Jest s Islanda, jest da postoji priča da su oni mirniji od nas, ali Dagur Sigurdsson je pokazao da će on prije postati naš nego mi Islanđani. Šokiralo ga je sve što se događalo nakon SP-a u pozitivnom smislu, suočava se s nekim novim stvarima kakve nije upoznao ni u Njemačkoj, ni u Japanu, ni doma. Nije jednostavno čak ni kavu popiti da te netko ne pozdravi, zatraži selfie...
Odlično smo izgurali Češku, mjesec i pol dana nakon Svjetskog prvenstva možemo reći da smo izgledali iznenađujuće dobro, makar bez sedam do tada vrlo važnih igrača. A opet moramo ostati na zemlji, jer nova momčad se tek počinje formirati i neće biti nimalo jednostavno održati današnju razinu. Naša meta nije Češka, naša meta su najbolji. Dali smo im snažnu poruku u siječnju, sada će to trebati ponavljati. Pet godina smo čekali medalju, više smo samo čekali između zlata u Atlanti 1996. i u Portugalu 2003. No, tu smo, živi i na nogama, s dobrim potencijalom, makar pitanja koja su trajala godinama traju i danas. I to je ustvari mali fenomen hrvatskog rukometa.
Dagur se nakon Češke kratko odmara u Zadru, gdje ima apartman. Nakon toga kreće za Island, pa na svoj komentatorski posao u Njemačku, dok je u svibnju sljedeća reprezentativna akcija. Neće biti teška protiv Belgije i Luksemburga, ali mora biti ozbiljna i bez bilo kakvih popuštanja. Ovoj reprezentaciji, što god tko mislio, svaki trening, svaka utakmica je iznimno važna.
Što se dogodilo s Hrvatskom u posljednja dva mjeseca? Nismo izgledali dobro prije toga.
- Nije u životu sve baš crno ili bijelo. I na Olimpijskim igrama igrali smo dobro, iako rezultat to nije popratio. Istina je da napredujemo, ali i dalje ima puno stvari koje moramo popraviti. Konkurencija je jako dobra i moramo znati to popratiti. Bilo bi neiskusno reći da smo napravili svoje i da smo sada zacementirani kao drugi na svijetu. Stvari ne treba uzeti zdravo za gotovo.
Sportaš ste i uvijek težite najboljem, ali jeste li uopće očekivali takav uspjeh?
- Takve pobjede i priče o uspjehu se ponekad dogode kada ih ne očekuješ, imao sam sličnu priču i kao izbornik Njemačke. Imali smo i tada puno problema s ozljedama i onda smo postali europski prvaci. Opasno je očekivati stvari u sportu, na tebi je da radiš i daješ sve od sebe, dok se uspjeh mora dogoditi. Ponekad treba biti na pravoj strani uspjeha, to podrazumijeva imati i sreću u tome što radiš.
Donijeli ste jako puno važnih odluka u posljednja dva mjeseca. Neke su bile hrabre, makar s puno rizika, ali su pokrenule Hrvatsku...
- Ne znam riskiram li ili sam hrabar, ali znam samo da pokušavam donositi ispravne odluke i ne razmišljati o tome da radim neke velike promjene ili da se trudim raditi neke velike promjene kako bih sebe i svoju momčad prikazao u nekom drugačijem, boljem svjetlu. Sve je to niz manjih ili većih odluka koje su sastavni dio posla.
Jeste li ikad u karijeri doživjeli ono što ste doživjeli posljednjih mjesec dana u Hrvatskoj? U čemu najviše uživate na Islandu, u čemu u Hrvatskoj?
- Ne, nikad nisam osjetio ovakvu euforiju i nevjerojatno je bilo vidjeti sve što se događalo tijekom i nakon SP-a. U Areni je bilo nevjerojatno, slavlje nakon nevjerojatno, čak i sad protiv Češke je bilo zaista užitak biti dio toga svega. Ovako nešto jednostavno je nemoguće doživjeti bilo gdje drugdje.
Vratimo se malo na SP. Koliko je bilo teško za vas odigrati najbolju utakmicu protiv Islanda? Tko je prvi s Islanda čestitao veliki uspjeh i jeste li imali islandsku pomoć s tribina i kakav vam je Island priredio doček nakon povratka sa SP-a?
- Nije mi bilo toliko teško jer mi nije bilo prvi put. Igrao sam protiv Islanda s Austrijom, Japanom i Njemačkom. Ne mogu reći da mi je nešto posebno emotivno jer nastojim pripremiti utakmicu i pobijediti. Naravno da je, kad sam se vratio, više u šali bilo nekih komentara, međutim naravno da su svi pratili naš put i da su mi čestitali na uspjehu. Tko mi je prvi čestitao? Moja obitelj, moja majka. Oni su moji najveći navijači, gledaju sve utakmice. Najviše mi se sviđa što i dalje istražujem Hrvatsku, svaki put kad odem u šetnju imam osjećaj da otkrijem nešto novo. Na Islandu su mi prijatelji i obitelj. Ja sam samo običan čovjek koji nastoji živjeti običan, normalan život.
Kako vidite Hrvatsku nakon odlaska Domagoja Duvnjaka i Igora Karačića poslije gotovo 19 godina?
- Oni su bili ogroman dio ove momčadi godinama i bit će drugačije bez njih, to je sigurno. Ja sam tek godinu dana ovdje, ali svi igrači su jako povezani s njima. Na SP-u nisu možda bili toliko dominantni kao igrači, ali u svlačionici su bili izrazito važni kao podrška mladima u prvom redu. Život ide dalje, vjerujem da će nas podržavati i dalje, jer sada je vrijeme za neke druge igrače.
Češku, koja je dobra selekcija, pregazili smo 22 razlike u dvije utakmice. To je malo tko očekivao. Jeste li očekivali vi?
- Nisam to očekivao, očekivao sam tvrđe utakmice, posebno zato što smo znali tko nam fali zbog ozljeda i zbog toga što su se neki umirovili. Međutim, i s dosta novih igrača smo izgledali dobro. Gradimo kostur, gradimo taktiku i igrači koji uđu u sastav znaju što treba raditi. Rezultat na SP-u nam je dao i samopouzdanje, to je bilo vidljivo po tome što ne preispituju svoje odluke u trenutku već idu 100 posto i sigurno na tome treba nastaviti graditi budućnost.
Sljedeći veliki cilj je plasman na Olimpijske igre u Los Angelesu, za koje će kvalifikacijsko biti Svjetsko prvenstvo 2027. u Njemačkoj. Do tada bismo trebali imati novu reprezentaciju. Ali imamo i Euro 2026. Kakav cilj za njega ste postavili? Očekujete li da napadnemo sam vrh, makar znamo da nije lako ponavljati velike rezultate? Sigurno niste došli biti sedmi...
- To je osnovno pitanje: koji je cilj? Mogli bismo pričati o tome pet sati, međutim suština je da vjerujem da treba raditi jako naporno svaki dan i koncentrirati se na male stvari. Osim što novinarima znače neke konkretne predikcije, mi kao ekipa nemamo ništa od toga. Naravno da ciljamo na vrh, zato se i natječemo. Realna situacija je takva da je Danska trenutno stepenicu iznad svih, međutim nakon njih imamo možda i desetak sjajnih reprezentacija. Hrvatska ima kvalitetu da bude u top 4 možda pet, šest puta na sljedećih osam natjecanja, ali teško je to reci sa sigurnošću, jer i drugi se natječu. Treba raditi, napredovati, ne razmišljati o tome puno. To je moja filozofija. Možemo mi raditi neke ciljeve, pisati, međutim kad si na terenu to više ne znači ništa.
Koliko vas opterećuje i obvezuje rezultat sa SP-a, osjećate li pritisak javnosti? Kakav dogovor imate s Hrvatskom za budućnost?
- Iskreno, ne osjećam pritisak, osjećam sreću i zadovoljstvo da smo došli tu gdje jesmo, da smo dosegnuli ovakav uspjeh. Uživao sam u njemu, i dalje uživam i vjerujem da će pomoći ekipi da napreduje, ima više samopouzdanja. Pozitivna je to stvar i na nama je da gradimo na tim temeljima. Stvarno nema bilo kakvog pritiska.
Hrvatska ima dosta potencijala, ali ga teško pretvara u reprezentativnu kvalitetu. Imate li ideju kako to riješiti, jer s druge strane momčad koju imate je mlada, treba je uigravati, selektirati dodatno, dok se dodavanje igrača ne smije pretvoriti u gomilanje? Imate li program za to i koliko planirate ostati na hrvatskoj klupi?
- Volim pratiti taj napredak ekipe, uvoditi mlade, koordinirati sve s iskusnijima, raditi na obrani, napadu. Pronalazak tog balansa najviše volim i u tome uživam. Imam ugovor još nekoliko godina tako da sam opušten s te strane, nemam nikakve planove, nego da vodim ovu momčad i dajem sve od sebe da budemo najbolji što možemo biti.
Igrali ste s velikim igračima, vodili sjajne momčadi, pa za kraj pitanje tko će nakon Duvnjaka biti novi lider Hrvatske?
- Ponekad kad izgubiš takve igrače, takve ljudske veličine, može se dogoditi da više igrača zauzme njihove pozicije i to može pozitivno utjecati na ekipu. Duvnjak je uzeo veliku odgovornost na sebe i ostali su, realno gledajući, bili malo u sjeni. Sada je na svima ostalima da pronađu svoju ulogu, to je tako - zaključio je Dagur Sigurdsson.
Komentari (0)
Komentiraj