Hvala, kapetane - krupnim je slovima bilo ispisano na transparentu koji su pripadnici navijačke skupine "Mi Hrvati" u petoj minuti utakmice - sukladno broju na kapetanovu dresu - razvili u čast Domagoja Duvnjaka i njegova posljednjeg reprezentativnog nastupa u domovini. Ispod navedene poruke, stajala je golema fotografija lidera naše rukometne reprezentacije na kojoj ponosno u zraku drži stisnutu desnu šaku.
U tim je trenucima "pravi" Duvnjak, s jednakim ponosom i obje podignute ruke, bodrio svoje suigrače, kako u jurišu na grogirane Francuze, tako i tijekom njihova vatrenog dočeka u obrani. Hrvatski kapetan na sebi je svojstven način, s dječačkim žarom i emocijom, energično koračao oko naše klupe, proživljavao svaku sekundu okršaja njegove hrabre i odvažne vojske s "tricolorima", ali i tražio od publike dodatnu podršku za Sigurdssonove trupe - a što su razgaljeni navijači s oduševljenjem prihvaćali.
Arena je svaki put ključala
U 23. minuti Dule je i osobno, praćen frenetičnim hukom s krcatih tribina, zagazio na parket Arene, "zaljuljao" francusku obranu i ubrzao protok lopte, a što je rezultiralo stvaranjem viška za Glavaša i njegovim pogotkom. Svojevrsnu reprizu kapetan je režirao kapetan i u desetoj minuti nastavka, kada je Glavaš ponovno poentirao, da bi već u sljedećem napadu poslužio asistenciju Martinoviću. Osim što je sa svakim ulaskom na teren instantno preuzimao dirigentsku palicu, 36-godišnjak je svojim autoritetom pritiskao suce kad god je to bilo potrebno, kao što je i koristio svaku priliku da mladim suigračima udijeli kakav vrijedan savjet.
Osim u igračkom smislu, jedan od najboljih hrvatskih rukometaša svih vremena našoj je nacionalnoj vrsti donosio dodatnu dimenziju i pobjednički impuls samim svojim prisustvom i ikonskom pojavom, kao što je to činio i u svim prethodnim utakmicama. Treba, također, podsjetiti da je Duvnjak odigrao jedan od ključnih poteza u četvrtfinalnom trileru s Mađarima, kada je, na pragu posljednje minute, pri rezultatu 30-29 za Rodríguezovu momčad, ušao u igru, primio loptu, odlučno poveo napad i junački se "zapiknuo" između drugog i trećeg igrača u mađarskoj obrani, te tako izborio sedmerac - koji je Glavaš na koncu i realizirao.
Ušao i protiv Franncuza
Ušao je i protiv Francuza u završnici utakmice, ali s obzirom na prednost koja je za Gilleovu momčad bila nedostižna, ovog je puta posljednje trenutke proveo u interakciji s raspamećenom publikom, odnosno u zagrljaju svog vršnjaka i brata po oružju - Igora Karačića. Dva majstora zanata po završetku su utakmice, noseći djecu u rukama, stajala u sredini kruga koji su formirali ostali reprezentativci, a dvoranom je odzvanjala nova himna nacionalne rukometne selekcije - "Ako ne znaš što je bilo" Marka Perkovića Thompsona.
Duvnjak je za reprezentaciju debitirao još 2007. na SP-u u Njemačkoj, da bi na Euru 2009. istaknuo kandidaturu za budućeg lidera hrvatske reprezentacije - upravo u zagrebačkoj Areni. Tada je imao tek 20 godina i bio na početku svoje, pokazat će vrijeme, veličanstvene karijere, a sada iz iste Arene odlazi kao prekaljeni vojskovođa odjeven u uniformu punu epoleta. Nedostaje, međutim, samo jedna - zlato s reprezentacijom - od kojeg ga dijeli samo jedan korak. Povedi nas, kapetane, u svoju posljednju reprezentativnu bitku!
- Ne mogu plakati. Još. Hvala suigračima, hvala navijačima. Bojim se da mi srce ne pukne. Dugo smo čekali ovu medalju, pet godina je puno.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....