Nastavak rukometne čarolije: Zagrebaši su počeli shvaćati da nemoguće ne postoji i to ih čini jako opasnima

Šanse su realno rečeno bile male. Svodile su se na pobjedu u Szegedu protiv momčadi koja je Zagreb nadigrala u prvom dijelu sezone u svakom smislu u našoj Areni. Uz to, Szeged kompletan, Zagreb ipak oslabljen, bez Pavlovića čija je ozljeda otkrivena u posljednji trenutak i skratila je rotaciju.

A onda na to sve još dva isključenja Gojuna već u 11 minuti, dva isključenja Beljavskog na početku drugog dijela i uz sve to Zagreb je pobijedio u Szegedu. Da je rotacija bila malo duža bilo bi to i uvjerljivije, ali i ovako je više nego lijepo, više nego dobro. Treća pobjeda u Ligi prvaka ove sezone, prva gostujuća, druga pobjeda Velimira Petkovića na Zagrebovoj klupi u Ligi prvaka i ono glavno, osnovno, još su živi i nadaju se da bi mogli proći skupinu i otići do osmine finale, za što im je malo tko uoči nastavka Lige prvaka dao priliku.

Zagreb je odigrao jako dobru utakmicu, obrambeno skoro savršenu uz sve probleme koje je napravilo duplo isključenje Gojuna. Razbili su ritam Szegeda, zatvorili Bahidija. Vratili na gol Mandića koji nije obranio puno kako zna, ali je obranio ključne lopte onda kada je naviše trebao. No, posebno veseli napadačka izvedba Zagreba. Makar je Szeged u posljednjim međusobnim dvobojima igrao uglavnom 6-0, makar je sada igrao 5-1 prvo s Jelinićem i kasnije s Frimmelom i to su zagrebaši uspjeli razmontirati vrhunski. Sjajno je igrača vanjska linija Zagreba Srna – Beljavski – Klarica. Beljavski strpljivo, Klarica okomito iza leđa Jelinića, a kada on stane nastavi Srna još bolje.

Nisu praktično napravili pogrešku u prvih 30 minuta i Szeged se u prvom dijelu sretno izvukao s -2. Da su to mogli u prethodni susretima ove sezone, danas bi već bili u drugom krugu, ali padovi, crne rupe su skupo koštale. A sve to jako troši. Srna je odigrao savršenu obranu na najtežem mjestu, zabio dva ključna gola jedan za drugim pred kraj, Klarica i Beljavski su igrali halfove, potpuno isključivši vanjske šutere Szegeda.

RANKO SUVAR Cropix

Bio je to najbolji Zagreb ove sezone. To naravno jako troši, što se vidjelo u finišu, kada je Szeged krenuo na sve ili ništa, ali i na to su zagrebaši bili spremni. I na Szegedov 7 na 6 i na Szegedov povratak u 6-0 i na Szegedov presing koji je izvlačenjem na vanjsku poziciju riješio iskusni Dibirov. Imali su plan i sjajno ga proveli u djelo. A bilo je u tome i promašenih zicera, dva promašena penala, ali ništa od toga nije im se slomilo i pobjedu su kako je rekao i sam švedski trener Szegeda Apelgren potpuno zaslužili. Nisu upali ni u zamku domaćih tribina koje znaju gurati svoju momčad, koja radi vrlo jaki pritisak na suce, nisu se pogubili ni u silnim isključenjima tijekom utakmice, koncentracija je bila maksimalna i u svakom trenutku su znali što rade.

Ako je i bilo iskakanja, brzopletosti, trajale su vrlo kratko i nikom nije trebalo dvaput ponoviti istu stvar. Što bi moglo biti bolje? Zagreb je na kraju bio kratak sa snagom, što ga je koštalo gubitka prednosti. Igrao je s 10 igrača, uglavnom, a danas trendovi rukometa sugeriraju više. Uspije li smisliti još dva – tri igrača koji bi rolama mogli pomoći da se intenzitet igre podigne u završnici, to će izgledati još bolje. Potencijal postoji, tu su Gavrić, Pavlović kojeg nije bilo, Hadžić koji bi nekom ini rolom mogao odmoriti Klaricu... No, to je posao koji Petković još nastoji unaprijediti i za koji mu treba malo vremena i puno jakih utakmica.

Zato je svaka poput ove u Szegedu dragocjena. I ono lijepo, nastavlja se rukometna čarolija iz siječnja na najbolji mogući način, jer Zagreb je svih ovih godina temelj najvećih uspjeha hrvatskog rukometa. I sada može biti uvjeren da će se protiv Kolstada idući tjedan tražiti karta više u Areni. A Arenu je teško napuniti. Sjajna Szeged Arena okupila je u srijedu između 4 i 5 tisuća gledatelja, a u našu Arenu stane 15.000 i to nije jednostavno, no rukomet je u transu i jedino je sigurno da će Kolstad idući tjedan u Areni dočekati pakao.

Zagreb se ne predaje, Zagreb je u prilici boriti se za drugi krug Lige prvaka. To ne izgleda baš skroz realno, ali sa sadašnjim momentom rukometa definitivno nije nemoguće. A to je ustvari najveća stvar, biti konkurentan svim tim klubovima koji su bogatiji, moćniji, ali nemaju ono što ima Zagreb. Počeli su shvaćati da nemoguće ne postoji i to ih čini jako opasnima.