Hrvatski treneri polako, ali sigurno postaju jedan od naših najboljih izvoznih proizvoda. Pisali smo nedavno o atletskom treneru Ivici Jakeljiću koji je odveo Poljakinju Anitu Wlodarczyk do povijesnog trećeg olimpijskog zlata u bacanju kladiva, pisali smo i o Nikici Ljubeku koji je kao trener kineske muške reprezentacije u kanuu na mirnim vodama osvojio dva srebra u Tokiju, odavno je poznato da su Goran Ivanišević i Ivan Ljubičić treneri teniskim velikanima Novaku Đokoviću i Rogeru Federeru, brojni naši kondicijski treneri rasuti su također diljem svijeta...

Povratak na velika vrata

Prije nekoliko dana još je jedan hrvatski stručnjak potpisao ogroman uspjeh. I to vrlo mladi stručnjak, 26-godišnji Josip Pribanić čije su učenice Karla Borger i Julia Sude osvojile završnicu World Toura, najprestižniji svjetski turnir u odbojci na pijesku nakon, dakako, Olimpijskih igara. Daleko od statusa favoritkinja, kreirale su apsolutnu senzaciju i stigle do najvećeg uspjeha u karijeri.

Sportske novosti pisale su o Pribaniću prošlo ljeto, nekoliko mjeseci nakon što je u Stuttgartu počeo suradnju s Njemicama, ali otada se puno toga promijenilo. I ovu priču učinilo još nevjerojatnijom. Nedugo, naime, nakon spomenutog članka u SN, Pribanić je praktički udaljen iz stožera Borger i Sude jer je Njemački odbojkaški savez odlučio da njihove olimpijske nade mora voditi iskusniji i domaći stručnjak. Dodijelio im je njemačkog trenera, a ta je priča okončana omjerom 0-3 u Tokiju i ispadanjem u skupini.

- Na sreću, preko poznanstva sam došao do Latvijaca Martinša Plavinša i Edgarsa Točsa koji su me angažirali da radim s njima na taktici što ionako radim najbolje. I s njima sam na kraju osvojio četvrto mjesto na Olimpijskim igrama što je neopisivo velik rezultat jer, iskreno, prema kladionicama smo trebali ispasti u skupini - priča nam Pribanić.

Borger i Sude su, pak, nakon OI odmah raskinule suradnju s njemačkim trenerom i potražile Josipa jer je pred vratima bilo Europsko prvenstvo.

Mislile su odustati

- Samopouzdanje im je bilo na nuli, bile su na pragu odustajanja od odbojke. Moj jedini zadatak bio je pomoći im što se tiče samopouzdanja i posložiti ih taktički. I na tom su EP-u od ekipe koja nije trebala ništa napraviti došle do brončane medalje! Bile su prezadovoljne i odlučile su da zajedno dovedemo sezonu do kraja.

A taj kraj je bio spektakularan... Nakon osvojenog drugog mjesta na Prvenstvu Njemačke stigla je potvrda da su upale na World Tour Final, turnir na kojem sudjeluje deset najboljih svjetskih ekipa u sezoni, nešto poput ATP Finalsa u tenisu. I turnir na kojem nagradni fond iznosi 800.000 dolara, a premija za prvo mjesto je 150.000 dolara što jer za odbojku na pijesku ogroman novac. Djevojke zapravo nisu ni očekivale da će upasti na ovaj turnir, praktički su već bile na odmoru i na kraju su, kaže Josip, otišle u Cagliari gotovo turistički.

- A onda smo najprije u skupini pobijedili olimpijske pobjednice, Amerikanke Ross i Klineman, pa u četvrtfinalu svjetski broj 1, Brazilke Agathu i Dudu, i u finalu svjetske prvakinje, Kanađanke Pavan i Humana-Paredes. Dokaz da nas nije pomazila sreća u jednoj utakmici, nego su cure stvarno bile fenomenalne, svi su komentirali da smo taktički dominirali.

Josip nije bio s djevojkama na Sardiniji, ali su Karla i Julia odmah nakon finala uzele mobitele i odradile video-poziv s trenerom koji ih je doveo na vrh.

- Na žalost, nisam mogao biti s njima, ali bila je tamo mentalna trenerica koja im je pomagala. Kad dođete na turnir, ionako nema puno vremena za treninge, konstantno igrate. Najbitnije je da se posloži taktika i da im netko bude moralna podrška, a tko to može bolje od mentalnih trenera.

Josipov doprinos ovom uspjehu, međutim, nije nimalo upitan.

- Oduvijek sam sanjao da budem na svjetskom vrhu i sada mi je ispunjen dječački san, ovo je nešto najveće što možeš osvojiti. Kada je pala zadnja lopta, istog trenutka sam se rasplakao. Očekivao sam puno od sezone, ali ni na kraju pameti mi nije bilo da ću s Latvijcima biti četvrti na OI, a s curama treći na EP-u i osvojiti završnicu Svjetske serije. Neopisiv osjećaj, godina iz snova - zaključuje ovu lijepu priču nekadašnji odbojkaš koji se sjajno snašao u trenerskim vodama.

Najmlađi je trener koji je osvojio završnicu World Toura, a najbolje su godine tek pred njim. Godine u kojima si je već postavio i novi cilj.

- Volio bih biti u Parizu 2024,. a hoće li to biti s parovima s kojima trenutno radim ili nekim drugim, to ne znam. Ali, svakako je ambicija olimpijska medalja, po mogućnosti zlato, onda bih mogao reći da moja karijera ne može biti bolja.