Dugo naše rukometašice nisu dobile važnu utakmicu i zato nam je super legla pobjede protiv Španjolske, makar minimalna (27:26), makar s uzvratom doma Španjolska bila mali favorit u konačnom obračunu. Mogli smo ih pobijediti puno više i zaključak je: šteta što nismo.
Imali smo ih u šaci nakon 30 minuta, igrali smo odličnu obranu, trčali kontre, bili brzi taman koliko je trebalo biti. Ali, Hrvatska nema rutine da bi bila sigurna da sedam razlike nešto znači u konačnici. Nemamo kontrolu igre, izgubili smo se u drugom dijelu. Sve ono što nas je krasilo u prvih 30 minuta, nije nas krasilo u nastavku. Najteže je ponavljati stvari i to je naš veliki problem u ovom trenutku. To se stječe s vremenom, a mi smo puno vremena izgubili. Ovo je samo bio jedan lijep napor, nagrađen minimalnom pobjedom.
Španjolska nije dobra, da joj ne bismo mogli dati pravi otpor i u Algecirasu. Ni po čemu nije bolja od nas. Španjolska ima obranu sa dvije velike igračice u sredini koje ne pate od brzine, a mi to nismo iskoristili, Španjolke nemaju snagu na halfovima kao nekad kada su prozvane ‘Ratnice‘ ili kako Španjolci kažu ‘Guerras‘. Španjolska ima brzu Arcos u napadu, koja zna pustiti loptu, ali ne može biti prevaga protiv dobre obrane kao što to mogu biti brza šuterica s topom u ruci Delgado ili iskusna Alicia Fernandez koja slučajno igra u CSM Bukureštu koji je slučajno objavio prije neki dan da ima proračun od 13 milijuna eura, što je za ženski rukomet ravno čudu. Te dvije igračice napravile su nam najviše problema, ostale su bile samo egzekutori naših grešaka, a bilo ih je obilje u drugom poluvremenu, od gubljenja lopti u napadu, kontri, vođenja lopti, loših i nerezonskih šutova, lošeg postavljanja u obrani…
Ako se postavimo u Algecirasu kako treba od starta utakmice, Španjolska će biti u problemima. A treba nam definitivno puno više hrabrosti, posebno u igri jedan na jedan, jer očekivati da će pod pritiskom Barišić i Birtić moći ponijeti sve kao u Koprivnici nije realno. To je samo želja i nada. Moramo potrčati u kontru, češće, moramo igrati s krilima, s crtom, moramo biti raznovrsniji i znatno hrabriji u tim odlukama. One su odlika hrabrih, spremnih riskirati, a mi moramo riskirati u uzvratu u Algecirasu, jer je to je jedini put prema Svjetskom prvenstvu.
Otelo nam se, ali reći ćemo, šteta da u ovim okolnostima nemamo iskustvo Valentine Blažević. Tu u kontroli utakmice to bi nam bilo od pomoći – sigurno. To nije vraćanje na temu koja je trajala mjesecima o nepozivanju nekih igračica, to je samo situacija koja tako nešto nalaže. Obrana nam je bila dobra, Ana Debelić se diže, Tina Barišić s kontinuitetom igra sve bolje, Mija Brkić nastavlja odlično, vidjeli smo zanimljivu rolu Tene Petike, znali smo koju energiju nosi Katarina Ježić.
Imali smo dobru Bešen na golu, Marinović je bila rizik, jer nikad nije branila takvu utakmicu, ali je bila OK, no OK neće biti dosta u Algecirasu posebno ne u situaciji ako ih zasjeni Wiggins kako ih je zasjenila u drugom dijelu koprivničke utakmice. Trebamo tražiti ekstra, moramo tražiti… Igra jedan na jedan je problem, sredinu Španjolki nitko nije uspio probiti, a to je problem, jer tu se stvara višak. Nisu bile dobre ni Milosavljević, ni Posavec, tu treba puno više odlučnosti, a vanjske igračice moraju koristiti fizičke predispozicije kada se za to ukaže prilika. Birtić je to pokazala u prvom dijelu, ali onda juriš na +6, zašto?
Ne možemo samo razmišljati o greškama, morat ćemo nešto pokušati u Algecirasu. Moramo se osloboditi, a definitivno za cure ovo je bio veliki stres. Sada znaju da mogu, znaju i kako i mi u Algecirasu jednostavno moramo pokušati. Rekao bi jedan stariji gospodin, ‘to ni‘ tekma za curice, neg‘ za dečke‘.
Komentari (0)
Komentiraj