Prošao je reprezentativni tjedan, prvi nakon Svjetskog prvenstva na kojem smo osvojili srebro. Bio je to veliki izazov koji je odrađen savršeno. Baš kada pomisliš "bit će teško", ispadne lako. Tako je bilo i lani s olimpijskim kvalifikacijama u Hannoveru na kojima smo pregazili sve protivnike. No, svima je jasno da takve stvari nije lako ponavljati. Uvjerili smo se i u Parizu i zato će treniranje pobjeđivanja biti veliki zadatak nakon svega što se događalo u posljednjih mjesec i pol dana.
- Vidi, kada si drugi na svijetu, to je vrlo visoki kriterij i to sada treba ponavljati, što nije nimalo jednostavno. Mi sada ne smijemo priuštiti da budemo sedmi ili osmi, pa opet iznova, jer to bi bacilo sjenu na sve dobro što je napravljeno. Potencijal imamo, to je sigurno, ali ova reprezentacija Hrvatske je mlada momčad koja mora nastaviti napredovati kroz svaku utakmicu i svaki trening. To je stvar odicanja - tako je nakon pobjeda protiv Češke govorio Patrik Ćavar koji zna što znači pobjeđivati u nizu.
I Dagur Sigurdsson je miran po tom pitanju. U svakoj rečenici spomenut će zajednički rad, trening, ulazak u sustav koji se nadograđuje u svakoj akciji. Možda je ovo bio savršen trenutak nakon Svjetskog prvenstva, koji je donio sjajan motiv mladima, željnim dokazivanja. Bili smo bez sedam igrača sa Svjetskog prvenstva, nije nam bilo svejedno otići u Češku, jer postojala je određena bojazan.
Što god tko mislio nakon 22 gola razlike u dvije utakmice protiv Čeha, oni nisu nimalo loša reprezentacija, oni su momčad koja ima glavu i rep, ali nema snagu u jakom ritmu pratiti Hrvatsku. Bili smo sjajno motivirani u Brnu, u Zagrebu nas je motivirala puna Arena i oproštaj trojice nezamjenjivih, Domagoja Duvnjaka, Igora Karačića i Ivana Pešića. U strahu su uvijek velike oči u te oči su pomele Češku u dvije utakmice i izborile broj 1 u skupini već nakon drugog kruga. Olakšali su nam život, smanjili i onako ne veliki pritisak za kraj protiv Belgije i Luksemburga, ali to ne znači da ćemo čarobirati protiv njih. Dapače, svaka utakmica u sazrijevanju momčadi je jako važna. I drugo, ne može se donositi konkretne zaključke iz sudara s Česima, jer oni ipak nisu razina svjetskog postolja, kao što su Danska, Francuska, Švedska, Norveška, Mađarska, Portugal, Španjolska, Island, Egipat, Slovenija. Veliki je krug jakih, nikad veći. To su mete o kojima moramo razmišljati da budemo bolji.
Trening proces za Olimpijske igre u Parizu nije dao konkretan rezultat, ali je donio stvaranje jedne nove momčadi koja ima širinu, donio je vrijeme za zajednički rad kojeg nema često i kojeg Sigurdsson jako cijeni, koji recimo nije imao Sigurdssonov prethodnik Goran Perkovac koji je odradio dosta zanimljivih stvari, masovnih okupljanja, kada je momčad u pitanju.
S nadogradnjom otprije Pariza, s mini priprema za SP, danas imamo kostur koji ne počiva na dva ili tri igrača, koliko god oni bili važni. To je danas u rukometu iznimno dragocjeno i to se pokazuje kao ključno na velikoj sceni posljednjih godina. Kristaliziraju se rješenja, prvo, drugo i treće, svatko sve pokazuje na terenu i to je najbolje što se ovoj reprezentaciji dogodilo. Šlepanju je došao kraj, tko može igrati, igra, tko ne može, ne igra, niti se bilo koga moli. Ustrajemo li u tom segmentu u budućnosti možemo biti još jači i doći do konkretnih rješenja, bez ijednog kompromisa.
Na vratarskoj liniji trojac je Kuzmanović - Mandić - Špikić. Ako je takav poredak u sustavu, onda je to - to. Špikić je novost, nije ga bilo, ali on je taj treći koji čeka, tu dvojbe nema.
Lijeva krila također imamo tri, to su Mandić, Jelinić i Mihić. Prva dvojica su jednog stila, treći je drugog i to je svakako kapital. Na desnoj strani su pak dva najveća "killera", Šoštarić i Glavaš. Koga god da je Sigurdsson upotrijebio bio je OK. Za trećeg nije bilo razloga, zasad. No, Mileta se već pojavljivao...
Na crti smo u hodu najviše mijenjali. Sada je Šušnja važan za obranu, Šipić nezamjenjiv za napad i Šimić koji može biti half po potrebi, osim što je dobar realizator. Tri različita tipa, no tu svakako treba računati na Verona Načinovića koji je malo zastao, ali koji je veliki potencijal i odlazi u Kiel, pa ako se tamo nametne, bit će to jako zanimljivo.
Na sredini napada smo najviše izgubili odlaskom Duvnjaka i Karačića. Tu više nema rutine. Cindrić je preuzeo glavnu rolu, bio je raspoložen protiv Češke, ali to nije njegova prava meta. Mora podignuti igru jedan na jedan koja mu je nekad bila forte, da bi nadogradio savršeni asitenski učinak. On to može. Ostalo ćemo tražiti, na SP smo to radili s Pavlovićem, sada je pomogao odlično Gavrić, Vistorop nikako da se nametne. Potencijal je veliki, ali konkretna rješenja su tek u traženju.
Na lijevom vanjskom prve dvije opcije su Srna i Lučin. Vratio se Jaganjac s obranom i tranzicijom, što nam baš treba. Mamić je dao obrambenu mirnoću. U sustavu su Ćeško koji bi dogodine u Zagrebu trebao dobiti rolu kakvu još nije imao, tu je i uvijek korektni Moslavac, u redu čekaju Šarac, Hrstić...
Desni vanjski su Martinović - Maraš - Klarica i to je "beton" u ovom trenutku.
Češku smo riješili bez važnih Martinovića, Mandića i Srne, to nije stvar za podcijeniti, jer s njima što Sigurdsson kaže imamo više opcija i u napadu i u obrani. No, to još ne znači da će sam njihov ulazak značiti da smo bolji. Top treba pokazati na terenu. Samo i isključivo na terenu, čak i protiv Lukseburga.
Uvijek se vodi polemika o tome kako loše stojimo s mladim igračima, kako klubovi teško funkcioniraju, smanjena im je mogućnost stvaranja, treneri su loše tretirani... Sve je to apsolutno točno, ali je točno da se mladi ipak pojavljuju, što je opet svojevrsna specifičnost hrvatskog rukometa koja traje više od 30 godina. Mnogi se u tim okolnostima ne bi snašli, pogubili bi se, bili u padu, ali Hrvatska je uvijek tu negdje, ne predaje se, ne odustaje sa svim svojim problemima koji traju 30 godina, nisu se riješili, niti će se riješiti. I nitko više ne pada na obećanja.
A mladi se opet pojavljuju, neki Barbić, Dujić, Šestak, Tomić, Raužan, Svržnjak, Malinarich, Markota, Baković, Ivanković u domaćoj ligi samo, pa Ivanković i Čaprić sazrijevaju u Bundesligi... Jako puno zanimljivog "materijala" s zajedničkim nazivnikom - moraju napredovati. Ključno pitanje je - kako?
Komentari (0)
Komentiraj