Mirko Alilović proteklih dana produžio je ugovor s poljskom Wislom na još godinu dana. Tako će dogodine postati rekorder najvećeg klupskog natjecanja u Europi, jer će mu to biti 23. sezona koju brani u eliti. Dosadašnji rekorder sa 22 nastupa bio je Nikola Karabatić, ove sezone ga je ulovio Mirko, a do 22 Lige prvaka stigao je i Zagrebov Timur Dibirov koji se na kraju Lige prvaka oprašta od velike karijere. Eto, hrvatski rukomet imat će još jedan rekord u najvećem europskom natjecanju. Trajati tako dugo je za svaki kompliment, a Mirko će u rujnu na početku nove sezone imati 39 godina. E, to treba moći.
Sjećate li se početka?
- Kako ne, godinu ne znam više točno, morao bih odbrojavati, ali bio sam u Izviđaču, igrali smo kvalifikacije Lige prvaka i izgubili od Trsta za koji je igrao Dado Anušić. To su stvari koje se ne zaboravljaju, jako sam ponosan na njih.
Odmah se nadovezao na odgovor…
- Jako sam sretan kada i danas vidim da Izviđač traje, da igra polufinale Europe. Da opet dolaze novi mladi igrači kao nekad, a jako puno dobrih je izašlo. Neki su otišli dalje, neki nisu, ali ta Akademija koja je postojala pokrenula je puno toga. Jedno vrijeme trajao je zastoj, ali vidim da se opet radi vrhunski i to mi je jako drago. To je baš lijepa priča.
Jeste li se umorili od Lige prvaka i od rukometa?
- Zanimljivo pitanje. Bilo je trenutaka kada sam pomislio da je to baš tako, ali onda opet dođu ljepši i sve to me nekako gura da trajem, daje mi novi motiv. Što se tiče posla, nikad nije bio problem, nikad nisam imao neku težu ozljedu, dugo odsustvo. Evo, posljednji puta kada je bilo teško bilo je lani kada sam tek došao u Poljsku, ništa nije išlo kako treba, a onda smo finiširali sa dva domaća naslova, kasnije to začinili poljskim Superkupom ispred Kielca, otišli smo i u Ligi prvaka odlično s obzirom na start. I s tim je sve postalo bolje i lakše, a iskreno bio je to tada mali kao u svakom pogledu. Moraš se naučiti nositi s tim.
Puno ste prošli i dobrih klubova i dobrih trenera. To je ogromno iskustvo?
- I puno trenirao i drugačije. Svašta. Joso Glavaš nas je razbijao u Ljubuškom, ne znam da sam ikad tako trenirao, kasnije Ademar s Manolom Cadenasom, pa Celje s Nokom Serdarušićem, pa Veszprem sa Ortegom i Xavijem Pasqualom, pa Szeged sa Pasztorom, pa sada Wisla sa Xavijem Sabateom. Španjolci su dominirali, ali nisu bili jedini. Nisam nikad imao problem, uvijek sam se uspio izboriti za svoj status. Moram reći i to da Sabate jako pažljivo radi kada sam ja u pitanju, da uvijek pita možeš li ovo, možeš li ono, ovo ne moraš i tako, a to je nekad puno više važno osjetiti nego stvarno sprovesti. Ja sam uvijek davao maksimum i treneri su to znali.
Sada je Wisla u situaciji da prođe u četvrtfinale Lige prvaka?
- Istina, imamo plus tri u Nantesu, ali je svima jasno da to ništa samo po sebi ne znači. Iskreno, draže mi je da je +3 nego +7, jer da je +7 mi ne bismo bili ista momčad, jednostavno smo takvi, opustili bismo se. Ovako znam da ćemo biti maksimalni. Nantes je sjajna momčad, dobili smo ih tako što smo zatvorili Brieta i Abdija, ali recimo Bosa nismo uspjeli, a on je bio srednji umjesto Minnea koji im je jako nedostajao. U svakom slučaju bit će jako napeto, a ja to kao vratar najviše volim.
Sve se mijenja na golu, samo Mirko ostaje?
- Tako ispada, Halgrimsson će sada u Barcelonu kako stvari stoje, doći će Bergerud. Ja sam tu i najvažnije da momčad to prihvaća na pravi način. Sad mogu reći da mi je dobro u Poljskoj, da smo se smirili, da je obitelj došla na svoje, a to je najvažnije uvijek.
Reprezentaciji ste dali svoje, pomogli na Euru 2022. kada je bilo najteže. Kako komentirate ovo što se događa danas?
- To je fantastično za kompletan rukomet u Hrvatskoj u ovom trenutku. To je situaciju koju treba maksimalno iskoristiti za budućnost. To što se dogodilo od siječnja je nešto što nekad najviše nedostaje. Možda čak i nismo imali realnu snagu da napravimo tako nešto, ali su momci odigrali maestralno i sve su nas oduševili. Naravno da sam sretan i ponosan da sam bio dio toga – zaključio je Mirko Alilović.
Danas u Nantesu bi on i Ivan Pešić s kojim je nekad zajedno nosio dres reprezentacije mogli odlučiti od četvrtfinalistu Lige prvaka ove sezone. To je kompliment za hrvatski rukomet.
Komentari (0)
Komentiraj