Do lani je igrao i obrana je bila njegov zaštitni znak. Veliki medo hrvatskog rukometa Željko Musa usporedno je vodio mlade kategorije u švicarskom Kriensu iz Luzerna. I to se dopalo čelnicima kluba koji su mu predložili da iz igračkih tenisica uskoči u trenerske kao trener prve momčadi. Bio je to rizik, jer Musa trenerskog iskustva nema, ali se pokazuje kao pun pogodak i odlično saznanje te priče je da i mi u cjelini dobivamo jako zanimljivog mladog trenera, što je danas jedna od boljki hrvatskog rukometa. Musa je sa svojim Kriensom proteklog vikenda u Bernu osvojio Kup Švicarske pobijedivši u finalu Thun. To je drugi naslov koji je ovaj švicarski klub osvojio u povijesti.
Bilo je jako uzbudljivo, zabili smo gol za pobjedu iz sedmerca na isteku vremena. Ali, mislim da je to što smo mi napravili u Kupu ove sezone jako velika stvar, jer izbacili smo Bern, Zurich i u polufinalu Schaffhausen, a to su tri od pet, uz nas, najbolje švicarske momčadi. To me čini posebno zadovoljnim.
Malo je tko očekivao da ćete odmah iz igračkih tenisica uskočiti na klupu i to baš prve momčadi?
- Nisam ni ja razmišljao, ali već sam radio s mladima u klubu. Mislim da sam se baš dao u sve to, da me taj rukomet jako motivirao i da sam našao ogroman motiv nakon igračkih dana. Jesam li mogao još igrati? Vidi, igrati je lako, ali je problem regeneracija, to mi je padalo sve teže i odlučio sam reći dosta. U klubu su mi odučili dati priliku, a nekako je ispalo da je to baš ono što ja sam želim, momčad kakvu sam želio na svom trenerskom početku. Da nije bilo tako, ne znam bih li pristao. I zato sam jako sretan da momčad na ovaj način vraća.
Kakav je trener Željko Musa?
- Pa, nemam pojma. Skupio sam dosta iskustva, igrao u najjačoj ligi svijeta, vidio jako puno stvari. Kada mislim o sebi, onda bih rekao da sam trener koji jako puno razgovara s igračima, pokušavam na svaki način doprijeti do njih i uvjeriti ih da je svaki važan u našem sustavu igre. Rekao bih da je to osnovni postulat mog rada. Naravno da svi nisu isti, ali svaki se mora dobro osjećati, svaki se mora osjećati važan i tek ako to postigneš, onda možeš od momčadi izvući maksimum. Suština je iz svakog igrača izvući najbolje, a ne mu isključivo tražiti mane. E sad ti dolazimo do druge najvažnije stvari, a to je igranje na velikoj sceni. To traži određeni kontinuitet, a to nije osobina malih liga, kontinuitet vrhunskih utakmica na najvišoj razini. To je stvar koja se stječe vremenom, tu ne može neke stvari napraviti preko reda. Recimo, ova sezona je bila jako teška, naporna, neprekidna sa Olimpijskim Igrama. I pogledajte količinu ozljeda koju imamo u Europi u ovom trenutku. To je jako loše. Jednostavno, igrači ne mogu izdržati. A gledam Saugstrupa u Magdeburgu, recimo, koji nakon maksimalnog na Olimpijskim Igrama, igra maksimalno na SP, pa nastavlja tim tempom i u Magdeburgu, a to je izuzetno teško i da nije u ritmu u kojem jest to ne bi mogao izdržati.
Planete li kada?
- Pa, baš i ne. Znate da ni kao igrač nisam bio takav. Mene je teško izbaciti iz takta, a kada ipak uspiju moji igrači znaju kakav sam.
Pa se vratio malo nazad…
- Često gledam naš Zagreb, pa kritika ovo, kritika ono, a igrači koji su jučer igrali jednu utakmicu tjedno koji su radili trenažni proces, dolaze u situaciju da sada igraju duplo više i ta promjena jako ostavlja traga. Tu jednostavno, moramo shvatiti da moramo biti strpljivi. Ne govorim to samo iz pozicije trenera, nego i budućnosti rukometa u cjelini. To je jako teško, jer s jedne strane te tjera rezultat, a s druge moraš biti realan, što je mnogu puta vrlo komplicirano.
Vi imate jednog klinca koji je eksplodirao baš s vama ove sezone?
- Da, to je Luca Sigrist koji ima 19 godina, srednji i lijevi bek, igra dvojku, peticu, četvorku u obrani, izvanserijski talent koji je baš zabio taj gol u zadnjoj sekundi u finalu Kupa. Do lani je povremeno trenirao s nama, ove godine smo ga uveli, igra sjajno, zabio je mislim 67 golova u svojo prvoj sezoni već u Europi i ne znam koliko će se uspjeti zadržati u Švicarskoj. Ali, znam, gdje god dođe da će s njim trebati polako i oprezno da bi se dobio maksimum.
Imate još jednog ‘malog‘?
- Da, moj mali Medo koji uopće više nije mali, koji igra sjajan rukomet i koji samo potvrđuje da sam bio u pravu, kada sam još 2019. govorio o kakvom se igraču radi. Marin Šipić igra vrhunski rukomet, jako mi je drago da je to pokazao, da je odbacio sve sumnje, da je nosio reprezentaciju do svjetskog srebra. Da, naravno, sve sam gledao, uživao, navijao u sličnoj energiji publike i igrača i sada moramo ostati na zemlji, jer život ide dalje, čekaju nas promjene koje nikad nisu lake, a odlaze nam tri igrača koja su bila jako važna za tim dugo godina.
Švicarska liga?
- Dobra, moram priznati. Ima dosta klubova koji su stabilni, koji imaju dobre momčadi, konkurentne. Rekao bi da ima jako dobru sredinu kvalitete. Tu je Schaffhausen koji malo iskače, ali generalno je to dobro za švicarski rukomet koji se jako dignuo od dolaska Andyja Schmida na čelo reprezentacije. Sada na finalu u Bernu imali smo punu dvoranu, navijačke skupine, sjajnu atmosferu, Thun klub s velikom tradicijom koji je osvojio već šest puta Kup. To se nikad ne smije podcijeniti.
Kako Musin trenerski posao u smislu učenja napreduje?
- A licencu sam dobio, sada nakon dvije godine trenerskog iskustva na klupi seniorske momčadi mogu ići po Master coach diplomu i to ću učiniti čim se ukaže prilika. Našao sam se u tome, ogroman mi je izazov raditi trenerski posao, posvećen sam mu maksimalno, svjestan i zahvalan da sam dobio priliku kakvu bi svaki mladi trener poželio.
Drugi ste u Švicarskoj, igrate i Europski ligu, prolaz u završnicu vam nije daleko?
- Ja mu se nadam. Ovo što smo napravili dosad je sjajno. Prošli smo čak i kvalifikacije protiv Amicitije, pa smo prošli prvi krug s GOG-om, izbacili Ademar i Gorenje, sada u drugom krugu smo u igri za prolaz i vjerujem da će tako biti, makar će završnica biti neizvjesna, dolazi nam vodeći Montpellier, a šansu će čekati Granollers na gostovanju u Danskoj. Bilo bi dobro razigravanje protiv ‘našeg‘ Limogesa u osmini finala – zaključuje Željko Musa kao dokaz da se pojavljuju novi mladi treneri koji žele i traže svoju priliku radom i rezultatima. Lani Nikolić, sada Musa, polako…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....