Hrvatska je na netom odigranom Svjetskom prvenstvu u rukometu osvojila srebrenu medalju. Naši rukometaši tijekom dvadeset dana pružili su nam predivno iskustvo, a široj javnosti predstavili su se i neki novi igrači.
Igrači koji će u narednim godinama biti okosnica reprezentacije, a između kojih je i Marin Šipić, stasiti pivot iz Splita i član švicarskog prvoligaša HC Kriens-Luzerna, koji je pobjedonosnim pogotkom protiv Mađarske u zadnjoj sekundi, cijelu naciju bacio u delirij.
- Taj trenutak je najbolji trenutak moje karijere, kad je lopta ušla u gol i kada su tribine podivljale. Iskreno, uopće nisam razmišljao hoću li ja pucati, samo sam razmišljao da zabijemo taj gol. Da ga zabije bilo tko. I, eto. Dopao je mene i dogodio se delirij - otkrio je Šipić u razgovoru za Dalmacija Danas.
Optimizam koji trenutačno vlada oko hrvatskog rukometa nije bio ni blizu onom koji se "osjećao" prije prvenstva. Štoviše, očekivanja ususret mundijala kojem smo i sami bili domaćini, bila su izuzetno niska.
- Zadnjih par godina smo mi svjesni da smo dobri. No, rukomet je sada u takvoj situaciji da jedina ekipa koja iskače je Danska. Da se turnir ponovi deset puta, oni bi deset puta bili prvi. Svi ostali su u nekom jednakom košu gdje svi sve mogu pobijediti. No, znali smo da mi to možemo ići do kraja. Imali smo još veću želju za uspjehom jer smo Olimpijske igre odradili katastrofa i nekako svi mediji su bili negativno nastrojeni. Znali smo da to nije bila realna slika i da možemo više. Zbog toga smo imali još veći motiv, da to pokažemo i dokažemo - rekao je, a zatim otkrio koje što je bila "pokretačka sila" igračima za vrijeme prvenstva.
- Ima dosta stvari koje su nas pokretale. Htjeli smo dokazati i sebi i drugima da mi to možemo i da dokažemo da smo to u stanju napraviti. Pokretale su nas i prepune tribine. Kada vidiš koliko je ljudima stalo i koliko ljudi uveseljavaš, želiš pobijediti u svakoj sljedećoj utakmici, da se to ponavlja. Motivirala nas je i borba za medalju, kao i, na kraju krajeva, onaj doček koji smo doživjeli u Zagrebu.
Dočeka je, nakon onoga u Zagrebu, bilo diljem Hrvatske, ali ne i u Splitu, no Šipić za tim ne žali, on je svoj "doček" dobio, u omiljenom kafiću dočekali su ga prijatelji i ekipa.
- Naravno da mi je to bio poseban doček, jer su me dočekali obitelj i prijatelji. Svi prisutni su bili meni bliski. Večer za pamćenje. Ne mogu reći da mi ne bi bilo drago da je bio doček u Splitu, ali bila je takva situacija da je Maraš odmah morao u Mađarsku. Bili smo u kontaktu s Gradom za prijem kod gradonačelnika koji smo odgodili za ljeto jer Maraš nije mogao.
Kako to inače i biva, nije moglo bez Hajduka, čiji je Šipić veliki navijač, a to je dao "naslutiti" i zaključnom izjavom.
- Iskreno, očekujem da ću direktoru u Švicarskoj u svibnju reći da me nema za vikend da mogu letjeti u Split i proslaviti titulu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....