Nisu ovo dobra vremena za hrvatski klupski sport, ali u moru onih koji kao najbolju ispriku samo uporno vrte ono što ionako svi znamo “drugi imaju sustave, više novca, pametniju politiku prema sportu” ima i onih koji to shvaćaju kao realnost koja ih pritišće i žele promjene, ali u toj realnosti uporno rade više i još više. Kao u zagrebačkoj Lokomotivi. Iako, ponekad se gledajući sa strane moraš upitati - zar vam nije dosta? Gledati kako iz godine u godinu stvaraš i onda gledaš kako ono što si stvorio odlazi.

Lokosice su na pragu osvajanja domaćeg prvenstva. Ako ne bude “kiksa”, koji se s obzirom na odnos snaga u domaćem ženskom rukometnom prvenstvu ne očekuje, trofej će biti u rukama Nenada Šoštarića i njegovih igračica. A to znači da u Zagreb iduće sezone dolazi i najjače žensko europsko klupsko natjecanje - Liga prvakinja. I trofej i natjecanje sele iz Koprivnice u metropolu, ali iako bi se u metropoli igranje jednog takvog natjecanja i jedan takav klub trebalo lakše financirati, a usput budimo realni to je ženski rukomet, nisu to astronomske cifre, Lokomotivina stvarnost je drukčija.

LP kao velika motivacija

Podravka im uzima igračice, dvoranu u kojoj bi se trebale igrati utakmice Ligu prvakinja nemaju, a Grad Zagreb je značajno smanjio sredstva za sport. Dovoljno da se svako toliko provlači sumnja hoće li Lokomotiva uopće igrati Ligu prvakinja.

Igranje Lige prvakinja sljedeće sezone
bit će prava nagrada za mlađe igračice

DAMIR KRAJAč/CROPIX

Bespotrebno. Ako osvoje prvenstvo, a “ako” je tu zato što nije gotovo, dok se ne odigra svih 26 kola, igrat će.

- Naš cilj je zadržati kostur ekipe i onda vidjeti s kim se još možemo pojačati i ako budemo prvaci igrat ćemo. Mislim da je Liga prvakinja i prava nagrada za mlađe igračice, prilika da vide gdje im je točno pozicija u odnosu na najbolje, velika motivacija i mogućnost napretka i stjecanja iskustva, a svim time sasvim sigurno doprinosimo i kompletnom hrvatskom rukometu - kaže Klaudija Bubalo, bivša rukometna reprezentativka, a sada direktorica Lokomotive.

Na komentar kako vjerojatno nema razmišljanja o kupovanju strankinja, direktorica se samo nasmijala.

- Da imamo novca za tako nešto onda bismo zadržali sve svoje igračice. Pojačat ćemo se s onim što možemo, a najvažnije je da nas zaobiđu i korona i ozljede koje su nam ove sezone jako naštetili u Europi.

Objektivno, korona i ozljede “izmasakrirali” su ekipu u najgore vrijeme, taman kad su na rasporedu bile utakmice grupne faze Europske lige i pritom je teško reći je li veću štetu napravila pandemija koronavirusa ili pandemija ozljeda palca. I zato nije pametno vrijednost ekipe gledati kroz poraze koje su skupili u tom periodu. I sasvim sigurno ne treba podcjenjivati ekipu koju će Lokomotiva posložiti za iduću sezone, kakva god ona bila, uvjerena je u to i Klaudija Bubalo.

DAMIR KRAJAC/CROPIX Cropix

- Ne sumnjam u dobar i kvalitetan rad i da ćemo imati što za reći, a ponekad želja i volja za dokazivanjem vrijede više od kvalitete na papiru. Postoji i primjer Budućnosti koja je igrala to isto natjecanje s mladom ekipom, a ionako s nekoliko vrhunskih europskih ekipa nitko ne može ravnopravno igrati. Cilj nam je osvojiti i prvenstvo i kup ove godine ako možemo, a iduće sezone se zadržati u okvirima u kojima možemo realizirati svoje obveze.

Žao mi je svake koja ode

E, sad, hoćete li uspjeti zadržati kostur? Odlasci su započeli s Lucijom Bešen i Dorom Kalaus.

- Cure imaju ponuda, trener Šoštarić i kompletna struka doveli su ih do razine da mogu birati gdje će igrati. Mi se ne možemo nositi ni s ponudama koje dobiju iz Podravke ni ponudama klubova iz vana. Žao nam je svake koja ode, ali razumijemo da se neke ponude dogode jednom i da se ne odbijaju. Probat ćemo dovesti još neke igračice koje imaju perspektive i posvetiti se maksimalno radu.

Već dobro utvrđena priča. A dobro bi bilo da ovogodišnja selidba u Koprivnicu stane na dva imena.

- Mi godinama dokazujemo da se kod nas dobro i kvalitetno radi, a i najbolji Podravkini rezultati su bili s igračicama koje su potekle u Lokomotivi. Lokomotiva je stvarala, a na žalost oni imaju novac, mi ga nemamo i to je naš problem. Oni su jedini klub sa sigurnim trogodišnjim budžetom, to kod nas nitko nema izvan nogometa, imaju stabilne temelje i šteta je što s obzirom na uvjete nemaju više svog vlastitog kadra. I sestre Kalaus su svojedobno proglašene kao netko tko im ne treba, a sad su ih uzeli iz Lokomotive kao pojačanja. Možda sam malo gruba, ali sam i realna. Činjenica je da oni imaju tri puta veći budžet od nas, a mi im s ovakvim našim uvjetima stalno stvaramo problem. Mogu biti samo žalosna što mi nemamo uvjete kao oni jer ne znam gdje bi nam bio kraj. No, u jednom dijelu moramo i zajednički pridonijeti kvaliteti hrvatskog ženskog rukometa jer manjak kvalitetnih igračica i po ligama i po selekcijama je vidljiv i evidentno ćemo ući u probleme ako se tu nešto ne promijeni.

Prioritet je Šoštarić

Hoćete li uspjeti zadržati trenera Nenada Šoštarića?

- Prioritet nam je zadržati njega i njegove suradnike jer smo onda sigurni da ćemo biti kvalitetni kakvu god ekipu imali.

Gradski novac za sport u Zagrebu je “skresan”, ima li tu nagovještaja da će biti išta bolje? I kad je količina u pitanju, ali prvenstveno da će biti pametnija i svrsishodnija raspodjela novca?

- Teško je očekivati da se u ovom trenutku nešto može promijeniti, novaca je manje, skoro 50 milijuna manje nego prije pandemije, a to je ogroman problem od kad su se sva natjecanja počela ponovo održavati u punom opsegu.

Sve je veći broj onih koji će se složiti kako problem nije manjak novca u sportu, a Zagreb tu nije iznimka, nego u tome kako se on troši.

- Najbitnije je da plan što prije bude donesen, a nužno je potrebna kompletna analiza utroška sredstava i rezultata koji su ostvareni tim novcem. Treba postaviti realne okvire i temelje i od kud ćemo krenuti. Stalno se spominju kriteriji, stalno to zagovaramo i mora se napokon jasno reći, ali i opravdati zašto se u tom i tom iznosu nešto financira. Sad jedni drugima otimamo, nemamo zajedništva, gasimo vatru trenutno, a ne mijenjamo ništa. Treba napraviti planove kako ćemo imati što više, a ne da budemo jednu drugim neprijatelji.

Na kraju se sve svodi na sve ono što se godinama ne rješava, a vrijeme prolazi i sa svakim idućim danom je stanje gore.

- Sport je godinama zapušten. Ne znamo hoćemo li ikad dočekati da se netko sustavno pozabavi time što sport doista znači i donosi, sve je stihijski i improvizacija. Ni na lokalnoj ni na državnoj razini nema sustavnog promišljanja za budućnost. Uostalom Sabor je 2019. donio Nacionalni program sporta 2019.-2026., sad je 2022. i što se promijenilo? Na papiru sve piše, ali u praksi se ne provodi.