U subotu je velik dan za naš ženski sport, veliki dan za hrvatski ženski rukomet, veliki dan za Podravinu, Koprivnicu, Podravku. Jer, Podravka igra osminu finala Lige prvakinja, a takvi su dosezi već pomalo zaboravljena stvar u Podravini, koja se, znam da će se naljutiti na mene, polako pretvarala u Gruntovec.
Istina, prije tri godine dogodila se osmina finala, ali bila je to korona sezona, u kojoj su, nakon grupne faze, doigravanje igrali svi. Podravka je kao posljednja u skupini išla na Rostov s Dona i u dva susreta izgubila čak 27 golova razlike, devet u Koprivnici.
Dugo u Podravini nije bilo Lige prvakinja na tako visokoj razini. Kopanjem po prošlosti dođe se do sezonu 2008./09. kada se igrao drugi krug grupne faze, a posljednje klasično četvrtfinale igrala je Podravka protiv Krima i pobijedila u sezoni 1997./98. To je sezona koja se naslonila na najslavnije dane Podravke, kada je 1996. protiv Hypa osvojila naslov prvakinja Europe, zakucan europskim Superkupom koji je u domaćoj atmosferi stare školske dvorane dobila, polufinalom protiv Zalaua i finalom protiv njemačkog Luttzelindena, tada eminentne ekipe koju je predvodio slavni Jürgen Gerlach. Ti veliki dani zapisani su u svim zlatnim rukometnim knjigama, na koje je pomalo pala prašina i zato je ovo doseg na koji mogu biti ponosni.
Prestali su gledati druge, gledaju sebe. Prestali su olako nizati promašene investicije. I to je svakako veliki plus kada je u pitanju klub. Klub je opet postao važniji od svih. Konsolidirali su ekipu, napunile je potencijalom, ali i vrhunskim izborom i prvi puta ove sezone izgledali su kao ozbiljna europska ekipa, nakon dugo dugo godina.
Ivica Obrvan ima previše iskustva da to ne bi osjetio i dobro postavio. Pilu je okrenuo naopako od starta, što je OK, ali to je potencijal definitivno i danas o njemu više ne nagađa nitko. Ima tu jedna kvaka, vrlo bitna, ali sada je klub u prvom planu i nema je se smisla doticati, makar je iznimno važna za hrvatski ženski rukomet u cjelini. Kada i nju izvedu na klupsku razinu, bit će to posao po kojem svi znaju Podravku.
U Koprivnicu u subotu dolazi francuski Brest. Prije četiri sezone igrale su finale Lige prvakinja i izgubile od Vipersa. Top ekipa europskog rukometa. Ekipa koja se može pobijediti, ali koja je dobila Esbjerg, koja je dvaput po jedan razlike poražena od Gyora. U drugoj ekipi Francuske danas igraju francuske reprezentativke Foppa, Nocandy, Mairot, Lassource, Coatanea, a šlag na cijelu priču je Ana Vijahireva, Rusikinja koja je vjerojatno, uz Henny Reistad, najbolja svjetska rukometašica današnjice. I na klupi imaju veličinu, nekad sjajno lijevo krilo, ratnicu Raphael Tervel, iz sastava Francuske koji se prvi puta u Zagrebu okitio svjetskim zlatom 2003. godine u Domu sportova. E, takva ekipa je pravi izazov za Podravku.
Kokice su puno padale ove sezone, bilo je to svojevrsna škola, a ako je netko pravi, takve stvari se uvijek vraćaju. Moraju biti hrabre i vjerovati da se protiv Bresta mogu boriti za plasman među osam najboljih ekipa Europe, makar su već sada napravile ogroman posao odličnim nastupima ove sezone. Da su Pandža i Pletikosić klase, to je utvrđeno, ali s posebnim zanimanjem će se pratiti naši aduti u tom Podravkinom timu: Bešen, Šimara, Vuković, Prkačin, Debelić, Mamić, Zadravec, Brkić, Barišić, Birtić… Jer samo malo iza Bresta na koprivnička vrata će kucati Španjolke koje dolaze u obračun za nastup reprezentacija na Svjetskom prvenstvu krajem ove godine.
Podravina se probudila, valjda je to proljeće i sada je samo važno da priča nastavi trajati, da se nadopunjava, raste i da s kontinuitetom dobijemo odgovore za kojima toliko čeznemo kada je u pitanju ženski rukomet u posljednje vrijeme. Može li to Podravka sama, najzanimljiviji je odgovor sezone, jer Liga prvakinja je već ispisala odgovor, a odgovor je – uspjeh, bez obzira na utakmice s Brestom. Podravina ne djeluje nimalo naivno kada ima pravi motiv, a ima ga jačeg nego posljednjih 20 godina.
Komentari (0)
Komentiraj