Hrvatska ženska rukometna reprezentacija oprostila se od Europskog prvenstva nakon natjecanja u skupini u kojoj je osvojila bod protiv Farskih Otoka (17:17) te izgubila od Danske (26:34) i Švicarske (22:26). Po povratku kući svoju je analizu Eura ponudio izbornik Ivica Obrvan.

S obzirom na to da je postavljen cilj prolaska skupine, možemo li zaključiti da je Euro bio neuspjeh?

- Reprezentacija je bila složena s osnovnom idejom da se naprave određene promjene i da se integriraju neke nove igračice. Razmišljali smo o cilju i željama da se pokušamo plasirati u drugi krug Europskog prvenstva, što je u startu bilo otežavajuće jer su po prvi put igrale 24 reprezentacije, a dalje su prolazile samo dvije, ranije su to bile tri reprezentacije. Dobili smo skupinu s jednim od domaćina, Švicarskom, koja je od ranije imala primarnu želju prolaska skupine. O njihovoj ambicioznosti govori podatak da je Hrvatska na zadnjem Euru 2022. godine s dvije godine mlađom Švicarskom izjednačila tri sekunde prije kraja. To je bio jasan pokazatelj da se radi o vrlo ozbiljnoj reprezentaciji, gdje je Hrvatska odigrala 26:26, i znao sam da će zadatak biti vrlo težak i da će zadnja utakmica sa Švicarkama odlučivati. Znali smo da su jaka reprezentacija, da su pobijedile Rumunjsku deset razlike na jakom turniru te da imaju određenu prednost. Postavili smo plan da idemo hrabro, pokušati pokazati što možemo, nadali smo se biti u određenoj formi i proći dalje. Mi u tom cilju nismo uspjeli, plan po tom pitanju nije ispunjen. Kada sam neki dan kazao, a puno mi se stvari izvuklo iz konteksta, za istinske poznavatelje ženskog rukometa kojih u Hrvatskoj nema previše, a to smo se uvjerili kroz rezultate Podravke Vegete koji su manje-više nezabilježeni u medijima, poraz od Švicarske ne bi trebao biti preveliko iznenađenje, premda je utakmica mogla otići i na našu stranu - rekao je Ivica Obrvan.

Farske otoke trebali pobijediti

Natjecanje smo otvorili očekivanim porazom od Danske.

- Danska je u samom vrhu, među četiri-pet svjetskih reprezentacija. Može se kazati da ta utakmica nije bila loša, da smo u dobrom dijelu utakmice parirali, na kraju je možda previsok rezultat od osam golova razlike. Iako smo izgubili, ta utakmica nije zaslužila previše kritika ni traženja minusa.

NEBOJSA TEJIC/KOLEKTIFF

Ipak, malo tko je očekivao da nećemo pobijediti Farske otoke?

- Slično kao u muškom rukometu, Farski otoci zadnjih godina napreduju i rade sjajne rezultate. Tako se digao i njihov ženski rukomet, s danskim utjecajem, trenerima i igračicama u inozemnim klubovima. No, tu utakmicu smo u svakom slučaju trebali pobijediti. U jednom dijelu, u obrani, bili smo gotovo pa savršeni, primili smo ukupno 17 golova. Napad je do 45. minute bio dosta dobar, onda smo ušli u nervoznu fazu. Tada smo, pretpostavljam pod pritiskom neodlučenog rezultata koji je stalno bio na semaforu, promašili i sedmerac i čiste zicere, nismo imali napadački učinak. Remi je iznenađenje i podbačaj, iako nismo izgubili tu utakmicu. Na svakom prvenstvu događaju se različiti rezultati, sjetimo se samo remija naše muške reprezentacije protiv Japana i sličnih rezultata. No, ta utakmica, bez obzira na remi, nije trebala ostavljati nikakve posljedice za odlučujuću utakmicu sa Švicarskom.

Podloga za naredna natjecanja

Kako komentirate kadar koji vam je bio na raspolaganju?

- Hrvatska nema velik broj igračica koje mogu kvalitetno participirati. Izašli smo iz jednog razdoblja gdje se Tina Barišić vraćala nakon dulje stanke, Kristina Prkačin također nakon stanke, uz određen broj igračica koje su počele igrati za klubove, ali još nisu bile u formi po kakvoj ih znamo iz ranijih razdoblja. Znali smo da to nije idealno, ali smo odlučili da će ovo prvenstvo biti jedno od onih gdje ćemo imati te igračice u rotaciji, da to prvenstvo bude podloga za naredna natjecanja. Nismo uspjeli proći u drugi krug Eura, što bi bio velik uspjeh za Hrvatsku u ovom trenutku, i ostali smo na 18. mjestu. Hrvatska je 2020. godine na Euru osvojila sjajnu brončanu medalju, godinu kasnije na SP u Španjolskoj bila je u kompletnom sastavu, s ove tri često spominjane igračice koje nisu pozvane za ovaj Euro, te je zauzela 18. mjesto. Na Euru 2022. u Sloveniji od 16 reprezentacija Hrvatska je bila 10. Ja sam reprezentaciju preuzeo nakon toga, te je na prošlom SP u Švedskoj osvojeno 14. mjesto, jedan gol nedostajao nam je za četvrtfinale. U toj utakmici s Mađarskom poklopilo se nekoliko stvari, od možda poneke moje trenerske odluke, do promašenog sedmerca ili zicera i kontri, kao i nekoliko nelogičnih odluka sutkinja u samoj završnici, te nismo uspjeli pobijediti. Usprkos porazu, mislim da je ta utakmica s Mađarskom bila jedna od naših najboljih u zadnjih deset godina.

GRANT HUBBS/IMAGO SPORTFOTODIENST/PROFIMEDIA

Ne pamti se ovakav medijski pritisak prije i nakon nekog prvenstva u našem ženskom rukometu, pritom ste uglavnom vi na meti kritika. Kako se nosite s time?

- Donekle me i veseli što je takav medijski interes, iako rukometa, pogotovo ženskog, nema previše zastupljenog u većini medija, premda je moj klub, Podravka Vegeta, ove sezone osvojio sedam bodova s “wild cardom” u Ligi prvakinja. Iako je sve što se pisalo nanijelo dosta neugodnosti meni i mojoj obitelji, uz nenormalnu količinu ružnih komentara, s druge strane veseli me ako je moje ime ljude barem malo zaintrigiralo za ženski rukomet. No, to će trajati još par dana i tada će priče prestati i interes za ženski rukomet će se opet smanjiti. Konkretno, 18. mjesto od 24 ekipe može se smatrati podbačajem, ali to je plasman kakav se vrlo često događao u prošlosti ako se izuzme 2020. godina. Ne pamtim da se 2021., 2022. ili nekih godina prije 2020. ovoliko analiziralo jednog izbornika i reprezentaciju kao ove godine. Podsjetit ću da je Hrvatska samo jednom bila na Olimpijskim igrama, kad su reprezentaciju činile sjajne igračice na čelu s Andrejom Penezić. Ovo su tranzicijske godine; niti je Hrvatska bila, niti je sada rukometna veselila, nego reprezentacija s određenim bljeskovima u određenim godinama. To je hrvatska realnost. Ako bude moguće, trebamo težiti tome da tih bljeskova bude više i da se rezultati kojima ćemo biti zadovoljniji ponavljaju češće. To zavisi o puno faktora, a među njima su i baza, ulaganje u hrvatski sport i u hrvatske rukometne klubove.

Poštovat ću svaku odluku

Javnost je izrazito negativno prihvatila ovakav rezultat, mnogi vas pozivaju i da podnesete ostavku? Ostajete li izbornik nakon svega?

- Nemam nikakav pritisak niti strepnju hoću li biti izbornik. Biti izbornikom svoje reprezentacije je zadovoljstvo i čast. Imam svoj posao u RK Podravki, koji je usko vezan s hrvatskim ženskim rukometom i reprezentacijom, jer hoćeš-nećeš, najveći broj kvalitetnih igračica je tu. Nažalost, neke važne igračice nisu članice hrvatske reprezentacije, kao sestre Pandža (Austrija) i Matea Pletikosić (Crna Gora). Upravnom odboru HRS-a zahvaljujem na podršci, a ako se nakon mog izvještaja s Eura zaključi da više ne trebam biti izbornik, s tim apsolutno nemam nikakvih problema. Kad napravim analizu sa svojim suradnicima koji su mi dali ogromnu pomoć u ovom projektu, radeći danonoćno, donijet ću svoju odluku i razmišljanje. Zasad to još nije napravljeno, a što će donijeti sljedeći dan ili mjesec, nemam opterećenja. Ako bude procjena u suprotnom smjeru, poštovat ću to i navijati za Hrvatsku i dalje.

Možete li na kraju objasniti zašto nisu pozvane Valentina Blažević, Ćamila Mičijević i Tea Pijević? Postoje razne spekulacije, spominje se i nedisciplina?

- Kratko ću se osvrnuti na stihiju koja je krenula objavom mog popisa za Euro gdje su one bile izostavljene s užeg popisa. Bile su na širem popisu od 35 igračica, to je moj odabir i odabir mojih suradnika na temelju praćenja želja i planova za budućnost hrvatskog ženskog rukometa u idealnim uvjetima zdravlja, praćenju forme te količine nastupa za klubove. Mi smo se odlučili za igračice koje su pozvane, a sve ostalo, uključujući i spekulacije, ne bih komentirao. Svoju odluku sam donio i iza nje čvrsto stojim, i ponovno bih izabrao ove iste igračice - zaključio je Ivica Obrvan.

JOZO CABRAJA/KOLEKTIFF