Zagrebačka Arena prigodno oslikana crvenim, bijelim i plavim svjetlima, uz vojsku navijača oboružanih hrvatskim dresovima, zastavama, šalovima i ostalim odgovarajućim rekvizitima.
Prizor je to koji smo ugledali po izlasku iz taksija i tijekom šetnje prema najvećoj sportskoj dvorani u domovini, koja je izgrađena za potrebe Svjetskog rukometnog prvenstva 2009. godine, a od ovog se tjedna vratila na tvorničke postave, odnosno svojoj originalnoj namjeni.
Novi Mundijal je stigao u Lijepu Našu, trupe Dagura Sigurdssona prema rezultatskom iskoraku startale su upravo s Laništa, iz skupine H, a o tome što do kraja turnira možemo očekivati od redizajnirane nacionalne hrvatske selekcije sa skandinavskim štihom, upitali smo naše vesele navijače na hodnicima Arene uoči utakmice s Bahreinom.
"Svi će ‘ginuti‘ za isti cilj"
- Vrijeme je da konačno uzmemo medalju, smatram da ova Hrvatska s aktualnim izbornikom to može napraviti! Možda nemamo na svakoj poziciji ekstra klasu, kao što smo nekoć imali, ali vjerujem da raspolažemo s dovoljno kvalitete i znanja da se, u konačnici, popnemo na postolje. Pogotovo s obzirom na to da najvećim dijelom igramo doma, u svom dvorištu i pred svojim navijačima - rekao nam je odlično raspoloženi Petar (28), koji je premijerni nastup hrvatske reprezentacije na ovogodišnjem SP-u došao pogledati u društvu svojih prijatelja s kvarta (Trešnjevka), pa se dotaknuo Domagoja Duvnjaka, njegovog "posljednjeg plesa" i potencijalne uloge na ovom turniru:
- Što reći o Duvnjaku, jednom od najvećih hrvatskih rukometaša svih vremena... Ono što je Luka Modrić za "vatrene", to je Duvnjak za našu rukometnu reprezentaciju. Motor i vođa, čovjek koji nas je vukao posljednjih 15 godina, uveseljavao navijače, uvijek davao svoj maksimum i služio za primjer mlađim igračima kako se odnosi prema nacionalnom dresu. Iznimno mi je žao što će se oprostiti nakon ovog prvenstva, ali uvjeren sam da će dati sve od sebe da upravo u tom posljednjem pokušaju uzme odličje s reprezentacijom, a da će za isti cilj "ginuti" i svi ostali naši igrači.
Nema više Karabatića
Na gotovo istom je tragu razmišljanja bio i Marin (46) iz Karlovca, koji je Sigurdssonovu selekciju došao podržati u društvu supruge i dvojice sinova.
- Vjerujem da bi naši dečki mogli biti posebno motivirani upravo zbog toga što će "Duletu" ovo biti posljednji turnir u hrvatskom dresu. Kada tome pridodamo činjenicu da će se većina utakmica igrati ovdje u zagrebačkoj Areni, pred krcatim tribinama, onda doista imamo pravo nadati se i vjerovati da Hrvatska na ovom SP-u može ostvariti veliki rezultat. Osobno smatram da bi ulazak u polufinale bio sjajan uspjeh, a tako nešto uopće nije nerealno - poručio je Marin s čvrstom vjerom u svoje riječi pa istaknuo osobnog kandidata za osvajanje najsjajnijeg odličja:
- Definitivno Danska, oni su svijet za sebe... Iako se Mikkel Hansen oprostio, ta je reprezentacija i dalje rukometna velesila nedostižna ostatku svijeta i najveći favorit na ovom prvenstvu. Tu su još i uvijek opasna Francuska, za koju više ne igra Nikola Karabatić, odnosno Njemačka, Švedska, Španjolska i Norveška, ali mislim da mi sa svakom od tih momčadi možemo nositi. Po meni nitko, osim Danaca, nije toliki bauk.
Veličanstvena kulisa
Nakon što smo se pozdravili s Marinom, pažnju su nam privukle dvije mlade nasmijane djevojke u hrvatskim dresovima i s crveno-bijelom šahovnicom na obrazima.
- Stigle smo iz Beča samo zbog reprezentacije, ovako nešto se ne propušta, morale smo doći podržati naše dečke. Obje smo se bavile rukometom i jako smo sretne što ćemo, po prvi put u životu, gledati naše rukometaše na velikom natjecanju - sa širokim osmijehom nam je govorila Katarina (21), dok je njezina sestrična Gloria (22), u maniri prekaljenih analitičara, dodala:
- Ne treba nabijati pritisak našim igračima, najpametnije je ići utakmicu po utakmicu, boriti se protiv svakoga, a onda vjerujem da možemo i napraviti veliku stvar.
Zahvalili smo našim vedrim sugovornicama, a onda lagano krenuli prema novinarskom sektoru, budući da je ostalo još svega dvadesetak minuta do početka utakmice. U dvorani nas je dočekala - veličanstvena kulisa. Iako Bahrein nije osobiti magnet za publiku i iako je vani padao snijeg, a živa u termometru padala ispod ništice, tribine su bile najvećim dijelom ispunjene.
Arenom je odzvanjalo: "Kako je dobro vidjeti te opet", a potom su se u glas pjevali i ostali tradicionalni hrvatski navijački stihovi. Potpuna ekstaza nastupila je tijekom predstavljanja naših reprezentativaca, a decibeli su na visokoj razini ostali i tijekom same utakmice, osobito prilikom svakog postignutog gola naše nacionalne vrste, kvalitetnih defenzivnih reakcija i obrana vratara. Hrvatski su navijači ponovno dokazali da osjećaju rukomet i vole svoju reprezentaciju, a istodobno i kvalitetno zagrijali grla za nastavak turnira...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....