Priča iz izolacije HR reprezentativke: ‘Dora je sjedila u dresu u sobi i čekala hoće li taksijem na utakmicu‘

Dan iz noćne more. Vjerojatno je to najbolji opis kakav je bio ponedjeljak, 6. prosinca 2021., za hrvatske rukometašice u španjolskom Castellonu. Na dan kad Sveti Nikola dijeli poklone, Kraljice šoka je očito posjetio samo njegov zločesti "kompić" Krampus i ostavio im "šibe" u obliku tri pozitivna testa na koronavirus. Bilo je to buđenje kakvo nitko ne želi, a da stvar bude gora iz sata u sat je dan postajao sve gori.

Ivana Dežić je jedna od tri naše rukometašice čiji je test na koronavirus bio pozitivan, druga je Ćamila Mičijević, a treća Ivanina cimerica u Castellonu Dora Krsnik, čija situacija zapravo ni u utorak prijepodne nije bila do kraja čista, ali je i ona morala propustiti utakmicu protiv Japana i ostala je u izolaciji u Castellonu, dok je ostatak naše reprezentacije otputovao u Torrevieju.

- Fizički se osjećam dobro, niti sam imala niti imam temperaturu, malo mi nos curi, baš kao neka lakša prehlada i nadam se da će tako ostati - javila se Ivana iz hotela u Castellonu u utorak oko podneva nakon što se preselila u sobu u kojoj će provesti izolaciju.

Koliko dugo će ona trajati? U utorak još nije znala. Ni okvirno. Baš kao što nije znala ni gomilu drugih, osnovnih podataka koji bi se u ovoj situaciji morali znati.

- Mi još nismo dobile isprintani nalaz PCR testa ili rješenje o izolaciji, ništa. Ostajemo li 7 dana u izolaciji ili 14, kad se moramo ponovo testirati ili ne moramo, ništa. I to mi je neshvatljivo, pa nije se koronavirus pojavio jučer, čak nismo ni prve na ovom SP u ovoj situaciji i da ni osnovne informacije ne možemo dobiti od organizatora. To je baš ono što otežava situaciju koja je sama po sebi teška.

Ćamila Mičijević i Dora Krsnik

JOZO CABRAJA/KOLEKTIFF /IHF

Jeste li posumnjali na moguću zarazu i prije rezultata testova? I Ivana je, inače, kao i sve naše reprezentativke cijepljena.

- Definitivno nisam niti u jednom trenutku pomislila da bih mogla biti zaražena. Malo mi je curio nos, ali svaki drugi dan smo trenirale u drugoj dvorani u kojima baš nije bilo toplo i svi smo to pripisali lakšoj prehladi koja je uobičajena u takvim situacijama. Nikakve druge probleme, respiratorne ili bilo kakve druge simptome koronavirusa, nisam imala. Od 22. studenoga smo na okupu, nigdje od tada nismo izlazile, stalno smo bile na okupu i ni u ludilu nismo mislile da bi mogle biti zaražene.

Kad odvrtite film unatrag, pada li vam na pamet situacija koja je bila rizičnija i u kojoj ste mogle pokupiti nesretni virus?

- Možda tijekom putovanja u Španjolsku, mijenjale smo dva aviona, od tada je prošlo tih nekoliko dana inkubacije, a sve smo na testiranju po dolasku u Španjolsku bile negativne pa recimo može biti to, ali i to su samo obična nagađanja. U Castellonu smo izlazile samo prošetati po obližnjem parku i u nedjelju prijepodne smo bile sve zajedno na plaži, ostalo su bili ili treninzi ili utakmice, gledanje videa, nismo ni imale vremena za išta drugo.

A hotel? S kim ste bile u hotelu?

- Samo s reprezentacijama Brazila i Paragvaja, ali ni s njima nismo imale nikakve kontakte, eventualno bismo se srele na hodnicima. Svi smo jeli u istoj prostoriji, ali ne uvijek baš u isto vrijeme, osim toga u puno bližem kontaktu s njima smo bile na utakmicama. Cijeli kat hotela je bio naš, samo je jedna soba bila izdvojena jer nije bilo više mjesta na katu, a to je soba u kojoj su bile Ćamila i Valentina Blažević.

Rekli ste da ste sve bile negativne na testiranju po dolasku u Španjolsku. Koliko ste uopće testova u Španjolskoj obavile?

- Na dan utakmice s Japanom je bio drugi test.

Riječ je o tzv. brzom testu.

- Da. Moj i Ćamilin je bio pozitivan pa smo morale napraviti još jedan mi i naše cimerice Dora Krsnik i Valentina Blažević.

Nakon što je i taj drugi test za Ivanu i Ćamilu ponovo pokazao isti rezultat krenulo je ono što je cijelu situaciju dodatno otežalo. I što je na ovakvoj razini natjecanja neshvatljivo, ali kao da to nikoga nije briga. Odnosno, sigurno nije, barem ne ljude iz IHF koje bi moralo biti briga, pogotovo što je ovo već drugo SP (uz muško početkom godine) u situaciji koronavirusa.

- Nakon što je i drugi brzi test pokazao isti rezultat Ćamili i meni, prva informacija je bila da samo Ćamila, ja i naše cimerice moramo napraviti PCR test, a ostali ne moraju jer su svi imali negativne rezultate brzih testova, a nakon pet minuta je rečeno da ipak cijela reprezentacija mora na PCR test. Zapravo mi je nevjerojatno kako je sve to organizirano, odnosno neorganizirano, pogotovo jer je prije nas već bio slučaj u reprezentaciji Austrije. Nakon drugog brzog testa Ćamila i Dora su ostale u sobama u kojima su bile, Valentina i ja smo dobile nove sobe.

I onda je krenulo čekanje koje se protegnulo sve do 19.00, do trenutka kad je reprezentacija zapravo već trebala biti na putu u dvoranu...

- Ni ostale cure nisu mogle iz soba, ni prošetati, ništa. Ćamilin i moj PCR test je došao prvi, a onda se i dalje čekao Dorin. Ona je u dresu čekala u sobi i dogovorena je varijanta da taksijem ide u dvoranu. Njezin nalaz je bio navodno granično pozitivan, uopće ne znam što to znači. Ali ona je nakon svega obavila još jedan PCR test i za nju je i u utorak prijepodne postojala šansa da će se naknadno moći priključiti ekipi u Torrevieji.

Nije trebalo ni pitati koliko je višesatno čekanje rezultata kidalo živce.

- Popuno mi je neshvatljivo da se toliko dugo čekalo na rezultate četiri testa, to je situacija na koju su morali biti pripremljeni i morao je biti prioritet kad su već domaćini SP.

Utakmicu s Japanom Ivana, Ćamila i Dora gledale su u hotelu. Svaka u svojoj sobi.

- Bile smo na vezi dok smo gledale, ali bilo je baš nadrealno. Sjediš u hotelu u Španjolskoj, zatvoren u sobi, gledaš utakmicu koju si trebao igrati, totalno čudan osjećaj.

I cijelo vrijeme izolacije trebale bi provesti na taj način. Svaka u svojoj sobi. Bez ikakve interakcije čak ni međusobno.

- Hranu dobivamo tri puta dnevno ispred vrata sobe. Sad mi još nije osjećaj da sam u izolaciji, taj prvi dan je prošao u košmaru, u utorak ujutro je bilo i seljenje u novu sobu pa je prošlo vrijeme i zapravo je tek od popodne krenula ta potpuna izolacija. Ali ja i inače nisam tip koji se živcira oko stvari koje ne može promijeniti, nekako će proći. Samo da bude sve dobro s nama, da ostanemo bez težih simptoma, da cure izdrže još te tri utakmice i da se svi vratimo kući.