‘Da ne povjeruješ! Pomisliš da je namješteno, no vjerovat ću kao sportaš da nije. Najčudnije suđenje...‘

Trener s kojim je Hrvatska osvojila prve medalje Zdravko Zovko iznenađen je raspletom u Montpelieru.

- Čudno, da ne povjeruješ, pomisliš da je namješteno, ali vjerovat ću kao sportaš da nije. Najčudnije mi je bilo suđenje i to većim dijelom utakmice.

I sada treba ići dalje, a nije lako.

- Bio sam u sličnoj situaciji kad smo otpali za Sydney. Mislim da sad nije takva drama, skupina je bila jaka, Francuska kući. Imamo puno natjecanja i ne trebao raditi kao prije neke ekstremne zahvate. Mix je najbolje rješenje. Opomena da moramo biti studiozniji i s više ozbiljnosti pristupati svemu tome. Moramo i kroz klubove uspostaviti stvari više vezano uz reprezentaciju. I nakon Sydneya smo donijeli program, imali smo razgovor s 50 trenera, svaki je rekao svoje mišljenje i mislim da struka sa savezom mora više sudjelovati u svemu tome. Nije bilo rezultata, ali smo za 3 godine bili prvaci svijeta.

Ništa preko noći.

- Baš tako. Često se zaboravlja da su Balić i ekipa dok su postali što jesu potrošili s Milkovićem tri godine. Treba rada i strpljenja, ne dramatiziranja. I drugi padaju i dižu se. Trebamo i možemo i mi.

Jednu stvar je naglasio.

- I nema mladi i stari, nego samo oni koji mogu i koji ne mogu. Myrhol sa 40 igra za Norvešku bez greške, Čupić je pokazao da to može kod nas, prije njega Duvnjak. Ne treba otpisivati nikoga zbog godina, ali treba vidjeti tko može.

Što nedostaje najviše?

- Nemamo stabilnost. Za vrhunski rezultat sve mora funkcionirati na visokoj razini, a kod nas u zadnje vrijeme nije tako. Fali nam i u obrani i kod vratara i napadački, prestali smo trčati, zanemarili tranziciju, 5-1 obrana nam više nije dobra… Kažem, treba struku više uključiti u sve to, ali i shvatiti da su svi ostali važni kao dio cjeline u toj priči. To je kao u bolnici, direktor vodi sjajan posao, ali ako doktori ne operiraju dobro, to se osjeti – zaključio je Zdravko Zovko.