Ne znamo što se događa s norveškim klupskim rukometom, ali to što se događa sigurno nije dobro, ni za Norvešku, ni za rukomet uopće. Očito je da su zagrabili previše, a da to jednostavno financijski ne mogu pratiti i onda pucaju, te dovode u pitanje ne samo svoje adute nego i regularnost europskog rukometa.
Prvo se ove sezone raspao Vipers iz Kristiansanda. Prije toga su išle najave, kao hoće – neće, ima nade u spas s novim vlasnicima, ali ništa od svega toga se nije dogodilo i trostruki europski prvak od prije dvije godine se doslovno ugasio. To je značilo i da su sve igračice isti tren slobodne, a kako se ne radi o bilo kakvim igračicama, ona su brzo na tržištu počele nalaziti svoja mjesta. I s tom promjenom događa se velika promjena u europskom klupskom rukometu, koja se na početku sezone nije mogla ni naslutiti.
Prava je sreća za sve njih da je EHF u pravilima stavio stavku da nakon određenog vremena, makar su već igrale neko natjecanje, to isto natjecanje mogu nastaviti i u drugom klubu. Recimo, u nogometu toga nema. Dakle, samo je potrebno u pravom trenutku imati dosta novca i realizirati stvari u svoju korist, jer te igračice ne idu nigdje u bescjenje. I to može jako utjecati na rukometnu kartu Europe.
Konkretno, Ana Debelić je već u Podravki i čeka drugu fazu natjecanja da bi se priključila ekipi. Danski Esbjerg, jedan od favorita Lige prvakinja, dobio je dva velika pojačanja, Miju Emmeneger na krilu i Ninu Koppang na desnoj vanjskoj, dres rumunjske Bistrice obukle su Španjolka Paola Arcos i odlična Nizozemka Lara Nusser i prođe li Bistrica skupinu bit će znatno opasnija u osmini finala. U Europsku ligu su krenule Louis Abbibgh, sjajna Nizozemka prema Borussiji iz Dortmunda, Šveđanka Jamina Roberts prema danskom Ikastu i to su značajne promjene za završnicu. Ima i onih koje nisu odabrale tako jake klubove. Recimo, Norvežanka Silje Wade ostala je doma u Byasenu, legendarna Čehinja Jana Knedlikova vratila se doma u Slaviju iz Praga, trener Tomas Hlavaty preuzeo je reprezentaciju Češke. A tu se može i mora očekivati da će dvije sjajne norveške vratarke Katrine Lunde i Silje Solberg brzo pronaći nove sredine, makar im se s godinama koje imaju ne žuri, ali žele ostati na vrhunskoj razini.
Rukomet definitivno mora mijenjati pravila, jer su proračuni prenapumpani, mnogi nerealno...
Primjer koji je pojačao priču dogodio se prije neki dan. Kolstad je prodao Sandera Sagosena, igrača u kojeg su se prije dvije godine kleli kao u temelj izgradnje jedne nove momčadi za vrh Europe. Sada je svima jasno da od te momčadi neće biti ništa, jer nešto ranije iz nje je prema GOG-u otišao sjajni srednjak Tobias Grondahl, a na kraju sezone će i vratar Thorbern Bergerud prema Wisli iz Plocka. Kolstad je napravio puno nereda europskom rukometu. Dali su mu mjesto u Beču da igra Ligu prvaka, što ni po kojim kriterijima osim po financijama nije zasluživao. Onda je Kolstad to prepolovio, najavio veliku krizu, pa se ipak izvukao, nastavio i sada s pozicije u Ligi prvaka rasprodaje momčad, što ipak nema smisla u konačnici. Trebali su biti pošteni i reći da je to previše za njih, ali to se nije dogodilo i sada imamo to što imamo.
Sander Sagosen je potpisao 4,5 godine ugovora sa danskim Aalborgom koji s njim postaje još veći favorit za naslov europskog prvaka, jer spomenimo zadnjih godina je dvaput već igrao finale. Takvo pojačanje u veljači Aalborg nije mogao ni nasluti, a eto EHF mu je pružio priliku. Veliko je pitanje bi li sviti igrači mogli nastaviti funkcionirati normalno da rukomet ima ista pravila kao nogomet, da ne mogu u istoj sezoni igrati u istom natjecanju za dva kluba.
Rukomet tu definitivno mora mijenjati pravila, jer su proračuni prenapumpani, mnogi nerealno, a to je uvijek potencijalna opasnost da stvari izmaknu kontroli. Ono, najiskrenije, ako se od nekoga to nije očekivalo to je od Norvežana, ali…
Stavite se u situaciju Zagreba. Drugi se pojačavaju, a Zagreb se u svojim okvirima snalazi kako zna i umije i za razliku od tih nekih 30 godina traje u Ligi prvaka. To treba moći i to treba honorirati Europa da bi sutra bila bolja, a ne da im zavrti glavu bilo tko tko mahne novcem. A način ne pronalaze. Bilo je propadanja klubova i ranije, no ovo je bilo kada je riječ o Vipersu iz Kristiansanda istupanje iz natjecanja usred sezone, što se ipak nije dogodilo ni Ciudad Realu, ni Atleticu, ni Kopenhagenu, ni Hypu, ni Mar Valenciji, ni Viborgu, ni Slagelseu… Ide sve dalje i dalje, a kraj se ne nazire, samo se situacija konstatira. A sport kao sport od toga nema – ništa. A zbog sporta sve postoji, ipak.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....