspio prestići nizozemsku posadu i obraniti se od Talijana, ali Cozmiuc i Tudosa su daleko pobjegli.

Je li taktika za finale bila da krenu malo rezerviranije nego inače?

- Tako je ispalo. Zbog toga i kažemo da nismo zadovoljni svojom izvedbom. Na kraju krajeva, u sličnim smo uvjetima nakon prvih 500 metara imali tri sekunde sporije vrijeme nego u kvalifikacijama i s time nikako ne možemo biti zadovoljni. Cijela je utrka na kraju ispala tako “na pola”, nismo odveslali najbolje. Ali, opet, dobro je znati da i s ovako loše odveslanom utrkom možemo biti drugi jer ovo je svjetska konkurencija, samo Novozelanđani nedostaju, a pitanje je kako bi i oni prošli ovdje. Ali, i to je sport, ne možemo uvijek biti najbolji - realan je Martin.

Koliko je na ovakav ishod utjecao taj izostanak bilo kakve međunarodne provjere prije EP-a?

- Falila su nam natjecanja da uhvatimo špicu forme, točno se osjećalo da nismo u formi u kakvoj znamo biti. Čak i kroz kvalifikacije i polufinale nije bilo te lakoće, sve nam je nekako bilo teško, sve je bilo izvlačenje. Takva je sezona, svima je tako bilo. Istina, možda su Rumunji trenirali u reprezentativnom kampu, pa su tamo radili utrke, to ne znamo, ali uglavnom je svima bilo čudno. Možda bismo, da se ponovno dogodi takva sezona, mogli nešto drugačije napraviti, ali sad se to prvi put dogodilo i trebalo je improvizirati - objašnjava Valent.

Upitnici iznad glave

Braća su već nakon prve dvije utrke u Poznanju naslućivala da bi finale moglo biti teže nego inače.

- Znali smo da će biti gusto, ali mislili smo da ćemo biti u borbi za zlato. Bili smo svjesni da će biti teško pobijediti, ali da smo odveslali kao u polufinalu, mislim da bismo se borili za zlato. Dođe očito takav dan da nije sve idealno i tako se dogodi. Drago nam je da smo odveslali barem ovo EP, stvarno je ova godina bila duga i psihički dosta teška s puno upitnika iznad glave - kaže Martin.

Neobično je nakon europskog srebra, koje je enorman uspjeh, osjećati dašak razočaranja u riječima sugovornika, ali to su ipak Sinkovići koji su nas razmazili s čak 11 velikih zlata.

- Ma, meni je više od razočaranja zapravo žao što smo bolje odveslali polufinale nego finale, to nam se inače baš ne događa. Ali, generalno nismo bili u top formi, tako da mi nije žao što smo osvojili srebro i nije mi problem čestitati nekome tko je bio bolji. A mi uvijek moramo gledati u čemu sljedeći put možemo biti bolji - napominje Valent.

Što to, dakle, trebaju najviše popraviti za olimpijsku godinu?

- Mislim da je to definitivno tehnika. Trebamo razmisliti, sjesti s trenerom i analizirati sve, ali mislim da smo fizički bili pripremljeni kao i inače, samo se nismo tehnički uhvatili i odveslali ono što znamo - pojašnjava Martin.

Martin i Valent Sinković s trenerom Nikolom Bralićem

FACEBOOK/SINKOVIC

Odmor pa nove pripreme

Braća se slažu da ih ovaj poraz može samo još više motivirati za sljedeću sezonu i Olimpijske igre. Misle li sada da bi im Rumunji mogli biti glavni suparnici u Tokiju?

- Ne znam, teško je reći unaprijed. Čak i ne bih rekao. Novi Zeland će sigurno biti dobar, možda i Australci pošalju nekoga. Ali, kad smo mi najjači, bolji smo od svih - jasan je Valent, a Martin dodaje:

- Ja bih rekao da su nam i dalje Talijani najveća opasnost.

Pred Sinkovićima je sada kraći odmor, pa kreću pripreme za olimpijsku godinu.