Što povezuje našeg poznatog ultramaratonca Branka Šubića i najboljeg hrvatskog pikadista Borisa Krčmara? Saznali smo to prilikom njihovog susreta u sjedištu Pikado kluba Panda, u istoimenom kafiću na zagrebačkim Ravnicama. Šubić je početkom godine najavio svoju novu akciju, etapni ultramaraton od Savudrije, najzapadnije točke Hrvatske, do njegove Petrinje. On će u sedam dana, od 31. srpnja do 6. kolovoza, pretrčati preko 300 km, odnosno u prosjeku 43 km svakoga dana. Maraton svakog dana!

Istrčati maraton sjajno je ostvarenje za svakoga, bilo da je riječ o rekreativcu ili vrhunskom sportašu. Ali istrčati sedam maratona u sedam dana, i to početkom kolovoza kada temperature dostižu vrhunac, podvig je u koji se mogu upustiti samo najhrabriji. Još kada se uzme u obzir da će Šubić krajem svibnja napuniti 61 godinu, postavlja se pitanje razboritosti takve odluke.

Četvrti ultramaraton

- Mnogi me odgovaraju od akcije, prije svih moja supruga, ali ja sam takva osoba, kada nešto zacrtam onda to i napravim. Istina je da mi ne ide u prilog moja dob, kada sam odradio prvi etapni ultramaraton imao sam 54 godine, dakle punih sedam godina manje nego sada. Ali tada nisam znao apsolutno ništa o hodanju na daljinu i trčanju, dok danas imam puno kilometara u nogama i dragocjeno iskustvo koje mi pomaže kako u pripremi, tako i u realizaciji akcije - kaže Šubić.

To će biti četvrti etapni ultramaraton u sklopu projekta “Branko Šubić za branitelje” čiji je glavni moto “Da se ne zaboravi”. Prvi je odradio 2017. godine kada je u pet dana prešao 265 km od Vukovara do Petrinje, zatim je 2019. u šest etapa savladao 260 km od Knina do Petrinje, da bi 2021. krenuo iz Dubrovnika i nakon 11 dana i 520 km stigao do svog grada Petrinje.

Branko Subis i Boris Krcmar

Privatni arhiv

- Ovo će biti najzahtjevnija akcija do sada zbog velikih visinskih razlika. Npr. u drugoj etapi od Buzeta do Matulja ću imati ukupno 1.022 m uspona i 910 m spusta jer idem preko Učke, dok će u trećoj etapi od Matulja do Fužina biti 1.153 m uspona.

U prethodnim akcijama Šubiću su javnu podršku davala ugledna sportska imena poput Zlatka Dalića, Slavka Goluže ili zlatnog olimpijca Vlade Lisjaka, a sada se prvi javio Boris Krčmar, najbolji hrvatski pikadist.

- Pružam apsolutnu podršku Brankovom domoljubno-sportskom projektu za poginule i nestale branitelje u Domovinskom ratu. Ne znam puno ljudi koji su spremni žrtvovati svoje vrijeme, energiju pa i novac na način na koji to radi Branko i zato ga ja iznimno cijenim i poštujem - rekao je Krčmar.

Tu se vraćamo na početak naše priče, odnosno vezu koju imaju Šubić i Krčmar.

- Mi se znamo jako dugo, od 2005. godine kada sam ja tek počinjao igrati pikado, a Branko je u Hrvatskom pikado savezu bio zadužen za reprezentaciju. On je među prvima prepoznao moj talent i uvrstio me u reprezentaciju za Europsko prvenstvo 2006. godine u Umagu, što je tada izazvalo dosta kritika jer sam ja bio još mlad i neafirmiran igrač. Ali Branko je bio čvrst i nije se dao pokolebati, a mislim da su rezultati koje sam ostvario, kako s reprezentacijom tako i u pojedinačnoj konkurenciji, pokazali da je bio u pravu - rekao je Krčmar.

Kako na taj događaj gleda Šubić koji je i sam nekada bio odličan pikadist, a kasnije imao važnu ulogu u razvoju pikado sporta kao dugogodišnji djelatnik Hrvatskog pikado saveza.

- Boris je te 2006. u Umagu kao debitant bio naš najbolji igrač, a već sljedeće godine je vodio reprezentaciju do srebra na EP u Pragu. Tako je započeo nevjerojatan niz u kojemu je naša muška reprezentacija 11 godina za redom nastupila u finalima EP-a, pri čemu smo osvojili osam naslova prvaka Starog kontinenta. Volio bih kada bi netko napravio istraživanje i utvrdio je li neka reprezentacija, u bilo kojem sportu, tako dominirala na europskim prvenstvima, a najveće zasluge za to imao je upravo Boris.

Krčmar je krajem prošle godine zabljesnuo sjajnim igrama na Svjetskom prvenstvu profesionalne PDC organizacije u Londonu. U konkurenciji najboljih svjetskih pikadista prošao je prva dva kola, izbacivši pritom 12. igrača svijeta Dirka van Duijvebodena, da bi ga u šesnaestini finala zaustavio dvostruki svjetski prvak, sjajni Škot Gary Anderson. To mu je donijelo najbolji položaj na svjetskoj rang listi do sada, 51. mjesto.

Pikado euforija u Hrvatskoj

- Bilo je to sjajno iskustvo. Perfektno organiziran turnir, nevjerojatna publika koja stvara fantastičnu atmosferu u kultnoj dvorani Alexandra Palace, i najbolji svjetski igrači. Sve je zaista na najvišoj mogućoj razini. O zanimanju za taj turnir najbolje svjedoči podatak da su već sada rasprodane sve ulaznice za sljedeće SP koje se igra tek krajem godine.

Taj Krčmarov uspjeh izazvao je pravu pikado euforiju u Hrvatskoj, a prijenosi mečeva iz Londona na Sportskoj televiziji imali su iznimno veliku gledanost. Mnogi su se gledatelji pitali koja je simbolika u Krčmarovoj gesti nakon njegovih najuspješnijih bacanja - dva poljupca u desnu ruku kojom baca strelice, a koju prekriva velika tetovaža s likom Isusa.

- Jedan poljubac je za moju suprugu Jelenu koja mi je velika podrška u životu, a drugi za pokojnog brata Zlatka. Brat je kao pripadnik specijalne jedinice poginuo 19. prosinca 1991. godine u akciji oslobađanja Mašićke Šagovine kod Nove Gradiške. Brata se često sjetim dok igram i taj je poljubac neka moja veza s njim - otkrio je Krčmar.

- Sportaši su najveći promotri hrvatske države, a među njima je i Boris, naročito nakon uspjeha kojeg je ostvario nedavno u Londonu. Ljudi nisu svjesni koliku popularnost Boris uživa među obožavateljima pikada u cijelome svijetu, a naročito na Dalekom istoku gdje on najčešće nastupa. Tamo je Boris sinonim za Hrvatsku kao što su to npr. u Americi Dražen Petrović i Toni Kukoč - zaključio je Šubić.