Renato Sulić progovorio o igranju za Hrvatsku: 'Razmišljao sam o tome, ali umoran sam, obitelj je prioritet'

'Sula' je u srijedu sa svojim Veszprémom u Varaždinu pobijedio PPD Zagreb (23-19), vrijedno je spomenuti da je bio igrač utakmice kao i mnogo puta dosad u redovima svoje momčadi ove i proteklih sezona. Sulić danas igra kao mladac u najboljim danima, iako mu je punih 36 na leđima i neosporni je prvi kandidat za najboljeg hrvatskog igrača u 2015. u izboru HRS-a. Nažalost, Sulić se vlastitom odlukom oprostio od reprezentacije i nema ga na popisu izbornika Željka Babića za predstojeći EP u Poljskoj u siječnju... Nema ga, iako je sredinom godine na Final Fouru SEHA lige, baš u njegovom Veszprému, govorio da ga je kontaktirao novi izbornik te da će ozbiljno razmisliti o povratku.

- Pričali smo, vuče me ta ideja, ali godinama živim odvojeno od obitelji i to mi sve teže pada... Vjerojatno je zatvoreno to poglavlje, velika mi je čast što sam igrao za reprezentaciju.

Moglo je biti i drugačije, no ispalo je kako je ispalo, Sulić se oprostio, igrom slučaja zajedno s Igorom Vorijem kao posljednji “Portugalac”. Sulić je priču ponovio i nakon Varaždina, bez imalo gorčine u riječima, iako je upravo on taj koji bi imao razloga za tako nešto jer je realno za reprezentaciju mogao dati puno više. No, to je danas daleka prošlost, da je bio samo u Portugalu, Sulić je zaslužio mjesto u panteonu hrvatskog rukometa.

- Želim svu sreću dečkima u Poljskoj, ali i na svim predstojećim natjecanjima. Nakon svih tih silnih godina čovjek postane umoran i pomalo sit svega. Godinama sam odvojen od obitelji te sada doslovno sanjam put kući nakon još jedne utakmice u subotu u SEHA ligi protiv Tatran Prešova. Tako se osjećam već godinama, svaka čast reprezentaciji, vukla me je ta misao i sada, no, prioriteti se čovjeku s godinama mijenjaju. Dosta sam toga ovakvim životom profesionalca propustio, djeca me sada najviše trebaju...

Sulić je uvijek bio s obje na zemlji, danas je to u potpunosti:

- Drago mi je da sam i u 36. dovoljno dobar i da u klubu mogu pružiti ono što se od mene očekuje. No, odavno sam prestao sanjariti i nisam siguran kako bih reagirao na takvom turniru kad bih u nešto više od dva tjedna morao odigrati 10-ak utakmica. Nije to tako lagano kako se nekima čini. U klubu sam na nivou zato jer sam u Veszprému sam, bez obitelji, nakon što si sam spremim obrok, odmorim se, otiđem na solo trening, u teretanu...živim potpuno asketskim i sportu predanim životom. Činjenica je to da nije isto kad čovjek ima 28 ili 36 godina. U klubu imam ugovor do 2018., ne želim biti samo 'privjesak' u momčadi. Uvijek sam davao sve od sebe, i na taj način želim staviti 'točku na i'.

Sulić je danas omiljen u Veszprému, koji i inače obožava Hrvate, sada su tamo on, Alilović i Slišković, bili su i Saračević, Goluža, Jović, Džomba, Šola...

- Veszprém je pravi rukometni grad, tu sve živo diše s rukometom. Ne razmišljam li o odvojenosti od obitelji, rekao bih da je sve super. Ove sezone smo opet dobri, malo nas je poljuljao taj odlazak trenera (Španjolac Ortega, nap.p.), još ne znamo ni tko će ga naslijediti. Kao i sve klubove, muče nas ozljede važnih igrača, evo sad nema ni Momira Ilića, ali opet očekujemo dobru sezonu. No, tu se nikad ne zna. Mi, recimo, pobijedimo Paris, a zatim idemo u Kiel i izgubimo pet razlike, nikako da eliminiramo te crne rupe iako imamo jaku momčad. Što se naslova prvaka Europe tiče, tu nikad ne znaš, na tom Final Fouru sreća uvijek imao udio od 70 posto. Svatko može pobijediti svakoga, ovisi o danu, o vratarima...

Sport je zaista takav, svatko može pobijediti svakoga, a Sulić je jedan od onih koji se ne predaje do zadnjeg. Tako je danas jer se ne predaje i igra kao u najboljim danima, tako je bilo i 2010. kad ga je tadašnji izbornik Slavko Goluža uoči SP-a u Švedskoj 2011. otpisao s popisa reprezentacije. Imao je Sulić tada lažno dijagnosticiranu trombozu ruke. Iako je potpisao da ide u Švedsku na vlastitu odgovornost, Goluža je jedva dočekao. O kakvoj je trombozi bila riječ, Sulić je potvrdio na klupskim treninzima samo dva dana nakon sporne Golužine odluke.

Kao igrač Sulić je odavno odrastao, kao čovjek je to potvrdio i sada:

- Bila mi je čast igrati za hrvatsku rukometnu reprezentaciju...