Španjolska liga nekad je bila pojam kvalitete, najbolja liga Europe u kojoj su postojali jaki Ciudad Real, Barcelona, Atletico, Ademar, Valladolid, San Antonio, Elgorriaga... Onda je došla recesija i sve je polako odumrlo, pa se liga iz sjajne pretvorila u prosječnu. No, polako s godinama, ta se liga ponovo počela buditi i danas ima puno ujednačenih momčadi, makar osim Barcelone koja je dvostruki europski prvak nema kvalitetu koju je imala nekada.

Liga ima 16 klubova, odigrano je 21 od 34 kola, vodi Barcelona s maksimalna 42 boda, bez ijednog izgubljenog. Iza nje je Granollers sa 31 bodom, dok je s dva manje na trećem mjestu Cuenca, mali klub iz Castille la Manche, grada od 50.000 stanovnika. Cuenca ima veliku rukometnu tradiciju, dok treba znati da Španjolska ima najbolji klupski rejting u Europi zbog sjajne Barcelone i da će zbog toga imati dva aduta u Ligi prvaka sljedeće sezone. Dakle, Cuenca je u borbi za to drugo mjesto s Granollersom, što je izniman doseg. Inače, Španjolska će u Europi imati, uz dva kluba u Ligi prvaka, i tri kluba u Europskoj ligi, a Cuenca šestom Logronu La Rioji bježi šest bodova i gotovo je izvjesno da će dogodine igrati Europu.

Veliki korak naprijed

U Cuenci igraju odlični brazilski pivoti Pozzer i Teixeira, dva super Argentinca Pablo Simonet i Pizzaro, udarna snaga je portugalski ljevak na krilu, 21-godišnji Nazare o kojem će se tek čuti, dok je na golu Ante Grbavac, negdašnji juniorski reprezentativac Hrvatske koji će sljedeće sezone nositi dres PPD Zagreba. Grbavac je u ovom trenutku treći vratar lige iza Brazilca da Rose iz Granollersa i Egipćanina Alyja iz Sinfina, iza njega su recimo Barcini Perez de Vargas i Nielsen.

Zašto je Cuenca najveće španjolsko iznenađenje ove sezone?

- Zato što imamo zajedništvo, imamo odličnih igrača, nisu razvikani, igramo dobro i to je to - kaže Ante Grbavac, 24-godišnji vratar Cuence.

Veliki je to korak naprijed za klub koji je 2018. prvi puta uopće izborio izlaz u Europu.

- Diže se Cuenca polako iz godine u godinu, ide na višu razinu. Ove sezone smo već igrali završni turnir Kupa Asobal, nismo mogli preko Barcelone u polufinalu. Dogodine je proračun veći za 350.000 eura, ako je sada oko milijun, to je veliko pojačanje za klub. Doveli su već portugalskog vratara Espinu, desno krilo iz Brazila... Odlazimo Pratner u bundesligaški Balingen i ja u Zagreb.

Vaš put je bio poprilično uzbudljiv...

- Ljubuški prvo, moj grad, moja kuća, ali nisam se snalazio ondje. Stalno je bilo dođe netko, čekaj priliku... Na kraju su mi rekli da ne računaju na mene, odem u Zrinski u Mostar na sezonu, ozlijedim koljeno, nisam operiran, ali Zrinjski se skoro ugasio. Došla je utakmica s 19 obrana, pa još jedna, Izviđač zove “vrati se da budete Mandić i ti u tandemu”. I vratio sam se. Poslije toga je krenula korona, nakon korone dođe za trenera Čolina s Tolićem, koji je bio trener golmana i tu je krenuo sve uzbrdo. Davali su nam dobre treninge, motivaciju, bili smo kao vojnici. I nakon toga došla je sezona bez publike, plan je bio biti peti, šesti, Borac se pojačavao, ali mi smo s mladosti i željom osvojili naslov prvaka. To ne mogu zaboraviti, jer je tu sve počelo.

I nakon toga?

- Javio se Ademar, onda Cuenca. Nisam ni ja znao o čemu se radi, ali kada sam vidio da golman iz Cuence ode u Barcu, pivot u Montpellier, zaključio sam da bi to trebalo biti to. I to je bio najbolji potez do sada. Reprezentacije nikad nije bilo, ali radim dobro, nemam trenera golmana u Španjolskoj, malo je teže, ali snalazim se.

Malo hrvatskih igrača

U međuvremenu je nazvao Zagreb?

- Bili smo u kontaktu, bio sam im prvi izbor, to me odmah zaintrigiralo, jer je super korak naprijed. Liga prvaka, visoka razina. Nekako je sve ispalo sve super. Zagreb nije ništa obećavao, rekli su “doći ćeš i dobit ćeš šansu, sve ostalo je na tebi”. A ja sam se naučio boriti i zato mi je sve slaže u životu. Mislim da ćemo Panjtar, Mandić i ja biti dobra trojka.

U borbi ste za vrh. Liga je sve uzbudljivija...

- Granollers je izgubio od trećeg otraga, sada samo na dva boda, dok nam oni dolaze u Cuencu. Liga je jako zanimljiva, nije kao nekad, ali raste pomalo i puno je dobrih momčadi.

Ali malo je hrvatskih igrača?

- Da, nema nas puno. Cindrić u Barceloni, ljevak Jozinović koji je sada ozlijeđen u Sinfinu i pivot Šoljić u Benidormu koji je igrao Europsku ligu - zaključuje Ante Grbavac.