Za Ligu prvaka treba biti ekipiran, za ekipiranje treba novac, ali to nije najveći Zagrebov problem

Zagreb će u srijedu protiv Kielca završiti europski dio ove sezone. Nakon prolaska lani, ove sezone se tako nešto nije ponovio. Malo subjektivnih slabosti u tome, malo je kumovala nikad jača skupina Lige prvaka, što svi priznaju, malo ružno je ‘pomoglo‘ odmaganje neshvatljivih sudaca i sve se pretvorilo u ispadanje. U srijedu će ugostiti za prestiž Kielce, ali samo će njima biti utakmica za prestiž, jer Kielcu treba pobjeda i nada da će Kolstad izgubiti u Barceloni, pa da će se ipak spasiti od ispadanja što nitko prije Lige prvaka nije mogao očekivati. Ali, to je samo dokaz da ni puno jači budžet nego što je Zagrebov nije garancija da se nešto mora napraviti. Kielce je klub ogromne tradicije, finalist i pobjednik u Kölnu već, ali nije ove sezone bilo uvjerljivo i zbog toga sada opasno visi.

Zagreb je odigrao sezonu u kojoj je pobijedio Magdeburg, Aalborg i Szeged, Szeged čak u gostima, u kojoj je osvojio bod s Kolstadom. Te pobjede su jako velike. Bio je dvaput jako blizu Nantesu, blizu drugog boda s Kolstadom koji je zbog budalesanja slovenskog para otišao u nepovrat, jednom su bili čak i Barceloni (sjajni Grbavac), pa i na gostovanju u Aalborgu da nije bilo budalesanja ‘zemljaka‘, ali za sve skupa za prolaz je bio jednostavno prekratak.

DAMIR KRAJAC Cropix

Sezona je bila teška, ona je nosila Olimpijske Igre, ona je nosila Svjetsko prvenstvo kojem smo bili domaćini, ona je nosila jako puno utakmica, jako puno ozljeda, donijela je nažalost i nevjerojatnu stvar s Matejom Mandićem i kada se sve zbroji bilo je to previše za našeg prvaka u ovom trenutku. Zagreb nema širinu Veszprema, Barcelone, Aalborga da bi krpao probleme a da se to ne vidi. To je tako, što god tko mislio.

Ono što je izvjesno je da za trajati na visokoj razini u Europi treba biti jako dobro ekipiran, da ozljede i slični problemi ne ostavljaju traga. A Zagreb ako igra bez Srne, bez Mandića, ako od tri pivota ima samo jednog koji do jučer nije bio blizu Lige prvaka, onda je to jako veliki problem. Treba biti realan, tu nema drame. Napravili su to što su mogli, možda je moglo u nekim stvarima bolje, a možda je moglo u nekim dobrim stvarima i gore. Ono što je svakako dobro da je dobrim igrama u zadnje dvije sezone i sjajnim posjetama koje su se popele do rekorda Lige prvaka, Zagreb došao do rejtinga koji je značajan za hrvatski rukomet, a koji kaže da je u ovom trenutku na poziciji koja mu i dogodine, naravno bude li prvak Hrvatske, garantira nastup u Ligi prvaka. To je najznačajnija stvar koja se dogodila u posljednje vrijeme. To je uostalom stvar koja je vrijedna Hrvatskoj.

E sad, treba vidjeti kako dalje. Za Ligu prvaka treba biti ekipiran, za ekipiranje treba novac i jako dobar skauting koji je bio recimo u slučaju Igora Beljavskog bio sjajna investicija za klub. Najveći problem je što doma nema igrača koji odmah mogu igrati Ligu prvaka, osim možda Lučina i Moslavca, ali oni su na čvrstim pozicijama u Nexeu koji želi biti konkurent Zagreba.

I Zagreb je prisiljen tražiti, ali usporedno i razmišljati o načinu kako naše mlade snage od kojih će kasnije imati koristi i reprezentacija plasirati na veliku scenu. I zato nije nebitno kuda će i na koji način Ćeško, Odak, Tomić, Raužan, Svržnjak, kako će nastaviti Pavlović, Mandić, Klarica, Glavaš, a kako uz sve to održati visoku razinu u Europi i držati korak s daleko bogatijim klubovima. Prejednostavno često doživljavamo pobjede kao protiv Magdeburga, Aalboga ili u Szegedu. One su dokaz dobrog puta, ali ih je jako teško ponavljati. A danas to moraš moći. Zato je sada važno ostati jak i nadati se da će to biti prepoznato.