Zagrebaš skinuo Karabatića, sjeća se i prvog, a sad je došao do 1200. gola: ‘Neizmjerno sam zahvalan‘

Timur Dibirov u utakmici protiv Barcelone zabio je osam golova. S toj je brojkom dostigao i prestigao na vječnoj listi Nikolu Karabatića, koji je stao na 1198 golova u Ligi prvaka. Timur sada ima ravno 1200 i na drugom mjestu je liste najboljih strijelaca svih vremena ovog natjecanja, iza Kire Lazarova koji je s 1328 golova apsolutni broj 1.

- To je lijepo, ali prvo najvažnije je reći da sam neizmjerno zahvalan svim svojim trenerima i suigračima, da sam uopće došao u takvu poziciju, a to su svi iz Čehovskih medvjeda na čelu s trenerom Maksimovom, iz Vardara, te sada iz Zagreba. Naravno da svega toga ne bi bilo ni bez mojih najbližih koji su me gurali cijelo vrijeme - istaknuo je 41-godišnjak rođen u Petrozavodsku.

Vaš stan u Moskvi zove se Kuća slavnih?

- Hahaha, da supruga Irina je primljena u Kuću slavnih europskog rukometa lani. Ja još igram, vidjet ćemo. Želio sam da mi karijera bude punija s nekim rezultatom reprezentacije. To će mi uvijek biti žao što nisam uspio. Irina je na tom planu osvojila sve. Tri svjetska zlata, srebro s Olimpijskih igara, srebro i bronca s Eura. Završila je igranje s 30 godina, a mogla je više. Ona je trener u Rostovu, kćer živi s njom, a ja sam u Zagrebu sa sinom. Daleko smo, to nam svima nedostaje, pa koristimo svaku priliku da smo zajedno. U Kući slavnih ha-ha-ha.

Sjećate li se svog prvog gola u Ligi prvaka?

- Kako da ne, zabio sam ga protiv Gorenja, bio sam još klinac. Maksimov me pustio da igram cijelu utakmicu, a u Gorenju su bili Kavtičnik, Ilić... I kada me već to pitate, jako mi je lijepo bilo vidjeti sreću u očima mladog Vidovića koji je zabio svoj prvi gol u Ligi prvaka u Barceloni, a zabiti u Barceloni je neka posebna stvar.

RANKO SUVAR Cropix

Nije bilo sjajno u Barceloni sve skupa?

- To je normalan umor kada vučeš cijelu sezonu, jednostavno dođe do pada. Malo je dečkima bilo teže nego inače ove sezone, pa je i umor stigao brže nego što stigne inače. Morali su igrati i Hrvatsku ligu i sve ostalo, a kada je tako moraš negdje osjetiti. Jako nam puno igrača nedostaje, sve su to igrači iz prve postave. Ja sam iskreno iznenađen da smo mi došli do 30 golova u Barceloni. A naš napad nije po broju golova bio loš, kvaliteta napada je druga priča. Grešaka je bilo, puno kontri Barce i to je onda jako teško braniti. I onda digneš se, pa padneš, pa stalno gore dolje.

Ocijenite prvi dio sezone u Ligi prvaka?

- Mislim da je trenutačno stanje loše. Mogli smo imati još četiri boda više, ne da smo morali, ali imali smo situacije u kojima nismo bili na potrebnoj razini. Recimo u Kolstadu, pa Kielcu, makar je Kielce sjajna momčad, ali njihovo trenutačno stanje govorilo je drugačije. Imali smo dosta ozljeda, jako nam je falio Faljić, jer nam treba i za napad i za obranu. Uvijek nešto fali, nekad igrači kiksaju, nekad vratari, ali događalo nam se često. Da imamo dva ili četiri boda više bilo bi drugačije, jer će 10 bodova po meni biti dosta za prolaz. A mogli smo i s Nantesom drugačije proći uz malo bolju situaciju, da nismo imali samo dva beka. Ali, takve stvari se događaju.

RONALD GORSIC Cropix

Što se može na proljeće?

- Kolstad i Kielce kući, vani Aalborg i Szeged. Ako se sjećate Wisla je bila s nama u skupini prije nekoliko godina i mi smo uzeli Wisli tri boda. Nama je od te četiri preostale utakmice trebala jedna pobjeda, Wisli je trebalo tri minimum i oni su to ostvarili, pa su pobijedili Nantes u osmini i ispali od Magdeburga u četvrtfinalu, Magdeburga koji je te godine osvojio Ligu prvaka. Zato mislim da imamo šanse, deset bodova još nije nemoguće, pa zašto ne bismo pobijedili i na jednom od dva gostovanja? Najbitnije je da budemo kompletni i svi na raspolaganju. A i treba nam još neki igrač nakon svega što se dogodilo, a mislim da se situacija razvija u tom pravcu.

Nielsen vas je bio bacio u očaj u Zagrebu?

- Istina. Ali, sada sam igrao sam s dvije noge, a uvijek je tako lakše, nego s jednom kada sam bio ozlijeđen. Nielsen me je zbog te noge došao glave u Zagrebu, zapamtio sam njegovu duplu obranu i, eto, uspio sam mu vratiti. Mučilo me to, to je sportski - zaključio je Timur Dibirov.