Hrvatska je dobila junaka kojeg nitko nije očekivao: Čekao je i dočekao svoju večer za pamćenje!

Ludo, što reći. Gubiš četiri gola razlike pet minuta prije kraja utakmice protiv jedne iskusne momčadi. I onda sve poludi, Pešić na golu nas pokrene, zabijamo, izjednačimo, protivnik ima zadnji napad, ne zabije, mi krenemo u kontru i Šipić se ukaže sam na crti i zabije za pobjedu. Nevjerojatno, doista. Nemoguće.

Hrvatska je u polufinalu Svjetskog prvenstva nakon osam godina. To je sedmi svjetski polufinale ove reprezentacije. Izvukli su uz sve probleme koje imamo maksimum maksimuma i svi skupa zaslužuju kapu dolje. Eto, kada imaš srce. Moguće je i ono što je inače nemoguće. Kakva savršena nagrada za prepunu Arenu koja je kraj dočekala na nogama. U minusu si, oslabljen, pola igrača šepa, pola ne igra uopće, ali se ne predaješ. I dobiješ junaka kojeg možda nitko nije očekivao, a svi smo znali da on može biti taj.

DAMIR KRAJAC Cropix

Ivan Pešić je bio ključni čovjek naše pobjede. Kuzmanović je branio dobro, ali trebalo nam je nešto ekstra i Peša nam je to donio na oduševljene svih. Njegova sjajna sezona u Nantesu u nedaći koja nas je pogodila bila je vrhunski pogodak kada nismo mogli računati na Mandića. A on je stigao, nije se gurao, čekao je i dočekao svoju večer za pamćenje, večer koju ćemo svi dugo pamtiti

Posljednji polufinale igrali smo 2017, ostali smo bez medalje. Posljednju medalju smo osvojili 2013. u Španjolskoj. I sada smo ponovo tu, nakon Pariza što nije bilo realno očekivati, makar smo doma uvijek bolji nego bilo gdje drugdje.

Nevjerojatno je to što su Mađari izgubili, nevjerojatno da zadnji napad ostave nama u rukama, nevjerojatno da su iskusni igrači kao Lekai propustili takvu priliku, nevjerojatno je da se Šipić sam kao duh nađe na crti pred njihovim golom u zadnjoj sekundi. Puno toga je u utorak bilo nevjerojatno, a najviše Hrvatska. To je Hrvatska zbog koje volimo rukomet, koja nam je silno nedostajala u posljednje vrijeme.

DAMIR KRAJAC Cropix

Sigurdssona hoće karta, to nema dvojbe, ali to moraš moći izazvati, a on je svojim silnim promjenama to uspio, svjestan da u nadigravanju protiv ozbiljnih selekcija nemamo previše šanse. Što će smisliti za polufinale, baš nas zanima, ustvari sve nas više zanima ovakva Hrvatska. Svima, ma kako se zvali je jasno da se takva Hrvatska nikad ne smije otpisati. Treba minimalno 4 protiv Islanda – ide, treba dobiti Mađarsku – ide. To je baš lijepi rezultat zbog kojeg danas opet svi pričaju o rukometu.