Domagoj Duvnjak bio je pravi hrvatski kapetan. Nažalost, ozlijedio se kada je svatko to najmanje očekivao, što je dokaz da velike planove u životu nikad ne treba raditi. Muka je to, radiš, napraviš puno, a onda jednostavno ne možeš. Duvnjak je to morao prihvatiti i koliko god bio očajan nakon toga, to ne smije postati dominantno. Toliko je toga napravio i nema potrebe biti tužan.
No nakon toga počele su se događati situacije koje su izgledale vrlo neobično, vrlo nezgrapno i ne bi se trebale događati. Naravno da je svakome čast biti kapetan hrvatskog tima, to je poseban čast, ali tu su nam potrebne neke generalne odluke, stavovi i tu za budućnost ne smije biti lutanja.
Luka Cindrić je dobio kapetansku traku nakon Duvnjaka. Po stažu. I čim je dobio kapetansku traku, sad ga više nema u timu!? Dakle, kaže Dagur Sigurdsson da nije trenirao do sredine prosinca, nije došao na prvi dio priprema, jer mu klub nije dozvolio, nije igrao prijateljske utakmice protiv Italije i Makedonije u kojima smo se uigravali za SP, pa je pod pritiskom bez kontakta odigrao protiv Slovenije. Bilo je upitno do zadnjeg trena hoće li ga Sigurdsson uopće prijaviti, prijavio ga je, nakon dva dana dobio je kapetansku traku nakon što je ispao Duvnjak, pa je onda ispao i on. Luka je dobar momak, ali ta vrsta ekshibicije nije trebala nikome.
SP je početak novog olimpijskog ciklusa i ako smo već morali mijenjati kapetana, onda je ideja o mlađem igraču bila dobra
I moralo se tražiti novog kapetana, a po stažu to je Igor Karačić. Tog Karačića nije bilo na Olimpijskim Igrama u Parizu, nije ga bilo na posljednjoj akciji u listopadu, nije bio na pripremama za ovo prvenstvo, a onda je, kada su Cindrić i Duvnjak otpali, došao i dobio kapetansku traku. Kara je sjajan dečko, među nama rečeno, tvrdoglavi Hercegovac, kojem je 37 godina. Nije balavac i to će jasno pokazati. I to što se nakon situacije koju je prošao stavio na raspolaganje reprezentaciji stvar je za veliko poštovanje, jer to nije pravilo. Kako mu je bilo doći, to malo koga zanima, a došao je iz bazičnih priprema kod Talanta Dušebajeva, što baš nije jednostavno. No, Karačić je sve prebrodio i za duboko poštovanje stavio srce za Hrvatsku. Ne bi bila ni greška da je kapetansku traku ponio Ivan Pešić.
No nepotrebno smo se nakon ispadanja Duvnjaka uvukli u kapetanske priče. Nije sporno i nije pitanje je li Karačić to zaslužio, jer on je sve pokazao svojim odnosom, ali… Ovo SP je početak novog olimpijskog ciklusa prema LA-u i ako smo već morali mijenjati kapetana, onda je ideja o nekom mlađem bila dobra, jer bi mogla trajati dugo, a u timu imamo nekoliko mladića koji će još dugo godina biti tu, nositi tim, koji su svjetske klase i glavni likovi rasta jedne nove momčadi kakva je Hrvatska.
Poznajemo puno trenera koji sami određuju kapetane i sigurni smo da se ni Cindra, ni Kara niti u jednom trenutku ne bi uvrijedili da je drugačije
Tko? Dominik Kuzmanović i Ivan Martinović u prvom redu. Treći koji se pokazuje u tom smislu je Matej Mandić kojeg sada nema u reprezentaciji, iako mu je tu bilo mjesto. Tu se postavi trojka, prvi - drugi - treći i sljedećih desetak godina nema sličnih pitanja i problema. Možda kod nekih trenera kapetana bira momčad, ali poznamo puno trenera koji sami određuju kapetane i sigurni smo da se ni Cindra, ni Kara niti u jednom trenutku ne bi uvrijedili da je drugačije.
To je ogromna čast, privilegij, ali i stvar koja traži maksimum, ne samo na terenu nego i izvan njega. Tu nema malo da, malo ne, sad mogu, sad ne mogu. Ili si u tome kompletno ili nisi. Zato su lideri - lideri i zato ovom timu jako fali Domagoj Duvnjak. A Karačiću kapa dolje za sve. No i Kara je Duvnjakovo godište, a Dule je rekao dosta…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....